STUDENA lička noć. Prsti su se lijepili za cijev bestrzajnog topa, vod se vratio iz još jedne akcije suzbijanja tenkovskog prodora kod Ljubojevića. Skupili smo se promrzli oko lonca vrele rakije na staroj peći od ljevanog željeza i psovali u bradu sve po spisku jebenom ratu, Miloševiću, Tuđmanu, guzonjama u Zagrebu i ”onom tko nas stvori ovak’e nesretne”.

Odjednom su zrak proparali udaljeni zvuci puščanih rafala i huka VBR-a sa srpskih položaja, nitko se nije niti osvrnuo, samo još jedan dan u uredu.

Nismo znali da slave, nikad im nismo dali razloga.

U tom trenutku u bunker je ušao zapovjednik s izrazom lica koji je uvijek značio nesreću i kratko promrsio “pao je Vukovar”. U nevjerici smo šutke pognuli glave i zajednički oplakali krvavu noć 18.11. 1991. kad je 1850 branitelja položilo oružje nakon 87 dana opsade protiv 80 tisuća napadača okupljenih u 11 operativnih brigada JNA i dobrovoljačkih četničkih odreda pod zapovjedništvom ratnog zločinca Veselina Šljivančanina.

Više pročitajte na index.hr

Komentari

18.11.2016. 15:02h

Foto: Arhiva

Izvor: index.hr