Dok je danas Pin-up stil odijevanja povremeni đir svake druge trendseterice na zagrebačkoj špici, bilo u dane kada ih "pere" ili barem onako "malo za promjenu", Varaždinka Petra Horvatić, studentica humanističkih znanosti u Zagrebu i voditeljica nekoliko studentskih organizacija, vjerojatno je jedna od svega desetak djevojaka u cijeloj zemlji koje su spomenuti modni pravac, inauguriran 50-ih godina u Americi od strane Rosie the Riveter, donijele kako na fotografske setove i modne piste, tako i na hrvatske ulice.

Premda ističe da nema vremena svakodnevno se odijevati u tom stilu, a na Pin-up nismo je mogli nagovoriti ni za fotosession koji je ovih dana odradila za eVaraždin, njezin Fan club na Facebooku – "Miss Gautier" već broji gotovo tri tisuće fanova, dok sve Facebook stranice povezane s njezinim radom u modelingu dostižu brojku od gotovo 10 tisuća Facebook pratitelja. Može se reći, zavidna brojka za djevojku kojoj moda nije životni izbor. Tek ljubav, reći će. I strast.

Naime, premda je Petra do sada odradila desetke snimanja, glumila u spotovima, bila voditeljicom raznih evenata; priznaje da obožava biti kako ispred tako i iza objektiva – nikada na to nije gledala kao na jedinu stvar kojoj se želi posvetiti u životu. Naprotiv, u intervjuu za eVaraždin ističe da njezine ambicije uvelike nadilaze svijet mode, te iz perspektive izvrsne studentice s ambicijama u znanosti otkriva svoje poglede na zbilju koja nas okružuje.

Kako si se našla i snašla u svijetu mode?
Bez lažnog prenemaganja koje neki zovu skromnošću, mogu reći da sam uvijek bila visoka, dominantna, te mi nikad nije bio problem izaći na scenu – što god da bih na njoj trebala raditi (recitirati, voditi predstavu, plesati, hodati pistom...). Kao mala oblačila bih se u mamine haljine i na usne nanosila njezin ruž. Kada sam nešto kasnije otkrila što je to moda, zavoljela sam je i počela pratiti.

Danas se, međutim, modom baviš aktivno?
Naravno, s vremena na vrijeme i za svoj gušt i dalje odrađujem snimanja, ali generalno moja očekivanja od života stubokom su se promijenila. Od sebe neprestano očekujem više i tražim nova neistražena područja, koja će održati i zadržati moju pažnju. Trenutno u Zagrebu studiram humanističke znanosti, planiram upisati još jedan fakultet, a onda za koju godinu, nadam se i doktorat.

Nisam radikalna karijeristica

Što nakon doktorata?
Postoji širok spektar područja znanosti kojima se želim baviti, ali nekako na vrhu ljestvice su promišljanja o etici, bioetici i politička filozofija. Nisam radikalna karijeristica. Moj život su moja obitelj i prijatelji, ali također želim ispuniti svoje ambicije u svrhu onoga što volim. Govorim nekoliko stranih jezika, ali ne pada mi na pamet pobjeći u inozemstvo.

Jedna si od rijetkih koji u aktualnom vremenu razmišljaju na taj način?
Mladi nemaju predodžbu svrhe ostajanja u državi koja je iznjedrila stanje nemogućnosti zapošljavanja i organizacije vlastitog života. Masovno iseljavanje mladih ljudi potaknuto je također nadom da je negdje drugdje moguće ostvariti kvalitetniji život. Neki su jednostavno odustali pokušavajući i odlučili krenuti drugim putem. Ima i onih koji sebe pronalaze u poticanju rekonstrukcije dosadašnjeg sustava.

Zaustaviti vlak

I sama spadaš među potonje?
Netko treba zaustaviti vlak. Ne možemo promijeniti prošlost, ali možemo nadolazeće generacije usmjeravati u pravom smjeru. Ambicije i trud su hvalevrijedni, ali ništavni su ako se nema svrha. Zvuči paradoksalno, obzirom na razmišljanje većine današnjeg društva, ali ne gledam uspjeh kroz prizmu novca i prestiža. Sve je to dobrodošlo kao nagrada, ali nikad ne smije postati svrha. Cijenim ljude koji su motivirani i sposobni da neegoistički pokušaju promijeniti stanje društva na bolje i uvjerena sam da će moja generacija izgraditi novu Hrvatsku.

Shakespeareovim riječima, svi znamo da je puno toga trulo u državi ovoj, ali od kuda početi?
Ne pripadam ni ljevici ni desnici. Zazirem od svega što se povlači za onom starom „divide et impera“, jer to je glavni princip na kojemu počiva svaka manipulacija. Jedni u jednom smjeru, drugi u suprotnom, a obje strane u krivu i tako ad infinitum. U stoljeću „krize“ koja nam nerijetko biva servirana, treba konačno priznati gdje nastaje problem.

Nastaje li ili je nastao u ekonomiji?
Nije kriza u ekonomiji ni u nedostatku kvalificirane radne snage. U krizi je sposobnost zdravog, neegoističnog načina prosuđivanja i kretanja u pravom smjeru. U krizi je društvo koje uspijeva relativizirati svaku vrednotu, čovjeka degradirati na biće koje ne živi nego – preživljava, a moralnosti oduzeti svaki integritet. Kako ćemo živjeti u državi, taman da njome teklo med i mlijeko, kad je društvo izgrađeno na kamenju koje bacamo jedni na druge? Temeljno je ustrojstvo društva, institucija i života općenito labavo. Nedostaje čvrstina, nepovodljivost, dosljednost, a najviše – vrline.

Komentari

23.07.2015. 13:13h Zadnja izmjena: 26.02.2016. 08:47

Foto: Fotosession: Siniša Sović / Pin-up: Dirk Behlau