Matko Abramić simpatičan je mladi pjesnik ili bolje rečeno poetski performer koji na neobičan način piše neobične pjesme, a prvi puta smo ga na kratko predstavili kada je nastupao na ovogodišnjem Špancirfestu. No, njegovo stvaralaštvo za koje mu treba samo jedna riječ kao okidač da nastane cijela pjesma, svakako zaslužuje više pažnje pa vam donosimo nekoliko pojednosti kako bi bolje upoznali ovog varaždinskog umjetnika riječima.
Matko je rođen u Čakovcu no djetinjstvo je proveo u Varaždinu gdje je završio gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao kroatistiku i bohemistiku. Kako kaže, od svoje 15-te godine piše pjesme i kratke priče, a poetskim performanceom 'Daj mi riječ i napisat ću ti pjesmu' bavi se nekoliko mjeseci.
Pjesme su mu objavljene u Zarezu, Vijencu i Balkan expressu, a dobitnik je Rektorove nagrade za zbirku poezije 'Ono je samo olujne boje...', objavljenu 2007. u nakladi Filozofskog fakulteta.
Samo jedna riječ i stara pisaća mašina na što u Srbiji odvaljuju...
U Matkovoj glavi nastaju pjesme za nekoliko minuta, a za to mu je potrebna samo jedna riječ kao okidač za struju svijesti i brojne slike koje se stvaraju u njegovoj glavi, koje potom uobličene u pjesmu natipka na staroj narančastoj pisaćoj mašini na komadić šarenog papira. Otkrio nam je da ima pomaknuto razmišljanje i da u velikoj navali asocijacija koje se odnose na određenu riječ, prvu uvijek odbaci i polazi od sljedećih.
Inspiraciju za ovakvu ideju književnog stvaralaštva i performancea dobio je iz filma 'Prije svitanja' nakon čega se odlučio okušati u tome, a do sada je nastupao na ovogodišnjem Špancirfestu, Interliberu te na ulicama Novog Sada, Zagreba i Ljubljane, a kako kaže Matko, publika je najbolje reagirala u Novom Sadu, a najgore u Zagrebu jer, prema njegovim riječima, Zagrepčani su zatvoreniji i treba im duže da nekog ili nešto drugačije prihvate.
Bez financijske potpore Grada...i on razmišlja o odlasku van
Ovaj mladi pjesnik izdavanje svoje 'Male doze samizdata' financirao je sam jer do sada nije dobio nikakvu financijsku potporu, a svojevremeno je tražio od Grada Varaždina financijsku potporu za pisanje drame no odbijen je.
Kako kaže, svaki umjetnik pa tako i pjesnik mora biti stalno prisutan da bi bio živ pa se Matko na svakojake načine snalazi da bude prisutan i da izdaje svoje pjesme, a razmišlja o odlasku u inozemstvo jer je u Hrvatskoj gospodarska, kulturološka i socijalna situacija loša, ali da se ipak prije ili kasnije vrati.
Matko je ovom prilikom i nama natipkao i posvetio pjesmu s riječju gitara koju je predložio naš snimatelj pa poslušajte.
Komentari