Tko je bio Eduard Breier, zagonetni pisac iz Ludbrega?

Ni dvjesto godina poslije ro?enja, u Ludbregu i okolici gotovo se ništa ne zna o Eduardu Breieru, bivšem varaždinskom gimnazijalcu koji je svojedobno bio jedan od naj?itanijih austrijskih pisaca.

Eduard Breier je u Hrvatskoj i dalje  gotovo nepoznat te ne postoji mnogo podataka o njegovom privatnom životu. Njegova prva pripovjetka sa židovskim motivima “Der Fluch des Rabbi” (Rabinovo prokletstvo) objavljena je 1840., a zanimljivo je da ju je napisao za jedanaestodnevnog dopusta od vojske!

Rodio se  4. studenog 1811. u Ludbregu, no o tome ne postoji pisanih podataka u zapisnicima ro?enih Židova, budu?i da Izraeliti?ke op?ine u Ludbregu ili Koprivnici još nisu bile osnovane u to doba. U arhivi Križeva?ke županije iz 1800. spominje se obitelj kr?mara Samuela Brajera koja je pla?ala tolerancijsku taksu.

Ne zna se u ni u kojoj je ku?i ro?en Breier jer se ta obitelj ne spominje u ludbreškom župskom popisu “Status familiarum”.

Breierovo školovanje u Varaždinu

Nekoliko godina po ro?enju Eduarda, Breieri su se preselili u Varaždin gdje je Eduard nastavio školovanje u osnovnoj školi te Kraljevskoj realnoj gimnaziji (1821-26.) gdje se spominje kao u?enik patera Sebastijana. Istodobno, od ?etvrtog razreda polazi i njema?ku školu.

U razdoblju od 1826-28. studira filozofiju na na zagreba?koj Kraljevskoj akademiji znanosti, nakon ?ega odlazi u Prag na studij medicine koji napušta zbog neimaštine.

Umjesto studija, pridružuje se austrijskoj vojsci (topništvo) te 1833. polazi vojnu školu Stabsschule u Veroni. Na Bombardierkorpsschule u Be?kom Novom Mjestu predaje aritmetiku. Godine 1845. napušta vojnu službu i u potpunosti se posve?uje književnom radu.

Živio je po raznim mjestima Monarhije, najviše u tadašnjim srednjoeuropskim metropolama, Pragu i Be?u. U starosti se povukao na svoje imanje kod Kyovica u Moravskoj gdje je 3. lipnja 1886. i umro.

Napustivši vojsku, u zlatnom gradu Pragu zapo?inje svoju književnu karijeru. Godine 1837. objavljuje pripovjest “Der Serbianer” (Srbijanac). Pokreta? je i urednik nekoliko praških listova, izme?u ostalih “Prager Zeitunga” 1847/8. i “Constitutionalle allgemaine Zeitung von Böhnen” uz koji izlazi prilog “Prager Adenblatt”.

U vrijeme nemirnih doga?aja u državi, Breier 1849. u Be?u pokre?e humoristi?ki list “Der Punch”, a kasnije izdaje “Der g’rade Michel”, “Der Freimüthige” i druge. Piše tekstove o austrijskoj prošlosti, na primjer “Wien und Rom” (Be? i Rim) i “Kaiser Joseph” (Car Josip) koji su jakog nacionalnog naboja.

Opjevao je rodni Ludbreg...

Još je u toku vojne službe objavljivao pjesme i pripovijesti u zagreba?kom ?asopisu “Croatia” kojeg je neko vrijeme i sam ure?ivao iz Be?kog Novog Mjesta. Najviše književnih priloga u tom zagreba?kom polutjedniku na njema?kom jeziku pojavljuje se u razdoblju 1839-1842.

Iako je samo manji dio djetinjstva proveo u Ludbregu, u pjesmama “Die Weinlese”, “Der Ludbreg” i “Ein Liederkranz” je opjevao rodni Ludbreg. Pjesmu Nesseln (Agramer Lieder) te pripovijesti Ludbreg und seine Sagen, Der Kroatenknabe, Vater und Sohn i ostale objedinjuje u zbirku pod zajedni?kim naslovom “Sagen aus dem Lande der Kroaten” (Pri?e iz zemlje Hrvata).

Popularna pri?a “Nikolaus Zriny” (1886.) o legendarnoj smrti Nikole Šubi?a Zrinskog prevedena je na hrvatski jezik. Jakov Breier, Eduardov ro?ak, na hrvatski je preveo i pripovjetke “Tatari u Hrvatskoj i Dalmaciji” i “Hrvatica” (1872.) koje su ?etrdesetih bile objavljene u karlova?kom ?asopisu “Der Pilger”.

... te objavio putopise o Varaždinu

Osim rodnog Ludbrega, opisuje i ostale hrvatske krajeve te objavljuje putopise o Varaždinu (Der königliche Freistadt Warasdin), o Zagrebu (Geschichtliche Monumente aus Agrams Vorzeit), Topuskom i Pokuplju, te pripovijest “Der Bau um die Wette” u kojoj je obradio legendu o gradnji gradova Stup?anice i Dobre ku?e.

Povijesnu tematiku sadrže i pri?e “Trenk, der Parteingänger” (1852.), “Pandur und Freimauerer” (1855.) i “Ivo Czernowicz” (1883.) koja izvorište ima u narodnoj pjesmi o ženidbi Maksima Crnojevi?a.

Remininscencije na hrvatsku tematiku sadrže i njegovi autobiografski radovi: “Mein Literarisches Wirken” Ein rechenschaftsbericht (1871.) i “Einnerungen aus meinen Leben” (1883, 1884.)

Svojim književnim opusom Breier je bio zna?ajna karika u razvoju ilirske novelistike i povijesnog romana što je kasnije utjecalo na ostale ilirske pisce, poput Augusta Šenoe.

Me?u poznatije novele sa židovskom tematikom mogu se uvrstiti i “Die Sendung des rabbi” (Rabinova poruka), “Die Sabbathiener” (Sabatejci), “Alt und Jung Israel” (Stari i mladi Izrael). Pisac je i kazališnih dijela, npr. Der Geizige, a dramatizirao je i 2 svoja romana.