Ovih dana u Varaždinu, u Hrvatskom narodnom kazalištu, traju posljednje pripreme za predstavu "Nekoliko zamišljenih prizora", nastale prema romanu Alessandra Baricca "Ocean more", koja ?e biti praizvedena na 65. Dubrova?kim ljetnim igrama 29. srpnja, a rije? je o projektu kojeg radi poznata hrvatska kriti?arka, dramaturginja, teatrologinja i spisateljica Mani Gotovac.

Tim povodom razgovarali smo s autoricom, koja je i za taj projekt odabrala Varaždin i varaždinski HNK.

Nakon vrlo uspješne predstave "Pri?aj mi o Gorkome" i za svoju novu predstavu odabrali ste Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu. Vjerujem da bi se mnogi glumci i kazališne ku?e rado uklju?ile u taj projekt, no vi ste ipak izabrali Varaždin? Zašto?

- Mene uz kazalište vežu pojedine osobe. Uvijek i prije svega – osobe. Volim razgovarati s njima, gledati njihove predstave, raditi s njima. Prije puno godina privukao me u Varaždin Petar Ve?ek. Zavoljela sam njegov teatar i bila sam me?u onima koji su upravo taj teatar postavili me?u najboljima u tadašnjoj Jugoslaviji. Dolaze?i na njegove predstave, polako sam prepoznavala Varaždin. Prije toga taj  grad postojao je za mene samo u slikama Miljenka Stan?i?a. Varaždin su mi utkali u svijest i podsvijest Ve?ek i Stan?i?. A nakon brojnih posjeta,  postao je jedan od onih rijetkih gradova u Europi koji mi uvijek nedostaju i gdje bih se uvijek rado vra?ala. Drugi put vratila sam se ozbiljno zbog  jedne glumice i jednog glumca: Hane Hegeduši? i Roberta Plemi?a. Njihov na?in igre i njihove osobnosti potaknule su me na predstavu Pri?aj mi o  Gorkome. I sada  tre?i put, evo me tu opet, ozbiljno. Dolazim zato što mogu raditi s Robertom Plemi?em, zato što mi pomažu  Mladen Jernei? i Medo,  zato što  u tom teatru postoje ozbiljni uvjeti za rad, dugotrajan i ozbiljan rad, u njemu nema brzine (mrzim brzinu!!!), nema pritisaka. A odmah u po?etku, uspjela sam se osloboditi pojedinaca za koje je kazalište više pitanje narcisoidnosti nego etike i estetike. I od tada, doslovce je divno. Svi smo, ali svi, posve?eni našim zajedni?kim prizorima, prizorima iz tog božanstvenog romana. Jednostavno, uživam u procesu nastajanja predstave.

Vaši zamišljeni prizori prema romanu "Ocean more" bit ?e praizvedeni u nazo?nosti autora romana, slavnog pisca Alessandra Baricca, po?asnog gosta tog Festivala.  Vi potpisujete  izbor,  preradbu, scensku prilagodbu, scenografiju i izbor glazbe. Autor scenske prilagodbe zajedno s Vama jest varaždinski glumac Robert Plemi?, koji u predstavi igra Plassona.  Uz njega se u glavnoj ženskoj ulozi pojavljuje prvakinja Drame Slovenskog narodnog gledališ?a - Iva Babi?, te Bruno Kontrec  i Ivan ?ui?, student zagreba?ke Akademije.  Koliko ste zadovoljni, sada nekoliko dana prije praizvedbe?

- Da nisam zadovoljna, prestala bih raditi. Prestara sam za bilo koju vrstu kompromisa. Naša mala ekipa  posve?ena je teatru, u cijelosti, do daske. Kakve li blagodati, kakvog li poklona u današnja vremena! I koliko radosti! Ali moram re?i, više oni daju meni, nego ja njima. Taj rad s njima djeluje na mene kao svojevrsna obnova života. To dakako ne zna?i da ?emo se mi svi zajedno svidjeti i publici. To je pitanje uvijek enigma, tajna. I  u njoj postoji strah, trema, ali i veliki užitak. Ne moram Vam re?i koliko me raduje što su naš projekt prepoznali i sponzori.
 
I u toj predstavi povezujete pisce i kazalište i nastavljate vrlo uspješan autorski projekt Pisci na Igrama,  koji doprinosi popularizaciji i kazališta i književnosti. Kako biste ocijenili današnje stanje u kazalištu, odnosno u hrvatskoj književnosti?

Kazalište je mjesto objedinjenja svih umjetnosti. Radije bih rekla – umjetnika, i to onih danas  i ovdje, s onima nekada i svugdje. A na tome vrlo malo radimo, na toj uskoj suradnji suvremenih umjetnika, na multikulturalnosti.  Tek  u posljednje vrijeme takve se ideje opet pojavljuju i kod nas, sluti se posvuda neophodna potreba da  kazalište stvaraju uživo i pisci i glazbenici i likovnjaci i... Imam nade da bi takvi putovi  mogli obnoviti teatar.

O?ito se rado vra?ate u Varaždin . Što biste istaknuli kao posebnost koja vas vra?a u ovaj grad?

- Kada je Miljenko Stan?i? imao izložbu u Parizu, francuski Le Figaro je zabilježio: njegovo je slikarstvo kao "krik slijepog djeteta na slijepom kolodvoru". Ta mi se re?enica stalno vrti po glavi. Stanujem, naime, u hotelu Varaždin, prozor mi gleda na lokomotivu koja nikuda ne putuje. Uokolo su nepojmljivo lijepi cvjetni aranžmani, restoran  podsje?a na stare barokne podrume... na putu do kazališta prolazim kroz park,  tu je zapravo rije? o cijeloj parkovnoj  arhitekturi, tako stižem do fontane koja podsje?a na istinske rabote nekadašnjih majstora. I tu, svakodnevno želim sko?iti u vodu,  sre?om sjetim se na vrijeme koliko mi je godina, pa pro?em fontanu i krenem prema Starom gradu, sada su mi ve? vrlo bliske njegove barokne  ljepotice. Zapravo, u Varaždinu imam osje?aj da mi se otvaraju prostori izgubljene duše. Varaždin je za mene potraga za izgubljenim a ljudskim, odve? ljudskim vremenom.

?lan ste radnog tima za nacrt koncepta "EPK RIJEKA 2020", koji ste predstavili u Rijeci kroz ?etiri specifi?ne teme - MANJINA, RAD, VODA, LUKA.  Osim Rijeke, Splita i Pule za kandidaturu se odlu?io i Varaždin. Zašto ste odabrali Rijeku ?

- Tražio me i Split da budem ?lanom radnog tima. Iako sam rodom Spli?anka, izabrala sam Rijeku. Bila sam intendantica HNK-a Ivana pl. Zajca, pa sam upoznala posebnosti toga grada koje možete pro?itati baš iz radnih naslova za EPK 2020. Rijeka je tako slabo poznata ?ak i u Hrvatskoj, a kamoli u Europi. A njezine su ozna?nice odista pitanja budu?nosti.

I Varaždin je razradio koncept na kojem ?e provoditi aktivnosti u procesu kandidature za EPK 2020. Koje biste prednosti i koje nedostatke Varaždina istaknuli u kandidaturi?

- Pro?itala sam kandidaturu Varaždina. Jasno je kako je on odabrao posve druga?iji put. I to je prirodno i dobro i sjajno. Sjajno je da imamo toliko posebnih i prelijepih gradova u Hrvatskoj. I istodobno je strašno, više nego  strašno, što ih tako slabo poznajemo i cijenimo. Varaždinsku kandidaturu obilježava – regionalnost. Devet gradi?a sjeverne Hrvatske objedinilo se u jedan cvijet s devet latica . To me oduševljava. Sada, po mojem mišljenju, valjalo bi razraditi neobi?nu povezanost izme?u baroka i suvremenosti. To je posebnost ovog i okolnih gradova. A barok upravo kruži Europom, osvaja mahom,  poslije nekoliko stolje?a, osvaja iznova cijelu Europu. To – iznova – valja pokazati i ovdje, u sjevernoj Hrvatskoj.

Nakon dubrova?ke publike koja ?e uživati u premijeri predstave ve? 29. srpnja, ho?e li i publika diljem Hrvatske mo?i pogledati predstavu "Nekoliko zamišljenih prizora"?

- Radimo istodobno dvije verzije predstave. Jedna se radi za mediteranske morske uvale, a druga za barokne dvorane. Prva ?e se mo?i igrati u svim našim uvalama, a druga u brojnim dvoranama kazališta i muzeja. Bude li se pojavio kod publike interes, kao što se pojavio za Gorkoga, nadam se da ?emo putovati cijelom našom zemljom. A možda?... ne smijem ni pomisliti…

Komentari

22.07.2014. 10:51h Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:19

Foto: facebook/manigotovac