VLADO SEVŠEK "Izravna pogodba moguća je i potrebna kad Grad ima poseban interes"

„Profesor je promašio i Bugare i skupštinu ili, nogometnim riječnikom, promašio je „ceo fudbal“ jer, ako se već upušta u pravnu raščlambu, onda to treba raditi temeljito, a ne površno pa da onda izgleda kao da navija za jednu stranu, što zapravo ne čudi ako je i dalje član savjeta varaždinskog SDP-a. Osim toga, profesor se ne bi trebao upuštati u davanje pravnih ocjena jer on pravo ne zna, budući da je povjesničar“

Gore rečeno naglašava varaždinski gradski vijećnik, član Lige za Varaždin i odvjetnik Vlado Sevšek, osvrčući se na navod dr. Ivana Obadića da je bespotrebna nagodba u sporovima proizašli iz Ugovora o zamjeni i kupnji nekretnina jer se tu, između ostalog, radi o ništetnosti, budući da se nekretnine jedinica lokalne samouprave mogu prodati samo putem javnog natječaja.

Rješava se krupan slučaj

U konkretnom slučaju, uvjeren je Sevšek, uopće se ne radi o ništetnosti ugovora jer sam sudski postupak, pokrenut radi utvrđenja ništetnosti, na samom je početku, a ugovor iz 2009. posve valjan. Međutim, ne spori da su nekretnine općina, gradova i županija, sukladno čl. 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, doista u posebnom režimu, ali ukazuje da postoji čitav niz propisa, koje također treba imati u vidu u ovom slučaju, a koji ukazuju da javni natječaj nije potreban, štoviše, bio bi nesvrhovit.

„Krajnji cilj sudske nagodbe je okončanje (suvišnog) sudskog postupka, a ona se može provesti suglasnošću dvije strana, dogovorom. Pri tome vrijednosti nekretnina ne moraju čak biti u potpunosti iste, a moguće je i da se razlike refundiraju u novcu, napominje Sevšek, koji  ne vidi zašto bi bilo tko bio protiv nagodbe koja rješava jedan krupan slučaj, odnosno rješava životne probleme građana i poduzetnika.

Ukazuje da je smisao sudske nagodbe da, popuštanjem jedne i druge strane, prestane dugotrajni sudski postupak, što u konkretnom slučaju znači da bi se povukla tužba za ništetnost spornog ugovora, odnosno, skinuo teret s nekoliko nekretnina, a T&H Invest bi dodatno doslovno poklonio Gradu Varaždinu oko 18.000 m2 zemljišta u Brezju.

KAD IZRAVNI NATJEČAJ NIJE NUŽAN: „Pravni okvir za zamjenu nekretnina izravnom pogodbom postoji i danas, a postojao je i u vrijeme sklapanja spornog ugovora o zamjeni iz 2009. godine o kojemu svaki oponent tog dobrog pravnog posla ima svoj zasebni komentar, bio on pravnik, povjesničar, sociolog, politolog ili kuhar. Kad bismo danas sklapali takav ugovor, uzeli bi kao pravne izvore Odluku o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Grada Varaždina iz 2017. te izvansudsku odluku iz 2013. godine u vrlo sličnom slučaju zamjene nekretnina u kojemu je jedinica lokalne samouprave trebala rješiti komunalno pitanje od interesa za cijelu zajednicu pa je i Ustavni sud ustvrdio da se takva svrha ne bi postigla raspisivanjem javnog natječaja. Kako, međutim, sada govorimo o ugovoru o zamjeni, sklopljenom 2009., tada treba reći da je i tada postojala važeća odluka predstavničkog tijela Grada Varaždina koja je regulirala pitanje raspolaganja nekretninama bez javnog natječaja, i to iz 2001. godine, dok je logika o besmislenosti raspisivanja javnog natječaja za te potrebe posve ista bila i tada, kao i 2013. godine, kada ju je takvom ocijenio i Ustavni sud RH, kazuje Sevšek.

Izravna pogodba, baš kao sada i sudska nagodba, kako naglašava, moguća je, potrebna i dopuštena kada Grad ima poseban interes da stekne točne određene nekretnine, kao što je slučaj ovdje.

„Glede informacija iz materijala uz prijedlog nagodbe, koje smo dobili kao gradski vijećnici, nemam razloga im ne vjerovati. Sastavljači radnih materijala imaju posebnu odgovornost i ne vjerujem da bi išta pogrešno napisali. Zato sklapanje sudske nagodbe pod kondicijama koje su u tim materijalima naznačene smatram vrlo dobro došlom. Ukratko, smatram da postoje pravni osnovi koji dopuštaju Gradu da sklopi predloženu sudsku nagodbu jer i ugovor o zamjeni nekretnina smatram valjanim i sklopljenim  na temelju jasnih zakonskih i podzakonskih propisa“, naglašava Sevšek, koji smatra da bi odluku o sklapanju sudske nagodbe mogao donijeti i gradonačelnik samostalno, međutim, zbog osjetljivosti teme, sklon je da odluku donese Gradsko vijeće.

Objašnjavajući poseban interes, kao gradski vijećnik veli da je „ekstremno važno“ da Grad Varaždin bude vlasnik nekretnina koje bi bile predmet nagodbe i u Jalkovcu i u Brezju.

„Ekstremno važno“

„Građani Jalkovca i Biškupca žale se na vozila iz tamošnjih zona i zato je nužan novi izlaz na zaobilaznicu, koji nije moguć bez nekretnina T&H Investa. Isto tako bitno je da Grad napravi infrastrukturu u zoni Brezje jer bez toga neće nitko nikamo ulagati. Prijedlogom nagodbe se sve to pokušalo riješiti i zato je prijedlog u suštini dobar, jedino je pitanje je li se o inicijativi trebalo početi raspravljati ranije i koliko se o njoj dobronamjerno raspravlja danas“, kaže Sevšek te pojašanjava da kad kaže ranije, misli na to da bi na mjestu gradonačelnika potegao ovo pitanje već prije dvije godine.

Vrijednost nekretnina u svemu tome vidi kao najmanji probelm, budući da je moguće angažirati bilo kojega vještaka ili više njih radi procjene, a ukazuje i da se mora razlikovati kazneni i građansko pravni postupak.

„U kaznenom postupku sud razmatra postoji li ili ne kazneno djelo. Ne bih nagađao hoće li kazneni sud imati u vidu nagodbu, odnosno rješenje imovinsko-pravnih odnosa sklapanjem nagodbe“, kaže Sevšek te ukazuje da se DORH može samo u jednom slučaju prikloniti u parničnom postupku JLS i to kada je Republika Hrvatska suparničar na strani JLS dok ne postoji zakonska mogućnost da daje mišljenja kod zamjene nekretnina između JLS i drugih pravnih i fizičkih osoba pa bih zahtjev za davanjem mišljenja zasigurno odbio“.