Poznati operni pjevač Tomislav Mužek djetinjstvo je proveo u Ludbregu, a nakon završene glazbene škole u Varaždinu nastavio se školovati u Beču na Sveučilištu za glazbu i dramsku umjetnost gdje je diplomirao solo pjevanje.

Osim što je između ostalog bio angažiran u Bečkoj državnoj operi, Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu i Sempeoperi u Dresdenu, nastupao je i na najvećim svjetskim pozornicama kao što su milanska Scala, Bavarska državna opera u Munchenu, Opéra Bastille u Parizu i Teatro Carlo Felice u Genovi.

23. studenog u HNK u Varaždinu će zajedno s Miroslavom Lesićem na gitari, Tomislavom Modrićem na glasoviru i Mladenom Kosovcem na haromici i klarinetu ovaj, kako ga neki mediji nazivaju, najljepši hrvatski tenor domaćoj publici prirediti, kako sam kaže, glazbeno putovanje kroz njegov život. 

Gospodine Mužek, što vi kažete na ovakve komplimente od strane nekih medija?

To je jako škaklivo pitanje, ali ja mislim da su to dosta subjektivna mišljenja ljudi, a i tenorski glas je takav da je jako primamljiv ljudima tako da ako neko lijepo pjeva i ako je još k tome tenor vrlo je lako da ga se imenuje da je najljepši. 

Pjevali ste u Beču, Bremenu, Splitu, Dresdenu, a sada ste član HNK u Zagrebu. Što vas je dovelo natrag u Zagreb?

Meni je već dugo Zagreb baza - grad u kojem živim. Od tamo sam uvijek išao na svoje angažmane vani i obitelj mi je tamo. Stjecajem okolnosti došla je ponuda iz zagrebačkog kazališta i onda sam rekao, pa zašto ne bi, ako već tu živim, bio član i kazališta. Produkcija u zagrebačkom kazalištu nije takva da iziskuje tvoju stalnu prisutnost nego odradiš projekt ili dva, a ostatak vremena možeš drugdje gostovati.

Djetinjstvo ste proveli u Ludbregu i tamo vam žive roditelji. Koliko vremena tamo provodite?

Pokušavam čim više vremena tamo biti. Dobro je okruženje za mene, ali i za moje dijete. Čak i gradim kuću u Ludbreškim Vinogradima. Paše mi taj mir i tišina. Recimo, Zagreb mi kao grad nikad nije sjeo jer za obaviti par stvari izgubiš cijeli dan, a u Ludbregu sve napraviš pješke i to za petnaest minuta. Meni kao pjevaču jako paše ta povezanost malih mjesta s mirom i tišinom.

Postoji li onda mogućnost da se kroz neko vrijeme i doselite u Ludbreg?

Ozbiljno razmišljam o tome. Gradim kuću tempom koji mogu, a jednom kada bude gotova i kada sin naraste, možda se i skroz preselimo. Za sad on ima super učiteljicu i super razred i okruženje i ne bi ga sada iz te sredine vadio van, ali za par godina vrlo je izgledno da se doselim.

Otkuda ideja da nastupate sa bendom u kazalištu?

Pa zapravo ideja se rodila slučajno. Neposredno prije premijere opere ''Don Carlo'' u zagrebačkom kazalištu gostovao sam kod Zorana Šprajca u RTL Direktu i pitali su me bi li volio nešto otpjevati kod njih. Pitao svog prijatelja Mira Lesića bi li me volio pratiti s gitarom pa je on predložio da uzmemo klavijaturista i onda smo shvatili da je to pun pogodak i tako nam je palo na pamet da s toga napravimo neku priču. Nakon toga zaredali su se koncerti u Klovićevim dvorima i vidjeli smo da je to publika jako dobro prihvatila. 

Dakle, prvi dio koncerta koji nas očekuje u Varaždinu bit će talijanske canzone, a što nas očekuje u drugom dijelu?

To će, osim klasičnog repertoara biti i neke pjesme koje su mene oblikovale kroz život. Dakle, to će biti glazbena priča o meni - od odrastanja u Ludbregu, recimo pjesme koje su se doma pjevale, pa kroz moj studij i upoznavanje s nekim drugim smjerovima. Ja zapravo to moderiram i vodim ljude kroz svoji svijet glazbe. To bi bio Tomislav Mužek, ali neobavezni Tomislav Mužek.

A kako izgleda jedan neobavezni dan Tomislava Mužeka? Što vas veseli?

Evo prekjučer sam bio na Ravnoj Gori. Bilo je lijepo vrijeme i volim jako pješačiti po prirodi sa sinom. Prošli smo deset kilometara, tako da me sve još danas boli. No nažalost, nemam toliko slobodnog vremena koliko bi htio.

Zanima li vašeg sina Petra glazba?

Da, on je krenuo u glazbenu školu i svira klavir. Već ima dvije pjevačke nagrade iza sebe. koje je osvojio na pjevačkom natjecanju ''Kukuriček''. Njegov deda iz Bjelovara je glazbenik, piše pjesme za djecu, pa on pjeva, a i plesno je talentiran. Budemo vidjeli kaj će biti iz toga.

Pročitala sam nedavno komentar jedne novinarke koja je rekla, citiram: ''U Tomislava Mužeka nema ni trunke oholosti i bahatosti kao kod nekih opernih pjevača''. Što vi kažete na to?

Ima puno mojih kolega koji su došli do operne glazbe nekim drugim putem nego kako sam ja došao. Na primjer, sviraju klavir od pete godine, išli su u posebnu školu i misle kako je to jako Bogom dani i onda se ponašaju onako kako su se operni pjevači ponašali prije 50 godina, a činjenica je da operni pjevači nisu više zvijezde kao što su to bile prije 100 godina. Kod mene je situacija da ja do svoje 17-te, 18-te godine nisam niti znao kaj je to, nego sam odrastao maltene na selu sa seoskim poslovima. Po ljeti je bila krma, a na jesen kolinje i ja sam sa tim ljudima još uvijek u kontaktu i ne mogu si dopustiti da bi ja sad na račun toga što sam operni pjevač promijenio svoj karakter. To ne dolazi u obzir.

Komentari

13.11.2017. 15:41h Zadnja izmjena: 13.11.2017. 19:16

Foto: Mateja Rak