Groteskna drama o izopačenoj ljepoti

U varaždinskom HNK izvedena je hrvatska premijera groteskne drame Ružni suvremenoga njema?kog pisca Mariusa von Mayenburga. Mladi ljubljanski redatelj Jernej Kobal uprili?io je komad tjeskobne atmosfere u zacrnjenom interijeru podrumske scene Rogoz s ?etvero glumaca u osam uloga.

Robert Plemi? jedini tuma?i samo jedan i to glavni lik navodno ružnog inženjera Lettea dok mu u paranoji asistiraju Barbara Rocco, Ivica Pucar i Mitja Smiljani?.

Dubravko Torjanac ve? se specijalizirao za vrsne prijevode njema?kih literata, a naša sugovornica Vesna Kosec Torjanac kao dramaturginja i asistentica redatelja dala je zna?ajan doprinos varaždinskom uprizorenju ovoga suvremenog njema?kog klasika.

Kako biste definirali ovaj komad modernoga njema?kog autora? Najavljivana je kao crna komedija iako humor poprima ?ak i groteskne razmjere.

Mayenburgov Ružni pripada tzv. novoj europskoj drami, kako se naj?eš?e naziva suvremeno kazalište nakon 90-ih godina 20. stolje?a koja nastaje u Velikoj Britaniji gdje dramski pisci kao što su Sarah Kane i Mark Ravenhill izazivaju pravu revoluciju u kazališnim krugovima. Njihova dramaturgija se „izvozi“ na vode?e europske kazališne festivale, a europski dramski pisci odgovaraju na njihove drame originalnim i osebujnim dramskim tekstovima. Iako predstavnici nove europske drame u svojim tekstovima ponekad upotrebljavaju sli?ne teme ili strukture, svaki od njih, primjerice Marius von Mayenburg iz Njema?ke, Biljana Srbljanovi? iz Srbije, Nikolaj Koljada iz Rusije, Jan Fosse iz Norveške, Lars Norén iz Švedske, Dejan Dukovski iz Makedonije itd., kreira drame na osnovi svog specifi?nog iskustva i društva iz kojeg dolaze i u kojem žive. Javlja se cijeli niz mladih dramskih pisaca koji munjevitom brzinom ruše kazališne konvencije te nakon prevlasti redatelja u središte pri?e ponovno dolazi dobar dramski tekst u kojem nema hijerarhije likova (glavni – sporedni), kao ni podjele na pozitivne i negativne. Karakterizira je realisti?nost, brutalnost, izravnost, provokativnost, pa nerijetko recipijent doživljava šok ili tjeskobu. Fabula te?e linearno ili je niz fragmentarnih pri?a. Vrijeme je rijetko nazna?eno, a mjesto radnje uglavnom stan, dio ku?e, bra?ni krevet, bolnica itd. ?esta su eksperimentiranja jezikom i formom. Teme nove europske drame nisu op?e ni „velike“; uglavnom su to privatne frustracije pojedinca u društvu, razo?aranost, nemo?, pasivnost. Mayenburgov Ružni bavi se pitanjem identiteta, odnosno nemogu?nosti uspostavljanja identiteta u globaliziraju?em kapitalisti?kom potroša?kom društvu u kojem svaki ?ovjek ima svoju tržišnu markicu, svoj bar kod. Sveden je na dekoriranu robu.

Drama je slojevita, pa uz glavnu temu identiteta suvremenog ?ovjeka u prvi plan iska?e estetska kirurgija,  kojom se postiže ugled i uspjeh u društvu. Uspjeh pak jam?i novac, novac omogu?ava da ?ovjek bude lijep, a ljepota garantira uspjeh. Pritom estetika nema nikakve veze s etikom. Seks je odvojen od ljubavi, a jedina vrijednost je profit Odavno su, npr., na izložbama automobila uz limene ljubimce postavljene obnažene ljepotice zbog uspješnije prodaje, samo to više ne primje?ujemo kao nešto neobi?no. Sve rašireniji slu?ajevi mobinga, tako?er je jedna od tema teksta. Ovaj tekst skre?e pažnju na našu neposrednu okolinu i nas same. Kad se to neposredno podastre publici, uz duhovit dijalog, smiješak je mogu?, ali ostavlja gorak okus. Teško je žanrovski odrediti ovakav tekst, ali je on prije groteska no crna komedija.

Što vas je nagnalo da se prihvatite baš tog teksta?

Tekst je napisan 2007. godine, a odli?an prijevod Dubravka Torjanca tiskan je u ?asopisu Kazalište 2008. Prevoditelj, ujedno i redatelj, odaslao je Ružnog na 20-ak kazališnih adresa i, o?ito, nitko nije prepoznao potencijal u njemu, ili ga nitko nije pro?itao. Takvi tekstovi trebaju se igrati dok su vru?i. Na sre?u, upoznala sam Jerneja Kobala, mladog redatelja iz Ljubljane, koji je pokazao interes da se taj komad postavi u Varaždinu. Uz odobrenje i dano povjerenje ravnateljice, g?e Jasne Jakovljevi?, s veseljem smo se prihvatili izazova. Osobno, tekstom sam bila oduševljena ?im je preveden, najprije zbog tematske višeslojnosti i zbog mogu?nosti kreativne gluma?ke interpretacije.

Iz kojih intelektualnih i teatarskih krugova dolazi pisac?

Marius von Mayenburg ve? spada u suvremene dramske klasike. Njegovi se komadi izvode na mnogobrojnim svjetskim pozornicama. Ro?en je 1972. godine, a uz Ronalda Schimmelpfenniga, Davida Gieselmana i dr., jedan je od najuspješnijih njema?kih dramati?ara mla?e generacije. Mayenburg je ku?ni dramaturg, autor, prevoditelj i redatelj Schaub?hne am Lehniner Platz u Berlinu, u kojem ?esto radi s ?uvenim redateljem i umjetni?kim voditeljem Thomasom Ostermeierom.

Glavni junak Lette, izumitelj specijalnog utika?a, ima problem s licem. Svi tvrde da je izuzetno ružan. Ta navodna ružno?a osnovni je pokreta? dramske radnje. Zašto bi u današnje vrijeme ružno lice trebalo biti problem za jednog uspješnog inžinjera?

Ne bi trebao biti, ali jest. U metafori?nom, ali i doslovnom smislu. Proizvode prodaje ambalaža. Mediji nas obasiplju s reklamama proizvoda koji ?e nam u najmanju ruku promijeniti život ukoliko ih kupimo. Prezentacije savršenih proizvoda koriste indoktrinacijski  retori?ki diskurs, a prezentira se doslovno sve. Tako i Lette, izumitelj specijalnog „utika?kog spoja“, da bi se on prodao, treba pred stru?nom publikom u najboljem svjetlu predstaviti taj proizvod. Pritom, sam proizvod je „neugledna stvar“, stoga prezentacija postaje sama sebi svrhom, pa prezentator ružnoga lica ne može „usisati sve poglede“ i manipulirati potencijalne kupce svojim nastupom.

Stoga je Lette prisiljen promijeniti svoje lice na kirurškom stolu, što mu donosi novac i ugled. Problem nastaje kad se u sve ve?em broju pojavljuje njegovo novo lice na „drugim nositeljima“, pa porastom konkurencije cijene padaju. Lette gubi posao, ženu i identitet. Sigurna sam da svatko od nas iz prve ruke može navesti primjer nekog Lettea koji je u poslovnom okruženju pristao na kompromis, potiskivanjem svojega mišljenja i povla?ivanjem nadre?enima u strahu za gubitkom posla, ili je diskriminiran u nekom drugom smislu: spolnom, rodnom, vjerskom, rasnom.  Lijepa, atraktivna i mlada lica uvijek su u prednosti pred onima koja to nisu.

Tekst je dramaturški složen tako da gledatelj prati udvostru?avanje ?ak i utrostru?avanje uloga. Kako je redatelj u takvoj podjeli uspio o?uvati integritet predstave, a i pozornost gledatelja?

Dramaturška struktura s višestrukim ulogama pravi je gluma?ki izazov. Ona zahtijeva pove?anu pažnju publike, tim više jer se promjene u linearnom tijeku dramske radnje zbivaju in medias res, unutar replike, bez ikakve izvanjske promjene lika ili scenskog prostora. Na po?etku to publiku zasigurno zbunjuje, sve dok se ne prihvati kôd igre. Tih dvadesetak „rezova“ trebalo je napraviti vrlo vješto kako ne bi došlo do zabune, što bi dovelo do neprohodnosti recepcije, a time i do neuspjeha predstave. Glumce je ve? na ?ita?im probama intrigiralo kako ?e to na sceni funkcionirati, jer su se mahom prvi put susreli s takvom vrstom teksta.

Budu?i da prije po?etka proba nisu poznavali redatelja, pitali su se može li mlad redatelj s relativno malo kazališnog iskustva s lako?om riješiti dramaturške zadatosti teksta na sceni. Ve? je na prvim probama bilo jasno da je Jernej Kobal izuzetno pripremljen za posao i svojim je sigurnim i poticajnim nastupom ulio potpuno povjerenje, što je glumcima omogu?ilo opušteno kreativno istraživanje u radu.

Zašto bi varaždinskoj publici predstava mogla biti zanimljiva?

Zbog svih ranije navedenih stvari: to je suvremena pri?a o suvremenom društvu i pojedincu u njemu. Simptomi koje nam Mayenburg podastire lako su prepoznatljivi i u Varaždinu, koji u doba elektronskih medija postaje dionikom svih pozitivnih i negativnih globaliziraju?ih zbivanja. Danas se 90 posto komunikacije odvija putem ekrana (TV, mobitela, ra?unala…), pa i virusi (mode, konzumerizma, nepotizma, plasti?ne kirurgije…) istom brzinom napadaju ?ovjeka u Berlinu i u Varaždinu. Mayenburg ne nudi lijek, naprotiv, ?ini se da rješenja nema, pa gledateljima zbog apokalipti?nog tona može ostati talog nelagode. Zbog svoje strukture drama nesumnjivo drži pažnju gledatelja, duhovite situacije olakšavaju proto?nost, da bi tragika ljudske nemo?i kulminirala na kraju, a gledatelj ku?i otišao s pitanjima o sebi i svijetu u kojem živi. Do sada je publika odli?no primila predstavu, a ono što me posebno veseli jest pove?an interes mladih.