Dubravko Bilić: "SDP polako gubi bitku od stranaka poput Možemo"

Prije gotovo točno dvije godine, Dubravko Bilić je upravo za eVaraždin po prvi put dao naslutiti mogućenost svojeg izlaska iz SDP-a. Prije mjesec i pol dana na taj se korak doista i odlučio, a ključne razloge navodi nam u intervjuu koji vam ovdje donosimo. Razgovarali smo o njegovoj nezavisnoj listi i općenitom trendu nezavisnih lista, ali i o HNS-u, HSS-u, HDZ-u lokalno i nacionalno, te o njegovoj eventualnoj podršci nekome od kandidata za župana. Mjesec i pol dana nakon izlaska iz stranke Bilić kaže da ne osjeća baš nikakvu "anksioznost ni potištenost"... 

Pročitajte što nam je još rekao:

• Prije gotovo točno dvije godine izjavili ste kako niste sigurni hoćete li ostati u SDP-u. Ovo je sada možda prva prilika da otvoreno progovorite o tome zašto zašto na kraju zaista — niste ostali?

Dugo sam razmišljao o motivima ostanka u stranci, pogotovo nakon izgubljenih izbora za predsjednika županijske organizacije. Nekako sam gajio nadu da mogu i dalje pomoći stranci i zastupati ideje SDP-a, međutim došlo je vrijeme kad s predsjednikom stranke više nisam mogao pronaći zajednički jezik. A kad nemate podršku i povjerenje unutar svoje stranke,  onda je vrijeme da krenete svojim putem.

• Smatrate li da vas se SDP kao svojeg jedinog gradonačelnika previše lako odrekao? Ne samo vas imenom i prezimenom, nego i svojeg jedinog stvarnog uporišta u Varaždinskoj županiji, grada Ludbrega?

Kao što je bilo rečeno i u reakciji SDP-a koja je uslijedila: SDP nije jedan čovjek. Međutim, jedan čovjek za sebe veže mnogo drugih ljudi i njegova energija u tom procesu povezivanja ljudi je vrlo bitna. Žao mi je što je do toga došlo, no sada sam već mjesec dana izvan stranke i ne osjećam nikakvu anksioznost niti potištenost. Bio je to logičan potez. Stranka se nije odrekla samo mene, nego i ljudi koji su otišli zajedno sa mnom. Predsjednik stranke je odlučio da se moramo razići. SDP-u sada želim svu sreću i najbolji mogući rezultat, ali jednako tako i sebi. Ne samo zbog sebe nego i zbog ljudi koji vjeruju u ono što smo radili i želimo nastaviti raditi.   

• Na lokalne izbore idete s nezavisnom listom i niste jedini; riječ je o već dugo zamjetnom trendu. Kako ga vi tumačite?

Trend nezavisnih lista je vrlo izražen u Hrvatskoj zato jer su političke stranke izgubile svoj identitet: prestale su biti ono što su nekad bile, a nisu postale ono što su stranke u Europi – jedan jasan okvir u kojem se djeluje.  U Hrvatskoj je ta stranačka platforma vrlo „šupljikava“, a ta njezina slabost onda otvara prostor pojedincima. Zato ni ja sada ne osjećam veliki hendikep izlaskom iz stranke. Moj rad u zadnjih osam godina je prepoznat, a pogotovo u Ludbregu. Moja nezavisna lista sigurno se neće zvati „Bilić Dubravko“, nego će se identificirati s onime što ja uistinu jesam – zaljubljenik u grad Ludbreg.

• Na tragu vašeg prethodnog odgovora, možete li kao dugogodišnji član i dužnosnik SDP-a reći: što je to SDP prestao biti, a što u međuvremenu nije postao?

SDP nije prepoznao europske trendove koji su u zadnjih 10-15 godina možda bili marginalni, ali su danas  dio svake europske vlade. Riječ je o zelenim politikama koje danas predstavljaju važan element i lijevih i desnih vlada. Zato mi se čini da SDP polako gubi bitku sa suvremenim strankama poput Možemo, koje su jasno definirale svoje političke stavove i ciljeve. Tradicionalne teme socijaldemokracije poput radništva i sindikalnih borbi više nisu aktualne. Ni sama radnička struktura više nije tako nefleksibilna, nego je, dapače – iz vlastitog opredjeljenja postala vrlo pokretna. Mnoge naše stranke zapravo ni nemaju svoj program, nego se bave populizmom kako bi zahvatile što širi sloj ljudi, a SDP pritom nije iznimka.

• Možemo li reći da slični razlozi zapravo pokopavaju i HSS, čijem smo slomu nedavno svjedočili upravo na području Varaždinske županije?

HSS mora pronaći novi idenditet, a jedino logično je da ga pronađu u zelenoj politici i zelenoj poljopivredi. Problem današnjeg HSS-a je taj što ima članove iz drugog vremena koji bi trebali povesti ili voditi politiku koja je iz ovog vremena. Riječ je, dakle, isto tako o jednoj staroj tradicionalnoj stranci koja nije uspjela pronaći nove motive u novom vremenu. U Ludbregu su svojevremeno bili najjača stranka, ali i tada su dopustili da gradonačelnik bude iz redova HDZ-a. I to je zapravo paradigma HSS-a: imali su podršku među biračima, ali nisu preuzimali odgovornost za vođenje.

• I SDP u Varaždinskoj županiji evidentno ima potencijal koji nikad nije bio kapitaliziran. Nakon desetljeća provedenog u stranci, jeste li samome sebi odgovorili na pitanje — zašto?

To je zanimljiv fenomen. Možda je jedan od razloga taj što SDP nije vjerovao u svoje ljude, kao što evidentno ne vjeruje ni danas -  a drugi razlog je loša selekcija kadrova. SDP je uspio jedino u Krapinsko-zagorskoj županiji, gdje ima dvije trećine općina i gradova, te dijelom u Primorsko-goranskoj. To pokazuje da se može, da su dobro kadrovirali. Ja sam imao sreću što su me primili i na neki način „školovali“ pokojni ludbreški gradonačelnik Marijan Krobot i njegov prijatelj g. Petrač. S njima sam prošao jedan oblik pripreme za sve ovo što danas jesam i dugujem im mnogo.

• Vašim odlaskom SDP je za izvjesno vrijeme izgubio grad Ludbreg, no postoji vjerojatnost da sada stasaju neki kadrovi koju su do prije jednog ili dva mandata bili zamjenici. Znači li to da ste ipak ponegdje i dobro "kadrovirali"?

Moj odnos s prethodnim predsjednikom Mariom Habekom imao je uspone i padove, ali puno godina smo zajedno radili i napravili puno dobrih stvari. Jedna od njih je bilo i to „kadroviranje“ koje ste spomenuli. Pritom ne mislim na ništa negativno, nego na potragu za mladim ljudima koji će u budućnosti moći preuzeti općine i gradove. I sve smo to radili u okolnostima kada smo bili mlađi partner HNS-u. Možda današnja predsjednica nije imala dovoljno vremena, ali činjenica jest da je SDP na terenu zapušten te u mnogim sredinama sada ne može dati svoje kandidate. Ljudima koje ste spomenuli, s druge strane, želim mnogo sreće na izborima.

• Kad smo kod HNS-a, kako mislite da će se na njih na predstojećim izbrima odraziti koalicija s HDZ-om?

HNS je mislio da će „spašavanjem“ (zapošljavanjem) velikog broja članova spasiti stranku, međutim – to je uvijek dvosjekli mač. Na taj način stvara se stranačka elita koja se zbog prirode svojeg posla ne povezuje sa stranačkom bazom na terenu. I takve stranke brzo odumiru. Svi oni koji su kroz HNS dobili priliku raditi u Vladi i pokazali se dobrim – u Vladi su ostali raditi i nadalje, a HNS je u međuvremenu ostao bez povjerenja stranačke baze. Ne sumnjam da Božidar Novoselec ili Mirko Korotaj mogu dobiti izbore, ali to nije ni sjena onoga što je HNS nekada bio. Negativan trend teško je zaustaviti, a posebno u politici, gdje kad kola krenu nizbrdo – najčešće se zaustave tek u provaliji.

• I HDZ se u protekle četiri godine našao u specifičnoj situaciji, kako lokalno tako i nacionalno. Kako osobno gledate na to?

Imam veliko poštovanje prema Andreju Plenkoviću, kojeg i osobno poznajem još iz vremena kada sam bio u Saboru. Međutim, prava slika HDZ-a vidjet će se tek kada jednom Plenković više ne bude predsjednik stranke. Trenutno se može reći kako je HDZ zaista zagospodario središnjim političkim prostorom i više nema konkurenciju. Mora se bojati jedino samoga sebe, odnosno da ponovno ne skrene jako u desno. Trenutno, ovakav kakav jest, prihvatljiv je i strankama koje su s druge strane.

• Lokalno?

Predsjednik županijskog HDZ-a Anđelko Stričak ima jednu odliku sjeverne Hrvatske, a to je – pragmatičnost. Uvijek je uspio pronaći najbolju mjeru za opstanak i napredovanje, pa je u zadnje četiri godine HDZ imao i predsjednika Županijske skuštine i predsjednika najvećeg gradskog vijeća (varaždinskog), s mnoštvom načelnika i gradonačelnika. Ujedno se može reći kako je na županijskoj razini napravljen i najveći iskorak po pitanju stvaranja toga "novog HDZ-a", dok je lokalno, u manjim sredinama, to još uvijek ona "stara priča".  Koliko će se te dvije priče spojiti a koliko opstruirati – kao što je to dosad bio slučaj – vidjet ćemo.

• Koga ćete sada kao nezavisni kandidat podržati na izborima za župana i kako rezimirate suradnju s aktualnim županom?

Kao gradonačelnik moram surađivati sa županom i surađujem dobro. Ne najbolje, ali dobro. Ja i Radimir Čačić imamo neke posve različite poglede: od upravljanja školstvom do ulaska u neke nove projekte. I u budućnosti ću također surađivati s bilo kojim drugim županom koji pobijedi na izborima. Međutim, kada je riječ o podršci, svi koji imaju svojeg kandidata za gradonačelnika u Ludbregu jasno su mi poručili da oni mene ne podržavaju. Stoga, jedino što ja ovaj čas mogu jest istu poruku poslati i njima. U drugom krugu ćemo vidjeti. Grad Ludbreg u nekim stvarima mora surađivati sa Županijom, a u nekima ne mora. I gdje god ne mora – neće.

• Vaša poruka biračima za kraj?

Građanima svojeg grada kojeg volim jednako kao i svi drugi koji u njemu žive nudim pošten i čist pristup u ostvarenju svih projekata koji će nam garantirati da i dalje budemo uspješno malo mjesto, grad prepoznat po korištenju EU projekata, novim tehnologijama i inovacijama. Grad smo koji je prepoznat i po jednom povjerenju i povezanosti – od svih mjesnih odbora do gradske uprave. I mislim da je ta pravednost, osjetljivost i ljudskost koju smo gradili proteklih osam godina – zalog da ćemo i dalje raditi isključivo u interesu našeg grada. Jedino tako zapravo možemo kao zajednica rasti i mi kao pojedinci, te biti sretniji i zadovoljniji. Biti zapravo bolji ljudi, što je u konačnici i cilj bavljenja politikom.