Već kad s autoceste ulazite u Varaždin, nailazite na veliku dvojezičnu ploču Varaždin grad kulture - City of Culture. Međunarodno poznat po svojim Baroknim večerima i raznim drugim kulturnim manifestacijama naš grad ima se čime ponositi.

Ali kad zagrebete ispod površine, naići ćete na brojne probleme i nedaće upravo u kulturi. Mi smo imali prilike razgovarati s nekoliko osoba upoznatih sa situacijom u kulturi i evo glavnih problema, ali i nekih prijedloga rješenja.

1. Političare uopće ni ne zanimaju kulturne manifestacije, na njih ne dolaze ni oni koji bi to po nekoj nadležnosti trebali činiti.

Čudno, ali istinito - na brojne kulturne manifestacije, priredbe i događaje rijetko da uopće svrati neki političar. Najčešće nema gradonačelnika Habuša, a nema ni dogradonačelnika Radelića, u čijoj su nadležnosti i kulturne djelatnosti. A nema ni Danijele Vusić, koja je pročelnica ogromnog Upravnog odjela za društvene djelatnosti - koji osim kulture obuhvaća i sport i tehničku kulturu. Oni će se, naravno, pojaviti na otvaranju Baroknih večeri, no nema ih na 99% drugih manifestacija - gdje jedino zna svratiti Alen Kišić.

- Kad biste pitali većinu kulturnih djelatnika poznaju li pročelnicu Vusić, oni bi odgovorili niječno. Negdašnji pročelnik Pavetić svaki je tjedan držao brifinge s ravnateljima institucija, razmijenjivale su se informacije, ali sada više nema ništa od toga. - izjavio nam je jedan od naših sugovornika.

2. Grad uopće ne pomaže osmišljavanje i provedbu kulturnih projekata i u tome znatno zaostaje za drugim hrvatskim gradovima.

Kad je nedavno Varaždin krenuo u proces aplikacije za Europski grad kulture - sav teret projekta svaljen je na leđa Raymonda Rojnika i njegovog mladog tima. Iako je Rojnik neosporno kvalitetan djelatnik, s puno teorijskog i praktičnog znanja o kulturi, sam proces aplikacije trebala je obaviti neka agencija. Tako je, primjerice, učinila Pula i postigla da njezini kulturni projekti povuku sredstva iz EU fondova.

Kada je aplikacija propala odgovornost je opet svaljena na leđa Rojnika. Oni koji su imali prilike pratiti cijeli proces izbliza priznaju da je Rojnik sa svoje strane obavio očekivano odličan posao - ali bez pomoći agencija uspjeh se nije ni mogao postići. Grad je mogao angažirati agencije kao što su AZRA ili MARA, no nisu i završilo je kako je završilo. 

3. Na kulturu se ne bi smjelo gledati kao na trošak, nego kao na izvor zarade i generator razvoja.

Prevladavajuća percepcija i u javnosti i među političarima jest da je kultura prije svega proračunski trošak. Varaždin za kulturu izdvaja oko 7% svog budžeta. Zanimljivo je da Zagreb - koji ima kudikamo više novca na raspolaganju - iz svog proračuna izdvaja oko 3% na kulturu. Samo od InMusic festivala zarađuje stotine tisuće eura godišnje. A Amsterdam - svjetski poznat po svojim kulturnim institucijama poput Rijksmuseuma - za kulturu izdvaja 0% (slovima: nula posto)! Razlog tome nije što Nizozemci ne brinu za svoju kulturnu baštinu nego zato što su oni naučili kako iz kulture zaraditi novac.

Ako su nam primjeri Zagreba i Amsterdama malo neprimjereni - onda je lakše povući paralelu s nama puno sličnijim Novim Sadom. Oni organiziranjem Exit festivala pune svoju blagajnu i generiraju gospodarski rast u svom gradu - toliki da će se ove godine Exit proširiti i na naš Umag! Tamo gdje postoji dobra kulturna politika, kultura donosi a ne odnosi novce.

4. Špancirfest podsjeća na veliko proščenje i treba ga potpuno redizajnirati

Za razliku od Novog Sada, naša popularna manifestacija Špancirfest ove je godine ponovno doniijela gubitke. Jedan od naših sugovornika rekao je kako Špancirfest konceptualno sliči "velikom proščenju"te bi se stoga morao više ugledati na novosadski primjer Exit festivala. Tijekom Špancirfesta ostvari se tek par stotina noćenja - i to se uglavnom radi o izvođačima kojima troškove pokriva Grad. Na kraju cijela financijska konstrukcija propada jer Manu Chao nije - kao što su organizatori nerealno očekivali - privukao 10 tisuća posjetitelja.

5. Imamo puno kvalitetnih ljudi i potencijala da od Varaždina stvarno napravimo grad kulture.

Varaždin ima puno hrabrih i sposobnih pojedinaca i skupina koji bez ičije potpore kreću u izvrsne projekte. Ovdje samo možemo pobrojati primjere Kerekesh Teatra, NuSynergetic orkestra, Gllugl teatra, Zlatnog Ajngela, filmsko-kreativnog studija Vanima i mnoge druge. A tu su i brojne institucije poput Gradskog muzeja, Glazbene škole, HNK, kao i manifestacije ranga Baroknih večeri, Špancirfesta, razne smotre, događaji, sve ono što varaždinsku kulturnu ponudu čini jedinstvenom.

Kako bi se taj potencijal iskoristio, trebalo bi krenuti od vrha Grada, pa iz glomaznog i neučinkovitog Upravnog odjela za društvene djelatnosti napraviti Odjel za kulturu, turizam i međunarodne odnose - jer se radi o tri puno čvršće povezane aktivnosti nego što su to kultura, sport i tehničke djelatnosti. Takav odjel koji bi spajao stručnjake iz kulture s onima koji se razumiju u ekonomiju mogao bi bolje koristiti EU fondove i osmišljavati kako zaraditi novce iz kulture. 

A projekata koji bi se mogli izvesti ima koliko god hoćete. Glazbena škola može postati akademija, s usmjerenjem na ranu glazbu - što ne postoji u našoj zemlji. Može se onda bez problema ustanoviti i Gradski orkestar - za oba projekta imamo itekako svog kadra. Zgrada HNK se treba obnoviti i omogućiti u njoj i orkestralne nastupe. Imamo Sinagogu koju treba restaurirati i koja se već dokazala kao iznimni kulturni prostor. Treba oživjeti našu pospanu gradsku jezgru, a kulturne aktivnosti itekako mogu u tome odigrati ključnu ulogu. Lista projekata i mogućnosti je gotovo beskonačna - samo treba imati jasnu kulturnu strategiju i upravu koja će to znati osmisliti i realizirati.

Komentari

19.02.2017. 15:32h Zadnja izmjena: 19.02.2017. 16:25

Foto: Arhiva