“Whispering Walls”

Ivan Mesek i poznati kanadski filmski snimatelj Damir Chytil snimaju film o egzodusu Židova u Varaždinu

Objavljeno: 31.12.2018. 08:58

Zadnja izmjena: 31.12.2018. 09:12

Varaždinski umjetnik Ivan Mesek i poznati kanadski filmski snimatelj Damir Chytil, projektom “Whispering Walls”odlučili su nizom sekvenci i kratkih filmova ispričati priču o egzodusu Židova u Varaždinu kroz prizmu varaždinske sinagoge.

Damir Chytil, inače rođen u Varaždinu, kao umjetnički fotograf i snimatelj svoju je karijeru gradio u National Geographicu, BBC-u, History channelu, Discovery channelu, snimajući mnogobrojne dokumentarne drame, krimiće, TV serije, dokumentarne filmove, drame, promotivne filmove i video spotove. Zbog toga ne čudi njegova najnovija suradnja s varaždinskim performerom i akademskim slikarom Ivanom Mesekom.

'Kao da duše koje su se tamo molile iz tih zidova progovaraju...'

- Radi se o projektu koji smo nazvali 'Whispering Walls' ili 'Šaptajući zidovi' koji je posvećen prostoru bivše sinagoge i tužnoj sudbini Židova u Varaždinu. Malo je danas onih koji znaju da je židovska zajednica nekad bila vrlo bitna za naš grad, ali je 1941. godine nestala. Sinagoga je nakon toga također doživjela drugačiju sudbinu, prvo kao radnički dom i kino, da bi zadnjih 25 godina stajala prazna i bez sadržaja, prepuštena na milost i nemilost vremenu. Danas, kao da duše koje su se tamo molile iz tih zidova progovaraju i to je bio početni impuls da krenemo napraviti eksperimentalni art film - kaže Mesek.

Inače, Mesek je već snimio jedan kratak film performancea pod nazivom, 'Oprostiti ne zaboraviti'. 

- Putujući prema Subotici stao sam kod Jasenovca i našao komad drva na popločenju prema spomeniku. To popločenje je napravljeno od željezničkih pragova po kojima su Židovi bili transportirani u Jasenovac. Uzeo sam taj odvaljeni komad drveta i u performanceu to drvo palim, sav sam u dimu, a kad ono izgori s tim se pepelom posipam i ritualno čistim grijehe - objašnjava Mesek.

Chytil objašnjava kako film ima dodatnu snagu jer nema glazbu nego šapat, zapravo 'sendvič' od puno šaputanja koji prolaze kroz elektronski proces te tako filmu daje surealističku pozadinu, jer sve što se dogodilo tim ljudima je isto takvo. 

Komentari