Mlada i nekonvencionalna: Varaždinka Ana Fulir spojila strast prema motorima i policijski posao

Objavljeno: 11.06.2015. 20:01

Zadnja izmjena: 17.02.2016. 11:00

Vrlo često smo svjedoci da se pojedina zanimanja vežu uz spol pa je tako policijski pao uglavnom vezan uz muškarce. No, u posljednje vrijeme to se promijenilo i sve više žena radi u policiji. S jednom varaždinskom policajkom razgovarali smo u intervju. Riječ je o Ani Fulir koja nije konvencionalna policajka, već ima veliku strast prema motorima pa je tako spojila ljubav i posao. Ona tako patrolira na motoru, a njezinom poslu, prednostima i nedostacima, reakcijama okoline i od kud strast prema motorima ispričala nam je 26-godišnjaka Varaždinka koja je trenutno na doškolovanju u Zagrebu.

Kada i kako si odlučila da ćeš postati policajka?

Veliku ulogu u tome imao je moj otac koji je bio policijski službenik do mirovine pa sam s tim poslom bila upoznata odmalena, a stric još uvijek radi kao policijski službenik. To je posao u kojem sam se vidjela i u kojem se vidim, a odlučila sam se za to zvanje 2008.godine kada je izašao natječaj za program srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajac/ka. Tako sam nakon završenog tečaja u studenom 2009. godine počela raditi u postaji prometne policije Varaždin što je ispunilo moja očekivanja.

Koje su prednosti, a koji nedostaci tvojeg posla?

Kada radite posao koji volite, kao ja, sve gledate kroz prednosti i smatram da je prednost to što je moj posao dinamičan i zanimljiv, jer ni jedan dan nije isti, ni jedna intervencija nije ista i uvijek smo u pokretu. Kao nedostatak bi mogla eventualno navesti stalnu izloženost opasnosti jer ponekad kad se izlazi na intervenciju ne možemo znati što nas tamo čeka, je li neka osoba naoružana, je li spremna surađivati ili će pružiti otpor te kakav će ishod jedne takve intervencije biti.

Zna li biti stresno i naporno?

Smatram da je danas stres prisutan u svakom poslu pa tako i u mom. To je tako zbog samog sadržaja posla. Policijski službenik se kroz svoj posao susreće s onim najlošijim sadržajima u društvu, što ponekad zna biti stresno bilo da se radi o prometnim nesrećama s teško ozlijeđenim ili poginulim osobama ili o kaznenim djelima protiv života i tijela i slično. Takvi prizori nisu nimalo ugodni i normalno je da uzrokuju stres te je potrebno u takvim situacijama ostati sabran i profesionalan.

Odlučili si se za dodatno školovanje, zašto?

Odlučila sam se za dodatno školovanje pa sam 2013. godine upisala preddiplomski stručni studij kriminalistike na Policijskoj akademiji u Zagrebu zato što smatram da bi svaki policijski službenik trebao raditi na svom obrazovanju kako bi mogao napredovati u službi te kako bi mogao što bolje obavljati policijski posao.

Je si li doživjela ikakve neugodnosti na svom poslu?

Moram priznati da u ovih pet godina koliko sam u sustavu nije bilo nekih neugodnosti ni od strane kolega kao ni od strane osoba prema kojima sam postupala. Možda je bilo manje ugodnih intervencija, ali smatram da je bitan način pristupanja, način odnošenja i razgovora prema građanima, bitno je da s obje strane ima poštovanja i razumijevanja.

Kako tvoji prijatelji i poznanici gledaju na tvoj posao?

Uglavnom dobro reagiraju i podržavaju me, iako moram spomenuti da velik broj mojih prijatelja također radi u policiji. Odmalena sam pokazivala tu neku želju za tim poslom tako da sam imala podršku i prijatelja s kojima sam odrastala.

Veliki si ljubitelj motora i radila si kao prometni policajac motociklist, jesu li ljudi bili iznenađeni kad su vidjeli policajku na motoru?

Da, ljubitelj sam motora, a što se tiče ljudi i njihove reakcije na policajku na motoru mogu reći da su bili iznenađeni te su znali postavljati pitanja kako to da žena vozi tako velik i težak motor, neki su se htjeli slikati i to većinom stranci kad sam 2013. godine bila na ispomoći u PU Istarskoj, postaja prometne policije Pula. Uglavnom su reakcije bile pozitivne.

Kako si se uopće odlučila na patroliranje na dva kotača?

Kako sam u privatnom životu vozila motor, a radim u prometnoj policiji, pomislila sam kako bi mogla spojiti ugodno s korisnim i raditi kao policijski službenik motociklist i izuzetno mi je drago što mi je načelnik prometne policije Varaždin, Rade Sitar to omogućio.
Što su rekli tvoji bližnji na to?
Moji roditelji i sestra su mi od samog početka bili podrška što je meni bio dodatan vjetar u leđa. Znam da se brinu i puno smo razgovarali o tome ali isto tako poštuju moju odluku, a ja svaki svoj uspjeh posvećujem njima.

Koji su ciljevi u tvojoj policijskoj karijeri?

Cilj mi je završiti studij kriminalistike. Nakon završetka studija, vraćam se na svoje radno mjesto a s vremenom se vidim u kriminalističkoj policiji. To su neke moje želje i neki moji trenutni ciljevi, pa kad i ako se to ostvari postavljat ću nove.

Imaš li uopće slobodnog vremena s obzirom na školovanje i posao?

Naravno da imam slobodnog vremena. Bitno je samo rasporediti obaveze i vrijeme i sve se stigne i za sve se nađe vremena.

Komentari