Ines Hrain izdala novi roman: „Varaždinci će se prepoznati, ali ja se nisam rastala i nemam malu bebu“

Duhovit, napet, uzbudljiv i životan krimić – ovako bi se mogao opisati novi roman „Švedska grenčica“ popularne varaždinske autorice Ines Hrain, koji je započeo svoje putovanje prema knjižnicama i knjižarama diljem Hrvatske. Ovo je peti roman Ines Hrain, književnice koja se okušala u raznim književnim pravcima, no prema mišljenju nekih kritičara, krimić je područje u kojem se njezin talent može najbolje ostvariti.

Spominjanje Švedske nije marketinški trik i aludiranje na poznate švedske autore krimića, kaže Hrain, jer je naslov ovom krimiću dala prije desetak godina, a nedavno ga završila jer ju je „nešto omelo“. Švedska grenčica, objašnjava autorica, tonik je od ljekovitog bilja, koji je i sama trošila u nekoliko navrata.

– U Švedskoj sam, doduše, provela tjedan dana, međutim tamo nema druženja, zavirivanja u susjedovo dvorište, pušenja, pijenja ni točenja alkohola po šankovima u staračkim domovima. Kad bi radnja bila smještena u Švedskoj, polovicu romana morala bih izbrisati. – objašnjava Hrain.

Mjesto radnje opet je Varaždin, a iako su likovi izmišljeni, Hrain vjeruje da će Varaždinci u likovima moći prepoznati karakteristike domaćih ljudi: – Spominju se destinacije koje su mi poznate – ulice i kafići u kojima sam boravila. Mentalitet likova stvoren je prema modelu ljudi koji me okružuju.

„Jedem i mrvim po tipkovnici“

– Dogodi se da negdje nešto čujem, neku rečenicu ili neku pričicu, pa procesuiram to u glavi, a kasnije, najčešće u sitnim jutarnjim satima, isplovi uobličeno u temu za roman. Tada obavezno moram zapisati svoja razmišljanja jer mi se nebrojeno puta dogodilo da sam, ako bih ponovno zaspala, cijelu stvar do svitanja zaboravila. – objašnjava Hrain odakle ideja za roman.

Ipak, češće se događalo, ističe, da je odmah upalila računalo i počela pisati: – Volim pisati kad sam na godišnjem jer tad, ako me uhvati inspiracija, ne moram tri dana ustajati. Jedem i mrvim po tipkovnici, dižem se samo radi vršenja nužde i smetaju mi ukućani pa oni već znaju da me tad ne smiju ometati niti mi se obraćati.

Rečenica koja joj je poslužila kao zvijezda vodilja za ovaj roman, kaže, bila je iznenadna smrt jedne starice u Trakošćanskoj ulici, koja je prodala svoj stan i imala doživotno uživanje.

„Imam jedan nedovršeni roman“

– Ljudi mi se stalno obraćaju na cesti ili mi pišu preko Fejsa, ispitujući kad će konačno stići knjiga. Pa, eto, konačno mogu reći da je već stigla. Ima je i u varaždinskoj Knjižnici, a u ostale stiže tijekom mjeseca. Isto tako, u idućih nekoliko tjedana moći će se kupiti u svim knjižarama Školske knjige i u još nekima s kojima surađujem. A surađujem samo s onima koji mi plaćaju navrijeme, a ne s onima koji mi pokušavaju uvaliti tuđe knjige kao kompenzaciju, što se često događa u Hrvatskoj. – ističe Hrain.

Iako je nedavno završila sa „Švedskom grenčicom,“ Hrain planira završiti jedan nedovršeni roman, kojem, kaže, mora napisati „još samo kraj i pronaći izdavača koji će ga preuzeti“. Taj roman, ističe varaždinska književnica, jest na tragu krimića, ali nije tipičan krimić, već jedan „humoristički roman s ozbiljnim životnim momentima“. A novih trilera bit će uskoro jer Hrain već ima zamisao za novi.

Promociju novog romana održat će u varaždinskoj Knjižnici za vrijeme mjeseca knjige, ali će je  promovirati i po drugim knjižnicama ili književnim skupovima. Najvažnija je medijska promocija, smatra, kako bi čitateljstvo diljem Hrvatske uopće znalo za roman.

Rastava i dijete...

Dva književna kritičara pozitivno su se izjasnila o romanu, tvrdi Hrain, i proglasili ga njenim najinteresantnijim ostvarenjem. Međutim, Hrain veruje kako to ipak ovisi o tome tko voli kakav žanr: – Obitelj i prijatelji koji su roman već pročitali, imaju različita mišljenja: neki smatraju da sam likove iz romana izgradila na stvarnim likovima iz života; druge pak smeta što je sumnja bačena na određenu osobu, a oni su sumnjali na drugu… Takvi komentari vrlo su mi dragi i svjedoče o živopisnosti situacija u romanu. Svojedobno su, nakon mojega drugog romana, mojeg muža ispitivali jesmo li se rastali, a meni čestitali na maloj bebi... koja je isto tako postojala samo u mojoj mašti i knjizi.

Ako pak želite znati što voli Hrain, rado će pročitati trilere, avanturističke i putopisne romane, ali samo one koji opisuju Daleki istok, horore bez vampira, knjige s mističnim tematikama, romane o vanzemaljcima bez napucavanja ili potjera svemirskim brodovima: – Stoga ću idućih godina i sama pisati o takvim temama – o kojima volim čitati.