eTV - Jana Koščak: Najveći uzor mi je svjetska prvakinja u sedmoboju, ali i moja baka

Svjetska juniorska prvakinja u sedmoboju i odlična učenica 4. razreda Prve gimnazije Varaždin, Jana Koščak, tek prije koji se tjedan s kolegom Rokom Farkašem vratila sa Svjetskog prvenstva u Peruu sa zlatom oko vrata. Iako ima tek 18-godina, iza nje već su svjetski uspjesi, a ne sumnjamo da će se sa sljedećih Olimpijskih igara vratiti s medaljom. O tituli svjetske juniorske prvakinje, propuštanju Olimpijskih igara u Parizu kao i tome tko joj je najveća podrška i uzor u životu pogledajte u našem eTV prilogu.

• Iskustva sa Svjetskog juniorskog prvenstva?

To mi je bilo prvi put da sam otišla na taj kontinent, u Južnu Ameriku. Prvo smo bili na pripremama u Čileu sedam ili osam dana te smo nakon toga letjeli za Peru. Tamo je bilo natjecanje, a moj dio trajao je dva dana. Inače je natjecanje trajalo četiri dana, tako da sam ostatak vremena mogla podržavati ostatak reprezentacije. To je bilo zbilja jedno super iskustvo i ostaje osjećaj iščekivanja za ostatak sezone i karijere.

• Osvojila si zlato, no bilo je puno ozljeda...

Sve je započelo još prošle godine na prvenstvu Europe na koje sam došla kao favoritkinja i nakraju sam se zapravo ozlijedila na svojoj najmanje dragoj disciplini - bacanju kugle. Ozlijedila sam ložu i zato sam to natjecanje morala propustiti. Uslijedio je niz peha - natjecanje za natjecanjem, sve nekakve bezveze ozljede. Ozlijedila sam se nakraju na zadnjem natjecanju u dvorani u Glasgowu gdje sam izvrnula stopalo i ozlijedila petu.

• Propustila si Olimpijske igre u Parizu?

Te Olimpijske igre izmaknule su mi zapravo za nekoliko bodova, odnosno za nekoliko mjesta. Za time mi je ostala jedna velika žalost jer mi je to ove sezone bio glavni cilj, pa makar i samo doći i nastupiti te osjetiti taj olimpijski duh. Bilo mi je jako žao ali sam se isfokusirala na druga natjecanja pa tako i na Svjetsko prvenstvo u Peruu.

• Kakvi su sljedeći planovi?

U dvorani imamo Prvenstvo Europe, zatim u Finskoj Europsko prvenstvo za juniore i onda još Svjetsko prvenstvo za seniore u Tokiju. To je sve sljedeće godine, a dugoročniji planovi uključuju ponovno Olimpijske igre Los Angelesu.

• Na koje trenutke u karijeri si posebno ponosna?

Ove sezone je to osvajanje zlatne medalje, a najviše mi se dojmilo tih zadnjih 100 metara na utrci od 800 metara kada sam znala da sam pobijedila. U trenutku kada sam stala na postolje počela je svirati hrvatska himna. Što se tiče prošle sezone, istaknula bih natjecanje u Zagrebu kada sam postigla svjetski rekord u višeboju te kada sam postigla svjetski rekord u sedmoboju u Austriji. To su mi nekako najdraži trenuci.

• Najveća podrška?

Moj tata koji mi je trener, mama i sestra - oni su uvijek tu za mene. Baka tu isto ima veliku ulogu, ona puno moli za mene i uvijek je uz mene kada mi je teško. Imam jako dobru podršku i od kluba i od Grada i Županije, kao i od sponzora. Mislim da iz svega toga dolaze samo dobri rezultati.

• Balans između škole, sporta i privatnog života?

Trenutno sam maturantica Prve gimnazije Varaždin, idem na prirodoslovno-matematičku gimnaziju i u školi zna biti teško, ali imam dobru ekipu u razredu, puno mi pomognu. Većinu moram sama učiti i slušati na satu pa dosta i zapamtim. Prolazim s 5, prosjek ocjena mi je uvijek 4,80 ili 4,90.

• Najveći uzori?

Od sportaša to je vjerojatno Jackie Joyner-Kersee, ona ima svjetski rekord u sedmoboju, a od ljudi općenito to je moja baka. Ona je stvarno jako dobra i pobožna, jako draga osoba te se nadam da ću jednog dana imati toliko razumijevanja i ljubavi prema ljudima, kako ona ima.