radionice filma i premijera

O premijeri filma 'Hudo vreme' razgovarali smo s redateljicom Anjom Strelec-Varaždinkom s belgijskom adresom

Objavljeno: 25.12.2016. 16:49

Zadnja izmjena: 23.01.2017. 19:33

Povodom radionica dokumentarnog filma za djecu koje će se održavati u Varaždinu od 27. do 29. prosinca, ali i premijere filma 'Hudo vreme' u Kino Galeriji 28. prosinca u 18 sati, razgovarali smo s mladom redateljicom i televizijskom novinarkom, Anjom Strelec, Varaždinkom koja živi i radi u Belgiji.

Radionice će se provoditi pod okriljem udruge za filmsko i audiovizualno stvaralaštvo 'Kokkin', čija je Anja i začetnica, dok je film, kao i prethodni hvaljeni uradak 'Starci' nastao zahvaljujući suradnji s kolegicom, Tomislavom Jukić.

'Hudo vreme' je jedna intimna, obiteljska priča koja je do sada bila predstavljena na mnogim festivalima gdje je osvojila brojne nagrade.

Uskoro će i varaždinska publika imati priliku pogledati film 'Hudo vreme'. Kako je nastao film, mora da je bilo teško obiteljsku priču tako vjerno prenijeti?

Nekako je to došlo prirodno. U filmu 'Hudo vreme' radi se o tri generacije žena iz iste obitelji, i ako bi trebala film opisati u jednoj rečenici to bi vjerojatno bilo putem retoričkog pitanja: Kome je teže, onima koji nas napuštaju ili onima koji su napušteni? U ovom kontekstu pričam nažalost o smrti.

Tomislava, Denis Golenja (montažer) i ja napravili smo jednu priču koja najviše odgovara bakinoj, mojoj i maminoj realnosti. Na film se ustvari uopće nismo odlučili, nekako se dogodio.

Film koliko je osoban toliko je i internacionalan jer mislim da se svi mogu poistovjetiti s tom situacijom. Izašao je u lipnju ove godine i već je bio na 12 festivala po cijelom svijetu i osvojio dvije nagrade. Ponosna sam da je već sada proputovao cijeli svijet, Od SAD-a, Novog Meksika, Krete, Rima, Francuske, Portugala…a, to su samo neke od zemalja gdje je bio prikazan.

 Film 'Hudo vreme' prati pjesma i videospot?

Tako je. Iva Galović, jedna od osnivačica udruge Kokkin, je autor glazbe na filmu čiji aranžman je radio naš poznati glazbenik Tvrtko Hrelec. Na glazbi se također radilo nekoliko mjeseci dok se ne dobije savršena boja tonova i glasa i moram reći da su napravili odličan posao i da sam jako ponosna da baka danas ima i svoju posebnu pjesmu pisanu samo za nju.

Što te privuklo stvaranju dokumentaraca, a posebno dokumentaraca s tematikom starijih ljudi?

Dokumentarni film kao forma me zaintrigirao najviše na trećoj godini fakulteta kad smo u grupama trebali napraviti dokumentarac u trajanju od 10 minuta. 

Od fakulteta do danas snimila sam i montirala više od 40 reportaža, nekoliko kraćih dokumentarnih i igranih filmova u Belgiji i Francuskoj, ali zadnja dva autorska dokumentarca su vezana uz ljude starije dobi. Interes vjerojatno postoji jer su mi i mama i baka radile u Domu umirovljenika tako da sam odmalena drugačijim očima gledala na tu ustanovu.

Kako to da si se odlučila nastaviti školovanje u Francuskoj, naime magistrirala si produkciju u Montpelliereu i režiju dokumentarnog filma u Toulouseu u Francuskoj. Koja je razlika u pristupu studentima u odnosu na Hrvatsku?

Od malih nogu sam se bavila fotografijom i snimanjem što je vjerojatno rezultiralo upisom na studij novinarstva na kojem sam se počela baviti dokumentarnim filmom tako da sam i s daljnjim obrazovanjem nastavila upravo u tom smjeru.

Master iz audiovizualne i filmske režije u Francuskoj sam odabrala jer sam isključivo tražila master koji se koncentrira na praktičnom radu. Jako mi se sviđa način na koji pristupaju studentima, naglasak je na razvijanju vlastitog stila bez nametanja kreativnih ideja. 

U Varaždinu je osnovana i Audiovizualna udruga Kokkin…odakle njeno ime, te čime se udruga bavi?

Udruga 'Kokkin' osnovana je s ciljem promocije filmskog i audiovizualnog stvaralaštva a uz mene, suosnivačice udruge su varaždinka Maja Čosić te Iva Galović.

Maja Čosić pravnica je i stručnjakinja za europske fondove. Odmalena se bavila fotografijom te sudjelovala na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama, dok je Iva Galović povjesničarka umjetnosti koja se odmalena bavila raznim vidovima umjetnosti, osobito glazbom. 

Inače Kokkin na nizozemskom znači kuharica. Nizozemsko ime nam se jako sviđalo i upravo smo tim imenom bili inspirirani kad smo radili i naš logo koji izgleda kao lonac obavijen filmskom trakom. Nadam se da će se u udruzi kuhati dobre audio i video ideje.

Imaš li u planu sljedeći projekt i čime bi se voljela baviti u budućnosti?

Imam jako puno planova za budućnost i kao autor na novim filmskim projektima i kao član udruge. U Belgiji radim kao TV novinar, redatelj dokumentarnih filmova i montažer i svakako ću nastaviti u tom smjeru. U planu je snimanje novog dokumentarnog filma iduće godine, ali i organizacija nekoliko filmskih radionica kroz proljetne i ljetne praznike.

Radionice koje nam dolaze se održavaju u okviru udruge – jesu li se održavale do sada? Kako mladi polaznici reagiraju na njih?

Zadnje 3 godine radim radionice dokumentarnog filma s djecom između 8 i 14 godina. Uvijek nam je jako zabavno i moram reći da djeca imaju i puno više ideja nego odrasli, a i bolje zapažaju neke stvari. Uvijek mi je cilj da djeca nauče što više o osnovama snimanja, razgovoru s protagonistima koje odaberu i osnovama montaže.

Na kraju radionice individualno ili u grupama uvijek naprave neki mali dokumentarac u trajanju do 3 minute.

 

Komentari