INTERVJU Cijepiti ili ne? Razgovarali smo o tome otvoreno s doktoricom Čusek Adamić i evo njezinih odgovora

Tema o cijepljenju i u Hrvatskoj i u svijetu spada u izvorišta žestokih diskusija. One se, zapravo, ne vode među stručnjacima, ali sve je prisutnija pojava roditelja koji odbijaju cijepiti djecu jer misle da su cjepiva nepotrebna i/ili opasna. Stoga smo se za stručno mišljenje o ovoj temi obratili doktorici Katici Čusek Adamić, voditeljici higijensko-epidemiološke djelatnosti Zavoda za javno zdravstvo naše županije.

Počeli smo prvo s činjeničnim pitanjem o tome kakva je situacija s cijepljenjem djece u našoj županiji.

- Na svu sreću postignut je visoki postotak procijepljenosti od oko 95% i na taj način nam je kolektivni imunitet zadovoljavajući pa su i djeca, koja zbog kontraindikacija nisu cijepljena, zaštićena.

To je dobar postotak, ali on upućuje i na to da ima nekih roditelja koji ne cijepe djecu?

- Zadnjih godina u pedijatrijskim ambulantama i u ambulantama obiteljske medicine neki roditelji odbijaju cijepljenje za svoju djecu.

To nije nešto što se događa samo kod nas. Prema Vašim spoznajama koji razlozi navode roditelje na odbijanje cijepljenja svoje djece?

- S obzirom da su često u pozadini određene zablude ovime bih htjela pojasniti neke stvari oko cjepiva. Najčešća pitanja roditelja vezana su uz nuspojave cjepiva. Svaki roditelj ima pravo na potpunu informaciju o cijepljenju, cjepivima koje se primjenjuju i bolesti protiv koje se cijepi. Dužnost svakog cjepitelja je pružiti im sve informacije, a sve detalje o cjepivu roditelji mogu dobiti i na stranicama Hrvatske agencije za lijekove (HALMED).

Najčešći argument za necijepljenje jest strah od nuspojava, razvoja autizma ili neke druge autoimune bolesti.

- Znanstvena je činjenica da nema nikakvog dokaza da cijepljenje povećava rizik od nastanka autoimunih bolesti, postoje samo neki anegdotalni opisi pojave autoimunih bolesti nakon cijepljenja. U ispitivanjima su se uspoređivali bolesnici sa zdravim osobama i gledalo se postoji li razlika u izloženosti cjepivima između zdravih i bolesnih. Opovrgnuto je postojanje veze između cijepljenja i nastanka autoimunih bolesti poput multiple skleroze, diijabetesa i astme. Isto tako su brojna kvalitetna istraživanja opovrgnula vezu između cijepljenja i javljanja autizma, što neki protivnici cijepljenja i dalje uporno navode unatoč svim dokazima.

Jedna od autoimunih bolesti za koju ovdje niste spomenuli a za koju se javila sumnja da bi bila povezana s cijepljenjem protiv gripe je Guillain Barreov sindrom (GBS).

- Brojne su studije provedene s ciljem utvrđivanja uzročno posljedične veze i učestalosti eventualnog javljanja GBS nakon cijepljenja protiv gripe. Konačan zaključak koji proizlazi iz tih istraživanja može se ukratko izraziti ovako: veći je rizik od pojave GBS-a nakon gripe nego nakon cijepljenja protiv gripe.

Onda nema nikakvog razloga za strah od nuspojava?

- Cjepivo kao i svaki drugi lijek ima nuspojave. U uputama o cjepivu vrlo su detaljno opisane nuspojave s naznakama učestalosti pojavnosti što i nije baš praksa kod svih lijekova. Ni jedan liječnik ne može unaprijed predvidjeti reakciju na cjepivo i 100% garantirati da se baš ništa neće dogoditi. Ali ni jednu životnu situaciju ne možete unaprijed predvidjeti i zaobići.

Možete li ipak nešto detaljnije reći o nuspojavama?

- Pregledom svih sažetaka opisa svojstava lijeka, vidi se da se neke nuspojave javljaju kod više od 10% djece - radi se, primjerice, o lokalnoj reakciji na mjestu primjene. Mogu se pojaviti i druge pojave, koje prolaze bez posljedica - poput osipa, povišene tjelesne temperature, probavnih poremećaja, bolova u mišićima i kostima, razdražljivosti, nesanice, neutješnog plača, hipotono-hiporesponzivne epizode i febrilne konvulzije. Trajne posljedice, poput već spomenutog GBS-a, kao i primjerice anafilaktička reakcija su iznimno rijetke. Jedno od milijun djece koje uzme oralno polio cjepivo može dobiti polimijelitis - ali to se cjepivo više ne koristi u Hrvatskoj. Ukratko, za sva cjepiva koja su u upotrebi u Hrvatskoj - a i šire - korist od primjene uvelike nadmašuje potencijalni rizik od nuspojava.

No, pretpostavljam da bi Vam mnogi sada jednostavno rekli kako je sve to izmišljotina farmaceutske industrije, koja u Hrvatsku uvozi cjepiva kakva god hoće.

- Cjepiva za koja se kliničkim ispitivanjima pokaže da je rizik veći od koristi nikada niti ne dođu na tržište, jer im se uskrati registracija. Sva cjepiva koja su u upotrebi u Hrvatskoj su prošla sva potrebna klinička ispitivanja, registrirana su, a prije nego što su ušla u upotrebu u Hrvatskoj, korištena su godinama u brojnim zemljama Europe i ostatka svijeta i još uvijek su u upotrebi.

Ovo što ste dosad iznijeli djeluje dosta uvjerljivo, ima li onda roditelja koji se jednostavno ogluše na te argumente? Imate li kakvih zakonskih propisa koji ih primoravaju na cijepljenje?

- U Hrvatskoj je cijepljenje propisano Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i Pravilnikom o načinu provođenja imunizacije Osobe koje odbijaju cijepljenje kao i liječnici koji ne provode cijepljenje prema navedenim zakonima su u prekršaju. Naša je država cijepljenjem zaštitila djecu od pojave teških zaraznih bolesti koje imaju vrlo kompleksne i ozbiljne komplikacije, a neke od njih su i smrtonosne. Odabir zaštite  je sveden na najteže zarazne bolesti, kao što su difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza, ospice, zaušnjaci i slično. Tako su ove bolesti stavljene pod nadzor, nekih uopće nema i djeca nam od njih ne obolijevaju.

Što onda radite s roditeljima koji ipak krše zakon?

- Dakle, u praksi njima obiteljski liječnik ili pedijatar napominju da trebaju cijepiti dijete. Nekada ih i po deset puta opominju, a znaju ih katkad poslati i meni na savjetovanje. Ukoliko to roditelji ne poslušaju, liječnik je dužan obavijestiti o tome sanitarnog inspektora, koji onda prijavljuje roditelje. Tada sud može i mene poslati da dam stručno mišljenje - to se ne događa suviše često, recimo da sam ove godine bila dvaput u takvoj prilici. I onda se izrekne kazna od 2000 kn po dozi cjepiva.

Koliko ste upoznati s propisima u drugim zemljama - ima li i drugačijih opcija?

- U zemljama bivše Jugoslavije, kao i u zemljama negdašnjeg Istočnog bloka zakoni su otprilike isti. Druge Europske države su iznašle drugačije modele da potaknu roditelje na cijepljenje djece. Primjerice, djeca ne mogu u vrtić ako nisu zadovoljene norme cijepljenja. Kalendari cijepljenja razvijenih Europskih država su puno širi od našeg. Osim bolesti koje se cijepe u Hrvatskoj cijepe i protiv vodenih kozica, rota virusne, pneumokokne i meningokokne infekcije. Nije rijetkost da naša djeca i mladi kada odlaze na školovanje u EU traže docjepljivanje prema  programu države u koju odlaze  i obaveznu provjeru na latentnu tuberkulozu.

Završavamo razgovor, jer doktorica Čusek Adamić mora nastaviti sa svojim poslom. Starija žena čeka na sezonsko cijepljenje protiv gripe. Pitamo u prolazu ima li možda oscilacija u broju osoba starije dobi koje dolaze na ovo cijepljenje.

- Da, brojka pada... - odgovara doktorica Čusek.

U županiji u kojoj raste broj starijih osoba ujedno pada broj onih koji se cijepe protiv gripe. A radi se o generacijama ljudi koji su odrastali unutar kulture koja je bezuvjetno stajala iza ideje o dobrobiti cijepljenja. Očito, protivnici cijepljenja ili popularno nazvani "antivaxeri" uspjeli su svojim idejama probiti se i do onih koji ne provode toliko vremena na Googleu.