Dr. Nenad Kudelić: Imao sam priliku otići raditi u inozemstvo, no ja sam lokalpatriot

Objavljeno: 09.10.2015. 19:01

Zadnja izmjena: 24.02.2016. 12:45

Foto: I.T.

Doktor specijalist neurokirurgije Nenad Kudelić vrlo je čest naš sugovornik kad su u pitanju teške prometne nesreće u varaždinskom kraju s obzirom na to da je on zadužen za odnose s javnošću Opće bolnice Varaždin. Kako se naviknuo na taj posao te kako se s tom obvezom nosi, o njegovom liječničkom pozivu te sve većem odlasku liječnika i ostalog medicinskog kadra u inozemstvo, razgovarali smo u intervjuu za eVaraždin.

Vrlo ste nam čest sugovornik u člancima crne kronike. Kako ste navikli na komunikaciju s medijima o stanjima pacijenata?

Budući da sam zamjenik sanacijskog upravitelja Opće bolnice Varaždin, to mi je jedna od dužnosti. No, nemam s tim nikakvih problema jer javnost ima pravo znati određe informacije te je sa svim medijima suradnja na vrlo profesionalnoj i korektnoj razni.

Zašto ste se uopće odlučili za liječnički poziv?

Potječem iz liječničke obitelji i moje obje mlađe sestre su također liječnice. Svi su na neki način „očekivali“ od mene da postanem liječnik, no moram priznati da je to na kraju ipak bila samo moja odluka no definitivno je u tome pripomogla svakodnevna uključenost u komunikaciji o medicini. Tako sam čvrsto odlučio da postanem liječnik i kad bih ponovo birao odabrao bih taj posao. Iako imam mnogo interesa u životu to je ono s čime se želim baviti.

Specijalizirali ste neurokirurgiju, zašto baš ta grana medicine?

Za neuroznanost a samim time i neurokirurgiju zainteresirao me moj mentor prof.dr.sc. Marijan Klarica, trenutno dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Bila mi je to tada velika želja koja mi se na moju sreću i ostvarila.

Svakodnevno se susrećete s pacijentima koji su stradali u prometnim nesrećama, kako se s tim nosite?

Neurokirurški pacijenti vrlo često su teško stradali u raznoraznim prometnim nesrećama. Vrlo često se radi o vrlo teškim pacijentima kod kojih je usprkos našem velikom trudu ponekad ishod loš. Vrlo često ne znate u kojem će se pravcu cjelokupna priča kretati, no kao liječnika posebno vas raduje kad priča završi dobro po pacijenta i kad je on zadovoljan.

Kako uspijevate zadržati profesionalni odmak s pacijentima?

Čovjek mora zadržati distancu, no to je vrlo teško i dobar dio posla nosimo sa sobom kući. Uvijek su tu brige, razmišljanja, moguće terapije i to ostavlja traga. Morate imati dozu empatije i ne smije dozvoliti da loš rezultat utječe na vaše buduće odluke. Morate se istrenirati da se bavite medicinom i vodite se medicinskim načelima.

Osim što se ste voditelj neurokirurgije Opće bolnice Varaždin i zamjenik sanacijskog upravitelja, radite na Sveučilištu Sjever te na Tekstilno tehnološkom fakultetu. Kako sve to uspjevate stići?

Na Sveučilištu Sjever predajem anatomiju, a na TTF anatomiju stopala. Čovjek uvijek mora malo „ukrasti“ i obitelj tu najviše stradava. Ponekad imam osjećaj da dan traje i dulje od 24 sata.

U posljednje vrijeme suočeni smo sa sve većim odlaskom medicinskih sestara i liječnika u inozemstvo. Kako gledate na to?

Lokalpatriota sam. Mene su također kolege zvali da idem raditi u inozemstvo, no odbio sam ih.  Ljudi očekuju da tamo teče med i mlijeko, no i tamo treba krvavo raditi. Činjenica je da su medicinski djelatnici potplaćeni i naše plaće su nekoliko puta manje od kolega u drugim zapadnim zemljama. Žao mi je što su kolege otišli, no nadam se da će se u Hrvatskoj ekonomska situacija popraviti. Po pitanju medicine idemo u korak sa zapadnom medicinom i ovdje u Varaždinu također se provode najsuvremenije dijagnostičke metode.

Za kraj, kako se opuštate i provodite svoje slobodno vrijeme?

Nemam mnogo slobodnog vremena, no svaki slobodni trenutak provodim sa ženom i svoja tri sina. Oni su mi velika podrška u životu

Komentari