Sada se ne može postići stvarna cijena jer je ponuda velika

Varaždinski kolekcionar Miljenko Ladić od malih nogu gaji ljubav prema starim predmetima. Njegov je djed 1922. godine od grofa Bombellesa kupio imanje u Majerju, gdje je bilo starog namještaja, starog novca i drugih predmeta. Rastao je sa starinama, a danas ih i otkupljuje.

– Naučio sam brzo čitati, zanimala me povijest, a počeo sam s numizmatikom. Tu se ujedno uči i zemljopis i povijest, a upoznajete i metale. Sada me zanima sve, predmeti koji se mogu staviti na policu, objesiti na zid. Mnogo novaca trošim na svoju edukaciju. Radim i procjene, a kod starina isto je kao i s naftom, pšenicom ili kruhom. Sve je na bazi trgovine, tako da postoje tri cijene, sentimentalna, stvarna i tržišna. Ako je više nekih stvari na tržištu, cijena se smanjuje. Ljudi u ovim vremenima ne mogu postići stvarnu cijenu jer je ponuda velika, pa sami snizuju, samo da prodaju – obrazlaže Ladić.

Iako je vrijeme krize i mnogi ostaju bez posla, nije zapazio da obiteljske vrijednosti više prodaju.

- Prodaju umirovljenici, kada prelaze iz većeg stana u manji ili idu u starački dom. Ima i ljudi koji ne vole starine, sve bi samo moderno, pa staro prodaju – kaže Ladić.

On ima svoje zbirke oružja, novca i antiknih predmeta koje ne prodaje. Posjeduje doista vrijedne stvari, poput bidermajerskih figurica i starog oružja, a vlasnik je i varaždinskog sata iz 19. stoljeća, koji vrijedi od 45.000 do 50.000 kuna.

- Mnogo ljudi kod kuće drži stare novčiće, no ne znaju ih čuvati. Drže ih u vrećicama ili kutijama, pa se metalni novac uništi. Procjene radim iz zadovoljstva, besplatno. Ako mi netko za to želi nešto dati, može, ali ne platiti, nego dati neki stari predmet – kaže Ladić.

Dugogodišnji je čelnik sekcije ljubitelja starina Varaždinskog kluba kolekcionara, koji, kao i mnoga društva, ne može privući mlade članove. – Djeca se danas najradije igraju na internetu. Nastavnici im ne usađuju ljubav prema povijesti, koja je mnogima dosadna – napominje Ladić.

Agencija VLM