malo radne snage

NEOBJAVLJENI RAT POSLODAVACA I RADNIKA Po pitanju zapošljavanja imamo puno veći problem od nezaposlenosti

Objavljeno: 10.01.2017. 20:00

Zadnja izmjena: 11.01.2017. 13:27

Foto: Arhiva

Činjenica da je pala nezaposlenost u našoj županiji obično prikriva jednu puno negativniju pojavu - da se ove godine zaposlilo znatno manje ljudi nego prethodnih pet godina. I ne samo to - u tom je pogledu ovo jedna od najgorih godina ikada.

Prema evidenciji HZZ-a, ove se godine zaposlilo 6410 ljudi - što je za preko 1100 manje nego prošle godine. Ako se još vratimo unazad, vidjet ćemo da je to i najgori rezultat u posljednjih šest godina. Manje zapošljavanja od ovogodišnjeg bilo je tek davne 2010. I ako se napravi popis godina od 1998. do danas, onda je 2016. na lošem 12. mjestu. Rekordne 2014. zaposlilo se 7814 osoba registriranih u HZZ-u.

Traži li tko posao?

Pa ipak - točno je i to da se smanjio broj nezaposlenih u HZZ-u. Naravno da onda ostaje prilično čudno kako to da se smanjuje i broj zapošljavanja i broj nezaposlenih. Jedan od razloga jest činjenica da se na HZZ javilo preko 1400 manje ljudi nego ranijih godina. Konkretnije, od 2009. naovamo uvijek se na Zavodu prijavljivalo po nekih 10 tisuća i više tražitelja posla, a prošle godine ih je došlo tek 8955 novih. Vidljivo se smanjio i broj onih koji po prvi put traže posao - s 1017 pretprošle godine na 765 ove godine. 

Kako objasniti ovako smanjen broj novoprijavljenih? Možda je podijeljeno manje otkaza, ali je vjerojatniji uzrok taj da su ljudi odlučili tražiti posao negdje drugdje - odnosno, u inozemstvu. Uzmemo li samo ovu brojku od 352 manje onih koji su prošle godine po prvi put tražili posao - a radi se o mladima - onda vidimo da čak trećina njih nije ni pokušala naći svoj prvi posao ovdje. Samo su se pokupili i otišli inozemnim poslodavcima.

Loše vijesti za poslodavce

I upravo su poslodavci u sve većim problemima. Jer prošla godina - kad se zaposlilo znatno manje ljudi nego prethodnih pet godina - po ponudi radnih mjesta bila je rekordna na ovim prostorima. Dok je, primjerice, 1998. bilo prijavljeno 3218 slobodnih radnih mjesta na burzi, ove je godine ta brojka iznosila gotovo nevjerojatnih 11412 mjesta. Da se podsjetimo one prve brojke u ovom članku - zaposlilo se 6410 osoba s burze, a bilo je otvoreno 11412 mjesta. Drugim riječima, 5002 mjesta ostalo je upražnjeno, poslodavci nisu uspjeli naći radnike za njih.

I to još nije sve. Na burzi je koncem prosinca bila 5771 nezaposlena osoba. Dakle, da je svako radno mjesto našlo zaposlenika na burzi bi ostalo svega 769 nezaposlenih! Naravno, ne postoji idealni scenarij u kojemu bi sva slobodna radna mjesta bila popunjena. Ali da na koncu imate otprilike jednak broj nepopunjenih radnih mjesta i nezaposlenih - to već spada u pomalo apsurdne situacije. Ima svakako onih na burzi koji su prestari ili bez ikakvih kvalifikacija, no oni ne mogu objasniti baš toliku brojku.

Neobjavljeni rat

Dakle, pet tisuća radnih mjesta se moglo popuniti s otprilike isto toliko nezaposlenih. Uglavnom se traže proizvodna zanimanja, od kojih dobar dio njih ne zahtijeva jaču stručnost. I dalje se najviše traže radnici u prerađivačkoj industriji, a oni bez kvalifikacija mogu se zaposliti i kao konobari ili čistačice ili rukovatelji strojem za pakiranje. No, očito je da tamo postoji i velika fluktuacija radnika - puno njih radi, pa ode. 

Doduše, traže se i elektroinstalateri, njegovatelji i doktori medicine. I sad nam već postaje jasnije otkuda toliko puno mjesta ostaje nepopunjeno. Oni koji bi pristali raditi i najteže poslove radije idu u Njemačku raditi za 1500 eura nego ovdje za 3000 kn. A doktori i kvalificirana radna snaga - premda i ovdje imaju dosta solidne uvjete - opet radije biraju rad u inozemstvu za puno više novaca.

I tu zapravo traje svojevrsni neobjavljeni rat između poslodavaca i radnika - rat živaca u kojemu radnici očito čekaju da se uvjeti poboljšaju. Mnogi jednostavno radije biraju i nerad nego rad bilo gdje za bilo kakve novce. Pravi ekonomski problem ovoga kraja nije u tome da nema posla, nego da nema radnika. Nismo u tome jedinstveni, postaje to sve češći problem u Hrvatskoj i on je sada puno važniji od problema nezaposlenosti čije navodno uspješno rješavanje političari sebi upisuju u veliki plus.

Komentari