RAT. Dok nosim smeće kao dokazani ekspert za nadnaravno, ispituju me dokone none i slučajni prolaznici "hoće li biti rata, što nam je za činiti"? Ništa čega se kao mrtvi smijete sramiti što ste za života počinili, što da im velim? Rat, protiv koga?

Borga, Klingonaca ili logičnog izbora, Srba? Tko nam to prijeti? Ajmo ratovati, zašto ne bi po peti put? Imali smo dva balkanska rata, opsadu Staljingrada i Vukovara, zašto ne uđemo okolo naokolo preko Drine u Zemun?

Na Sloveniju ne računam kao prijetnju, dovoljno je poslati prvi rov navijačkih skupina i za dva dana slovenskom ministru vanjskih poslova Karlu Erjavcu lupat' ćemo šamare jer je bio neugodan u par navrata.

Napasti slavensku nam rodbinu? Nikada nisam mrzio Srbe, ne znam mrziti, štoviše, vrlo su gostoljubiv i ugodan narod. Ne kužim tu neverending story, par puta su nas gadno pobijedili u vaterpolu, je li zato?

I svima iz uvodnog pitanja, pojasnio bih neke temeljne pojmove. Kad te metak pogodi kao da te je netko odvalio daskom od dva metra, čovjek do tebe samo nestane iz vidokruga. Nema majci resetiranja, nismo u video igrici. Gotovo 90% mrtvih i ranjenih je u prvih mjesec dana rata, adrenalin trese, nesvjestan si da možeš umrijeti. Pucaju kosti, poblijediš ili goriš. Nakon toga, nastupa latentni strah, kad vidiš mrtve oko sebe koji su do maloprije kartali belu, shvatiš da je svaka situacija potencijalno smrtonosna. Rat je ubojica.

Više pročitajte na index.hr
 

Komentari

01.02.2017. 18:44h Zadnja izmjena: 01.02.2017. 18:46

Foto: Arhiva

Izvor: index.hr