Dugoročna investicija: Lješnjaku treba 6, a orahu 20 godina da rodi

Uzgojem orašastih plodova na velikim površinama na našem se području bave tek rijetki. Na OPG-u Brezovec – Kereša uzgajaju se brojne sorte među kojima su i nasadi oraha i lješnjaka.

Kad se Marin Kereša odlučio na sadnju ovih stabala znao je da se radi o dugoročnoj investiciji. Prve je orahe zasadio 2000. godine.

- Imali smo zemlju u Kaštelancu na koju smo najprije odlučili posaditi orahe i to 50 sadnica. Dosjetio sam se da bi između oraha mogli posaditi lješnjake i to smo napravili. Ove godine smo posadili 1 000 sadnica lješnjaka, pa ih je sada ukupno 1 400. Planiram još saditi tako da ih na kraju bude 1 700 do 2 000 stabala. Veća je briga oko lješnjaka nego oraha, ali opet manje nego oko drugih voćnih vrsta. Najduže se čeka da biljke počnu dobivati urod. Lješnjaku je za to potrebno pet do sedam godina, a orahu i do 20. Ipak, orasima sam formirao debla tako da se mogu iskoristiti i za drvo – rekao je Kereša.

Uz okopavanje, prskanje, zalijevanje i slično ove je biljke jako važno zaštiti od divljih životinja, posebno zečeva. Kako na ovom imanju obitelj sama uzgaja i sadnice, Kereša se često u poslu oslanja na vještine cijepljenja koje je naučio od djeda i strica.

- Najviše sadim Rimski i Lambet crveni, te nešto malo Istarskog lješnjaka. Važno je imati više sorti radi oplodnje. Izabrao sam te sorte jer pašu našoj klimi, otporni su na niske temperature, plodovi su veliki i imaju visoku slatkoću. Sada dobivamo oko 200 kg očišćenih lješnjaka koje prodajemo na placu, a kad sva stabla počnu roditi očekujem oko dvije tone očišćenih lješnjaka. Kad bi svako od drva lješnjaka dalo kilogram do dva očišćenih lješnjaka ja bih bio zadovoljan. Kod oraha prinos jako varira, pa još ne znam koliko će biti plodova – objasnio je Kereša.

Oslanjajući se na dobra iskustva prodaje orašastih plodova na placu ova obitelj smatra da će moći naći kupca i za veliku količinu.

- Još ne znam kamo ću ih plasirati, ali kako smo sad u EU mislim se usmjeriti na tržišta Austrije, Italije i Njemačke. Također, pokušavam stvoriti kontakte na Jadranu. Iako nemamo kupca za velike količine iskustvo našeg OPG-a je pokazalo da sva hrana koja se proizvede i proda se. Prednost je što su to plodovi koji mogu stajati. Još sada lješnjake i orahe čistimo ručno, ali planiram kupiti stroj za čišćenje. Svi dijelovi lješnjaka se mogu iskoristiti, pa se ljuske koriste kao ogrjev i slično. Kompleta investicija, s kupnjom zemlje, do sada me stajala oko 100 000 kuna. Možda je i bolje što više nema poticaja za lješnjake jer će se sada time baviti ljudi koji to vole i koji će se ozbiljno posvetiti poslu. Smatram da bi trebalo ukinuti poticaje, ali i uvoz niske klase proizvoda – kazao je Kereša.

Tekst je prenesen iz Varaždinskog tjednika od 19. kolovoza...