Zelena rezidba vinograda i ožegotine od sunca na grožđu

Upozoravaju se vinogradari da prilikom obavljanja zelene rezidbe u vinogradima tijekom ljetnih mjeseci više pripaze na to koju količinu lišća će ukloniti iz zone grožđa.

Posao uklanjanja jednog dijela lisne mase iz zone grožđa ili prorjeđivanje radi se na način da se zajedno sa zapercima istovremeno odbaci i dio starog lišća, a zajednička im je svrha prozračivanje zone grožđa. Time se stvaraju povoljniji mikroklimatski uvjeti u zoni grožđa s manje vlage i nešto nižim temperaturama, čime se omogućuje bolje i kvalitetnije dozrijevanje grožđa.

U praksi ima slučajeva da se doslovno ogoli zona grožđa što nije potpuno bezazleno. Naime, na ekstremno visokim temperaturama koje na suncu nerijetko prelaze 50°C, te uz UV indeks viši od 8 (kao što je slučaj ove godine, ali i prošle i pretprošle) dolazi do pojave sunčanih ožegotina na grozdovima.

Sorta Rajnski rizling je posebno osjetljiva na snažno sunčevo zračenje i na pojavu sunčanih ožegotina. Kod ovih oštećenja karakteristična su ulegnuća koja se u početku javljaju samo na osunčanoj strani bobe, a kasnije može biti zahvaćen i manji dio čitavih bobica.

Čitav grozd djeluje kao da ga netko na osunčanom dijelu spržio vrućom peglom, a boja bobice na tim sprženim mjestima je tamnoljubičaste pa do crne boje. Spomenuta oštećenja treba razlikovati od simptoma koja nastaju kao posljedica kasne peronospore grozda (tzv. "črnec") jer se kod peronospore suše i mijenjaju boju čitave bobe.

Stoga je preporuka da se kod plijevljenja iz zone grožđa ukloni najviše 30% lišća i to dijelom kao zaperke, a dijelom kao staro lišće tako da nam grožđe sazrijeva u polusjeni. Praksa je pokazala da grožđe koje je bilo izloženo direktnom utjecaju sunca ne nakupi više šećera od grožđa koje je raslo u polusjeni. Razlog tomu je činjenica da se "tvornica" za stvaranje šećera nalazi u lišću, a ne u grožđu.

Zaperke koji rastu na višim dijelovima čokota ne treba uklanjati, osim ako nam izrazito ne smetaju ili postoji opasnost od njihovog lomljenja na zadnjoj žici. Na njima se zameću grozdići iz ljetnih pupova tzv. "martinjsko grožđe" ili "martinščak". Ono nam je važno u godinama kada je sadržaj ukupnih kiselina u grožđu prenizak kao što je bilo lani, možda i ove godine, jer može poslužiti kao najbolji i najprirodniji izvor kiselina mošta i vina.

Na kraju, treba spomenuti ne manje važan loš utjecaj sprženih boba na kvalitetu mošta i kasnije vina i to kroz različite defekte mirisa i okusa kao što su npr. povišena boja, smećkasti tonovi, okus na kuhano i spaljenu gumu, općenito lošija organoleptika vina.

Miroslav Matovinović, dipl.inž.agr.
Poljoprivredna savjetodavna služba