JESTE LI ZNALI Zvono s crkve Sv. Nikole označavalo je kraj pijančevanju i druženju u javnosti

Poznato je da su se Varaždinci voljeli zabavljati i da je nekada, osobito u 18. stoljeću, atmosfera u gradu bila vedra i poticajna za druženja svakojake vrste pa i učestala pijančevanja u gradskim krčmama i kavanama te ulicama u čemu je nerijetko prednjačila mladež, pa evo nekoliko zanimljivih crtica iz naše varaždinske prošlosti.

18. stoljeće je bilo doba izuzetnog obrtničkog, trgovačkog, političkog, vojnog i gospodarskog napretka grada pa je shodno tome i gradski ambijent poticao privlačno i veselo raspoloženje uz neizostavnu glazbu, ples i piće, kako kod aristokracije tako i kod običnog puka.

U krčmama su se zabavljali vojnici, sluge, sluškinje, radnici i mladež no nešto ih je po tom pitanju ipak sprječavalo i ograničavalo njihovo nerijetko razuzdano ponašanje i druženje. Naime, u Varaždinu je u to vrijeme postojala takozvana 'šperštunda', odnosno policijski sat kada su se gostione morale zatvarati, a odzvanjao je u 23 sata s tornja crkve Sv. Nikole.

Kada bi se zvono oglasilo značilo bi da je kraj svim druženjima i pijančevanjima u javnostima i da je vrijeme za razlaz kućama, u suprotnom su to 'panduri' kažnjavali. Zbog tog kasnog sata izbijali su česti sukobi s noćnim patrolama, a do sukoba je dolazilo osobito zbog toga što je mladež u uskim i jedva prohodnim i neosvjetljenim ulicama svašta izvodila na zgražanje građana.

Ipak gradska vlast je teškom mukom produžila kasni sat do ponoći, a nekima je pokoravanje ovakvoj kazni bilo vrlo teško pa su pokupili i batine koje ipak naposljetku nisu donijele neke značajne promjene u ponašanju.