Intervju koji želite vidjeti

eTV - Baka Barica proslavila 101. rođendan, zapjevala nam i poručila: 'Nosila sam minice i svaki tjedan išla k frizeru'

Unatoč svojim godinama, baka Barica jasno se prisjeća i lijepih i onih manje lijepih događaja iz svog života koji su ga obilježili, a nama je ispričala neke od anegdota te nam je za kraj čak i otpjevala pjesmu...
Objavljeno: 18.01.2026. 08:20

Zadnja izmjena: 18.01.2026. 08:26

Foto: Lidija Filipović/Boris Matijašec

Dom za starije i nemoćne osobe Dragica iz Možđenca u okolici Novog Marofa ovih dana ima poseban povod za slavlje - njihova korisnica Barica Krčević u društvu ostalih korisnika i osoblja proslavila je svoj 101. rođendan. Unatoč svojim godinama, baka Barica jasno se prisjeća i lijepih i onih manje lijepih događaja iz svog života koji su ga obilježili, a nama je ispričala neke od anegdota te nam je za kraj čak i otpjevala pjesmu.

  • U Domu ste prethodne godine proslavili 100. rođendan, a sada i 101. Čini se kako dobro brinu o Vama, pa kako Vam je u Domu?

Naša draga Danijelica me čak frizira u Domu. Bude mi žao ako mi nešto padne na pod ili krevet i zaprlja ga, no naša Danijelica odmah priskoči i kaže "Nemojte Vi Barica, da ne padnete, budem ja to riješila".

  • Čime ste se bavili tijekom života?

Kopali smo i od toga smo živjeli. Nitko nije radio prije. Onda sam ja išla za kućnu pomoćnicu. Ja sam se lijepo obukla: kratku suknjicu, bijelu pregačicu, bijelu bluzicu, dala sam si zašiti traku za kosu jer mi kosa nije smijela visjeti po licu i mene su izabrali da ih dvorim. Rekli su: "Tebi kuhinja, meni soba", moja majka je kuhala žandarima, a ja sam ju gledala. Znala sam razvući tijesto štrudlu da bude tanko kao cigaret-papir.

'Mrtvo dijete vozila sam vlakom'

  • Jeste li ikada imali vlastitu obitelj?

Vjenčala sam se s prvim mužem 1947. godine, a 1948. on je umro. Samo mjesec dana nakon njega umrlo mi je dijete. Doktori su rekli "Ako možete, odite odmah s njime u Zagreb na Šalatu, ako ne bude prekasno". Tamo su mi pak rekli da sam donijela dijete na pola mrtvo. Poslali su me doma i rekli "Ako tko pita, recite im da dijete spava", a ja sam mrtvo dijete vozila doma s vlakom. Puno sam tada plakala, ništa nisam niti jela, rekla sam da hoću samo umrijeti.

  • Nakon tragedije, kako ste nastavili sa životom?

Potom sam upoznala drugog supruga. Inače je bio iz Zaprešića, a bio je partizan, četiri godine je bio u šumi. Kad god je bio pijan, on je gledao kada sam dolazila s posla, nije smio ići nikakav muškarac - niti preda mnom, niti za mnom. Ja sam dobila više batina nego žlica juhe. Nisam mu mogla vratiti istom mjerom, on je bio jak. Onda sam išla na rastavu braka, tužila sam ga jer me tukao. On je na sudu čak i kleknuo pred mene i obećao da više neće nikada dići ruku na mene. 

'Jednom tjedno frizeru, minice, balerinke...'

  • I dalje se volite uređivati, što ste nosili kada ste bili mlađi?

Voljela sam nositi kratko. Nosila sam minice i lijepe frizure, svaki tjedan sam išla k frizeru. Nosila sam i balerinke - kakva suknja, takve i balerinke. Imala sam roze, crvene, crne, bijele - ovisno o tome kakvu sam taj dan suknju ili haljinu obukla. 

Komentari