Fragmentima sjećanja Franjo Klopotan otvorio svoju “posljednju izložbu“

Varaždinska kulturna javnost od srijede 19. kolovoza može u palači Sermage razgledati samostalnu izložbu Franje Klopotana, umjetnika koji živi i stvara u Presečnom pokraj Novog Marofa. Na izložbi pod nazivom “Fragmenti sjećanja“, koju smo najavili u ekskluzivnom intervju s Klopotanom, predstavljeno je 40-tak njegovih djela, među kojima su i recentna…

>>Franjo Klopotan: Posljednja izložba majstora nadrealizma iz Presečna

Franjo Klopotan prvi je put u Varaždinu izlagao 1971. godine, a ova izložba obuhvaća izbor njegovih radova nastalih u proteklih 25 godina, među kojima su ulja na platnu, staklu i crteži. Izložba je dopunjena fotografijama, plakatima, novinskim člancima i dokumentima kojima se ocrtava Klopotanov slikarski put, dug već više od 55 godina.

Umjetnici sanjarenje izražavaju kroz kreativnost, a slikarstvo je put u kojem su sanjarenja Franje Klopotana našla svoj izraz.



Bosonogo djetinjstvo

Franjo Klopotan je slikar poetske fantazmagoričnosti, sasvim poseban u hrvatskom naivnom slikarstvu, rođen je 16. rujna 1938. godine u skromnoj seljačkoj obitelji, u selu Presečno. Iako je živio u neimaštini, za djetinjstvo ga, kaže, vežu predivne uspomene.

- Odrastao sam u sredini u kojoj djeca nisu bila pošteđena brojnih obaveza pa i fizičkog rada. U godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata neimaština je bila tolika da sam poput druge djece u školu išao bos. No, moje djetinjstvo je bilo i lijepo, prožeto ljubavlju i igrom – prisjeća se Klopotan.

Varaždinski gimnazijalac

Klopotanovi roditelji bili su zabrinuti zbog njegove sklonosti črčkanju.

- Nije to došlo samo od sebe. Već kao sedmogodišnjak odlazio sam s prijateljima u okolne šume i fascinirao me izgled te pjev različitih ptica. Tada nije bilo ni rado aparata ni televizora, ali sam zato uživao u pričama moje bake Eve. I danas pamtim basne i bajke čije sam junake zamišljao i često se kada stvaram, u mislima vraćam u djetinjstvo – ističe.

Nakon rata Franjo Klopotan u Remetincu završava četverogodišnju osnovnu školu i potom odlazi na školovanje u varaždinsku Gimnaziju.



- U Varaždin smo putovali u tzv. „G“ vagonima koje su vukle parnjače, a 7. i 8. Razred  završio sam u Novom Marofu. U  Gimnaziji je moju sklonost i likovnu nadarenost zamjetio prof. likovnog odgoja Ferdo Ladika i potaknuo me da nastavim školovanje u Zagrebu. No, uslijedilo je razočaranje jer nisam uspio dobiti stipendiju za studij primijenjene umjetnosti – kaže Klopotan koji je izučio fotografski zanat, a potom, 1958. školuje se za bolničara u netom otvorenoj Medicinskoj školi.

Kao bolničar i rendgenski tehničar zapošljava se prvo u varaždinskoj bolnici, a potom u Kliničkom bolničkom centru Rebro.  I tu je u ulju te bijelim tušem na rendgenskom papiru slikao i crtao.
Igrom slučaja, prilikom posjeta bolesnom prijatelju, Gerhard Ledić, novinar, putopisac i kolekcionar, vidio je 1962. godine u bolnici Klopotanove radove i preporučuje ga za poduku prof. Krsti Hegedušiću.

- Hegedušić je između ostalog bio Titov skulptor i slikar, bio je ogroman autoritet i nije mi se stigao previše posvetiti. Nakon njega katedru je naslijedio Miljenko Stančić – kaže Klopotan koji te godine po prvi put izlaže na skupnoj izložbi Svijet naivnih: Izložbe za Skoplje.

Prva inozemna izložba

Inače, uz Rabuzina, Skurjenog, Bahuneka, Lackovića i druge, Klopotan je jedan od osnivača Društva nezavisnih naivnih umjetnika Hrvatske 1963. godine.

- Društvo smo osnovali u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Bio je to veliki iskorak zahvaljujući kojem smo postali najjača nacija u naivnoj umjetnosti na čelu s pokojnim Ivanom Generalićem. Iako skoro nepismen, on je još 1929. godine izlagao u Parizu – podsjeća Klopotan koji će prvu inozemnu izložbu imati u Hamburgu 1965. godine, nakon koje ostaje u Njemačkoj.



Godine 1971. slikar se vraća u rodno Presečno, posvećuje se obiteljskom životu, ali i dalje neumorno stvara i izlaže na skupnim i samostalnim izložbama u svijetu i domovini, pa tako i po prvi put u Varaždinu.

Inače, kako u katalogu izložbe ističe kustosica Jelena Rančić, najveći broj Klopotanovih radova nalazi se u inozemstvu, u vlasništvu nekoliko galerija i u privatnim kolekcijama. Manji dio slikarevog opusa čuvaju muzeji i galerije diljem svijeta.

Za Klopotana je karakteristično da slika pedantno i precizno.

- Slikam polagano i za razliku od Rabuzina i Lackovića koji su bili najbrži, ja ponekad tjednima radim jednu sliku. No to je tako, izabrao sam teži način slikanja, po uzoru na stare „meštre“. Svi radovi izuzetno su mi prirasli srcu i kada stvaram najčešće prizivam djetinjstvo. Zato na mojim slikama ima toliko leptira, ptica, pijetlova i riba – zaključio je Klopotan.

Izložbu u palači Sermage možete razgledati do 6. Rujna.