Vaš poslodavac je ponekad obvezan isplatiti božićnicu

Zaposlenici privatnih tvrtki često ne znaju do zadnjeg trenutka hoće li im poslodavac isplatiti „dodatan novac za Božić“. Najčešće ne znaju ni je li „božićnica“dobra volja poslodavca ili zakonska obveza. Ako ćemo otići malo dalje, postalo je i dvojbeno je li poslodavac uopće u mogućnosti isplatiti ju.

Pravo radnika na „božićnicu“ putem isplate prigodne nagrade od strane poslodavca nije utvrđena zakonom, već se zasebno utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu odnosno pojedinačnom odlukom poslodavca, piše poslovni.hr.

Obveza isplate „božićnice“ zaposlenicima postoji samo ako je to utvrđeno nekim od prethodno navedenih slučajeva.

Poslodavac, dakle, ako ne postoji konkretna obveza, može i nemora  isplatiti radnicima prigodnu nagradu, s tim da se „božićnica“ tretira kao neoporezivi primitak radnika za iznos do 2.500 kuna godišnje.

Naravno, poslodavac može na ime prigodne nagrade („božičnica“) isplatitii veći iznos od 2.500 kuna, no isplaćeno preko navedenog se tretira kao plaća radnika. Kako smo već utvrdili, neoporezivanje iznosa ne nalaže obvezu poslodavcu da prigodnu nagradu mora isplatiti, nego samo blagodat neoporezivanja kako bi  radnici osjetili financijsku potporu u vrijeme kada im je najpotrebnije.

Praksa je, ukoliko je obveza isplate utvrđena, da se odredi paušalni, neoporezivi iznos, za sve djelatnike u istom iznosu, ili se iznos „božićnice“ veže uz osnovicu za obračun plaće.

Ako se iznos božićnice veže uz osnovicu za obračun plaće, radnici koji rade puno radno vrijeme dobiti će veći iznos božićnice od onih koji rade nepuno radno vrijeme.

Naime, njima je osnovica za obračun plaće niža, a ako se iznos božićnice ne veže za osnovicu, svi će djelatnici dobiti isti iznos božićnice, neovisno o tome rade li puno ili nepuno radno vrijeme.