Jagoda Kralj Novak: Treba nam ležerniji pristup teatru

Jagoda Kralj Novak je kazališna, filmska i televizijska glumica. U svojoj karijeri ostvarila je mnoge zapažene uloge u varaždinskom HNK, a glumila je i u popularnim Gruntov?anima. Dobitnica je brojnih umjetni?kih nagrada i odli?ja.

S Jagodom Kralj Novak razgovarali smo povodom premijere njezine nove monodrame "Singerica" koja se o?ekuje 11. i 12 velja?e. Osim o novoj predstavi, Jagoda Kralj Novak je za arhiva.evarazdin.hr ispri?ala i zašto je odlu?ila postati glumica, zašto tu odluku nije požalila, te na koji na?in teatar želi približiti ljudima...

Iza vas je 38 uspješnih godina gluma?ke karijere. Kakvi su osje?aji kada se osvrnete i pogledate sve što ste dosad napravili?

Glumom sam se zapravo po?ela baviti ve? kao djevoj?ica od sedam godina. Glumila sam u osnovnoškolskim predstavama, a gluma je ostala moj omiljeni hobi i tijekom Gimnazije. Za varaždinski HNK radim od 1973. godine što zna?i da moj profesionalni angažman traje 38 godina, no moja ljubav prema glumi i kazalištu traje puno dulje...

To zna?i da ste se za poziv glumice odlu?ili još kao djevoj?ica?

Ne, ja zapravo nikad nisam planirala biti glumica, ve? pravnica. Nakon Gimazije upisala sam Pravni fakultet, a glumu sam doživljavala kao hobi. No, našla sam se u velikoj dilemi kada mi je tadašnji direktor kazališta Mladen Zorko ponudio stalni radni odnos u kazalištu. Osim stalnog angažmana u kazalištu, bila mi je ponu?eno da dobijem garsonjeru u Varaždinu. Kako mi se jako dopala pomisao kako mogu imati svoj stan, a istovremeno se baviti poslom kojim volim ponudu sam prihvatila i u tom trenutku moj dotadašnji hobi – postaje moja profesija.

Da li ste ikada požalili tu odluku?

Ne, nikada. Stvar je u tome da se ja nikada ne bih tako odlu?ila da nisam osje?ala da je upravo gluma moj unutarnji poziv. Možda bi da sam se odlu?ila za karijeru odvjetnice imala više novaca, no ne bi imala unutarnje zadovoljstvo koje mi pruža posao kojim se bavim. Ljubav prema kazalištu i glumi bila je osnovni pokreta? mojih odluka.

U velja?i nas o?ekuje premijera monodrame "Singerica" koja govori o ispovijesti jedne prostitutke. Možete nam ukratko objasniti o ?emu zapravo govori predstava?

Kada sam pisala ovu monodramu bila sam inspirirana situacijom naših radnica u tekstilnoj industriji, a kako je Varaždin bio grad tekstila tako i glavni lik iz monodrame Emica, radi u svilani gdje šiva na Singerici. No, u jednom trenutku Emica stjecajem životnih okolnost ostaje bez posla i sredstava za život i po?inje se baviti "najstarijim zanatom"... No, treba re?i da je ovo satiri?an prikaz situacije u našem društvu, a ova monodrama je zapravo komedija. Bit ?e i pjeva?kih, možda i plesnih to?aka i sve to skupa stvorit ?e jedno kabaretsko ozra?je koje bi publiku prvenstveno trebalo zabaviti i nasmijati.

Iako se radi o komediji, tema kojom se bavite aktualna je i nažalost svakodnevno svjedo?imo problemima radnika u tekstilnoj industriji. Koja je po vašem mišljenju uloga kazališta u angažiranju oko socijalnih problema?

Prvenstveno, ovom sam monodramom željela da se publika zabavi jer radi se o satiri u kojoj na komi?an na?in progovaram o problemima u našem društvu. Na jedan komi?an na?in želim ukazati na problem nezaposlenosti u Hrvatskoj, a posebno u tekstilnoj industriji, a to mi nije prvi put da se bavim socijalnim temama. Naime, moja zadnja monodrama "Familija u prahu" bavila se sudbinom žene koja boravi u javnoj kuhinji, a koju egzistencijalni problemi tako?er stjeraju na sam rub. No "Familija u prahu" je tragedija, mogli bi re?i tragedija sa gorkim humorom, dok je "Singerica" komedija sa gorkim humorom. Zajedni?ko im je da obje progovaraju o socijalnim temama i problemima "obi?nih ljudi".

Kada i gdje ?e se održati premijera "Singerice"?

Premijera predstave bit ?e 11. i 12. velja?e i to u prostorima Caffe bar-a Sloboda. Prostor je to mojeg prijatelja Marijana Hižaka koji je želio prenijeti malo teatra i izvan samog teatra, dakle u svoj caffe bar. O tome smo razgovarali još s pokojnim Ivicom Zamodom koji je izrazio želju da brine o toj sceni. Kada je on nažalost preminuo, Marijan Hižak i ja ipak smo odlu?ili nastaviti. Ja sam se prihvatila pisanja teksta koji bi bio prigodan za takav prostor i evo sad nas samo ?eka da napravimo posljednje pripreme i izvedemo predstavu.

I za kraj možda da nam objasnite koji je zapravo cilj ovog, kako ste i sami nazvali - teatra van teatra - mislite li da ?e se ljudima ta ideja svidjeti?

Teatar je mogu? svugdje. Mogu? je na pozornici, u gradu, u caffe-u i sportskoj dvorani, a smatram kako je ležerniji pristup teatru upravo ono što nam treba. Ovo je možda na?in da se teatar približi ljudima koji na njega nisu navikli, a zanimljiva je promjena za one koji jesu. To ne zna?i da ja Singericu ne?u izvoditi i na kazališnim daskama ili u nekim drugim prostorima, ali ovo je bila osnovna ideja. Ulaznice za predstavu još nisu u prodaji, ali na vrijeme ?emo obavijestiti gdje se i kada mogu kupiti. Nadam se dobrom prijemu kod publike, te da ?e ih naša predstava zabaviti, što nam je osnovni cilj.