eTV - 34 godine nakon razmjene u Slavonskom Šamcu: Logoraši u Varaždinu podsjetili na užase zatočeništva

Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, Podružnica Varaždinske županije, 10. prosinca obilježilo je u varaždinskom Studentskom centru obljetnicu razmjene logoraša u Slavonskom Šamcu 1991. godine, kada je na slobodu pušten 561 civil i branitelj, među njima i stotinu pripadnika Posebne jedinice policije PU Varaždin te jedan pripadnik Tigrova iz Varaždinske županije.

Tim povodom su svoja potresna svjedočanstva za naš eTV prilog podijelili predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Podružnica Varaždinske županije Damir Markovec i pripadnik Posebne jedinice policije PU Varaždin Draženko Pokos, prisjećajući se dana provedenih u logorima, nasilja koje su pretrpjeli i snage kojom su preživjeli najteže oblike mučenja.

- Logor je gubitak slobode. Bio sam u Sremskoj Mitrovici 186 dana, za to vrijeme tukli su nas i vojni policajci i ispitivači. Nije bilo osobe koja se nije mogla iživljavati nad tobom, u kojoj mjeri je htjela, na kojem mjestu i u koje vrijeme. Najviše od svega toga me zaboljelo kad smo vidjeli njihove pripadnike srpskih postrojbi koji su izlazili kao manekeni na razmjenu, a mi smo bili isprebijani. Prva grupa je izašla iz logora 10. prosinca 1991. Tom prilikom je izašlo iz logora 100 pripadnika policije i jedan pripadnik Tigrova koji je bio zarobljen u Hrvatskoj Kostajnici. Iduće godine, za 35. obljetnicu, planiramo napraviti i veći skup jer je okrugla obljetnica i vjerujem da će puno više kolega, prijatelja i svih koji poštuju logoraše doći na taj skup - rekao je predsjednik Društva Markovec. 

'Otkud nama snaga da smo to tako dugo izdržali?'

Prema riječima Draženka, svaka ispričana uspomena još jednom otvara rane koje nikada nisu u potpunosti zacijelile.

- Kad smo vidjeli te njihove položaje dok smo se vozili prema tom logoru, onda se zapitate: Isuse Bože, pa otkud nama snaga da smo to tako dugo izdržali? Par tisuća granata je padalo na nas svaki dan i onda mislite sad će malo biti mir. Onda kad vidite iz autobusa kako gaze naše ljude, tuku ih s pendrecima, gaze ih s čizmama po glavi, onda vam se nikako ne ide van iz tog autobusa, ali znate da morate izaći. Napravili su jedan špalir kroz koji smo morali pretrčavati unutra u te štale gdje smo bili smješteni. Rekao sam svojem kolegi, možda bolje da smo se mi tamo likvidirali prije nego smo išli na tu razmjenu. Najteže je možda u logoru bilo gledati kako druge ljude ubijaju jer je bilo i toga i prisiljavali su nas da gledamo to. Svjedok sam jednog ubojstva gdje su čovjeka tukli, čulo se kako mu kosti pucaju i to je jako teško iskustvo. Mi smo tamo spasili živote, platili smo određenu cijenu i slomili kičmu neprijatelju što je jako velika stvar - rekao je Pokos dodajući da je njihova daljnja zadaća prenositi to iskustvo na mlade.