I dok smo prije mjesec dana pisali o Ivanu Gladoviću koji je zaposlen u Rimac automobilima kao informatičar, ovaj put pronašli su Varaždinku koja već 13 godina radi u sjedištu Adidasa Herzogenaurachu.

Riječ je o Manueli Čupić koja je također kao i Ivan završila varaždinski FOI- i otišla trbuhom za kruhom. Strelovito se probila i danas je direktorica IT Human Resources sektora za cijelu tvrtku. Kako je raditi u Adidas Group, kako se snašla i navikla na novi život te nedostaje li joj Varaždin ispričala je u intervjuu za eVaraždin.

Završili ste FOI, zaposlili se, tri godine radili u ITC-u i odlučili otići trbuhom za kruhom. Kako Vam je pao odlazak od kuće?

Taj prvi odlazak prije 14 godina je bio vrlo težak. Plakala sam kao kišna godina jer je bilo teško ostaviti obitelj i prijatelje. Putovala sam 12 sati i to je bilo najtežih 12 sati u mom životu. Stigla sam na odredište u tri sata ujutro s tri torbe i bila sam sva izgubljena. Ušla sam u prvi Taxi i taxista me je pitao odakle sam. Kad sam mu rekla da sam iz Hrvatske, prvo me je pitao da li imam šljivovice za prodati. U tom momentu mi je bilo i teško i smiješno jer smo očito mi Hrvati u Njemačkoj dobro poznati po šljivovici. Ali naravno s vremenom je sve bilo lakše i s obzirom na to da sam i sama bila sportašica, brzo sam se adaptirala na novu okolinu i u tako velikoj sportskoj firmi .

Kako ste se uopće prijavili za posao u Adidasu?

Bio je natječaj i prijavila sam se za pripravnika. Prošla sam i zaposlila se. Prvih dana na poslu nije bio nimalo lako s obzirom na to da je riječ o ogromnom kompleksu u kojem je zaposleno samo u sjedištu firme oko 5.000 ljudi od sveukupno 50.000. Bila sam malo zbunjena, no ubrzo je bilo mnogo lakše s obzirom na vrhunsku radnu okolinu. Prošla sam sve potrebne edukacije i vrlo brzo sam zadobila povjerenje svojih kolega i nadređenih.

To su sami počeci, a kako je sada?

Nakon 13 godina dogurala sam do Direktorice IT Human Resources sektora. Nije bilo do toga lako stići. Iza mene su dani i dani cjelodnevnog rada i putovanja, no kad vidite da se vaš trud isplati i da to netko cijeni, osjećate se zadovoljno i radite još više.

Za što se točno zaduženi u svojoj tvrtki?

Direktorica sam IT Human Resources. Moja odgovornost je implementirati i održavati sve module u SAP Human Resources solutions i Cloud Solutions u svim poslovnicama koje mi imamo u svijetu te njihovoj međusobnoj integraciji. Preko mojeg resora idu naprimjer sve plaće svih zaposlenika Adidasa na svijetu direktno ili indirektno kao i implementacije svoj ostalih Human Resources globalnih procesa kao što su Rewards Management i Talent Management. Budžet mojeg sektora varira godišnje od tri do pet milijuna eura i na meni je da ga rasporedim samostalno ili prema prioritetima koje mi kao kompanija odredimo za tekuću godinu.

Znali li biti naporno?

Zna biti jako stresno i naporno. Rokovi se moraju poštivati, no nisu prezahtjevni i ljudski je sve napravljeno. Uvijek probam imati sve pod kontrolom, a plaće su ipak najvažnija stvar i to nikada ne smije štekati. Kompanija velika kao naša ima veliki zadatak zadržati dobre ljude i zaposliti dobre profile da bi mogla funkcionirati i da svaki zaposleni ima u svakom momentu ono što njemu treba, od plaće do novih poslovnih mogućnosti unutar kompanije.

Kakvi su odnosi u samoj tvrtki?

Odnosi su na visoko profesionalnoj razini. Visokopozicionirani članovi uprave znaju kako se zovem i u kojem sektoru radim. No, ti ljudi se ne drže visoko, već su najnormalniji i ne glumataju kao što je to zna biti vrlo često slučaj u Hrvatskoj. Ali isto tako se zna što se od tebe očekuje i na kojem nivou.

Manuelin tim u Adidasu

Jeste li imali problema s njemačkim mentalitetom?

Nijemci odaju dojam da su hladni i da baš ne vole previše imigrante, no ako im pokažeš da imaš sposobnosti i da voliš raditi te ih upoznaš, oni će ti dati sve.

Koje su prednosti Vašeg posla?

Imam tu sreću da sam zbog svojeg posla proputovala gotovo cijeli svijet. Od Sjeverne Amerike, Europe pa do Azije i Australije. Upoznala sam fenomenalne ljude i radila s najvećim stručnjacima u tom području. Posebno su me se dojmili Australci koji su predragi ljudi, a nikad neću zaboraviti svoj rad u Hong Kongu. Azijati su vrlo jednostavni ljudi ali s njima može biti teško raditi jer u njihovoj kulturi je teško reci ili priznati da nešto ne znaju ili nisu shvatili što tražiš od njih. Kad nađes način da izvučeš od njih sto trebaš onda čine čuda. Danas također često održavam prezentacije i predavanja o svom poslu i projektima koje Adidas Group radi u Human Resources sektoru jer su oni vrlo zanimljivi i prate svjetske trendove u tom sektoru. Tako imam priliku surađivati s velikim svjetskim firmama kao što su Audi, Lidl, Deutsche Post (DHL), Henkel, Volvo.

Možete li vaš posao u Njemačkoj usporediti s vašim prijašnjim poslom u Hrvatskoj?

To je nebo i zemlja. U Njemačkoj se zna red i tamo je sve posloženo vrhunski i tako funkcionira. U Hrvatskoj to tako nije slučaj jer smo mi Hrvati naučeni da idemo zaobilaznim putevima do cilja. I u Njemačkoj ima politike, no vjerujem da u Hrvatskoj ona ima daleko veći utjecaj u svim društvenim porama, a to nije nimalo dobro.

Što Vam je najvažnije u poslu?

Dobri ljudski odnosi, međusobno poštovanje i uvažavanje su ključna stvar na poslu i tada ti ni jedan oblik stresa ne pada teško. Tada ti nije teško raditi i ja vjerujem da ključ u ljudima.

Bi li se vraćali u Hrvatsku?

Zasad se ne bi vraćala, no nisam daleko od Hrvatske i često sam u Varaždinu. Lijepo mi je doći ovdje, družiti se s prijateljima i rodbinom, čak i moji prijatelji iz Njemačke često dolaze sa mnom u Varaždin. Ali o promjeni radne okoline ne razmišljam jer tamo još uvijek imam više potencijala za daljnji napredak i usavršavanje.

Komentari

06.06.2015. 12:02h Zadnja izmjena: 15.03.2016. 10:33