Priča o međimurskoj obitelji koja je pomoću fondova EU izgradila najmoderniju plantažu jabuka

U međimurskoj ravnici, u neposrednoj blizini Murskog Središća i tromeđe triju državnih granica, Hrvatske, Slovenije i Mađarske, smješteno je naselje ne baš adekvatnog naziva Peklenica.  Možda bi mu više pristajalo ime Rajnica jer posvemašnjim mirom i ljepotom zelenog okružja više podsjeća na raj nego „pekel“. 

U tom zelenilu pejzaža posebno se ističu nasadi plantaža jabuka koji se pružaju i dalje nego oko pogled može doseći, sveukupno na devet hektara površine plodne međimurske zemlje. To su plantaže obiteljske tvrtke Fortuna Agro mlade obitelji Derk, koje je stvorio te do današnjih dana okrupnio i  razvio do razine najmodernijih europskih voćnih plantaža, otac obitelji Slavko. Svih više od 30 tisuća nasada jabuka nalaze se ispod zaštitne mreže, do svake je proveden sustav navodnjavanja, tu je i meteorološka stanica koja signalizira pravovremene mjere zaštite, a poslovi obrade i zaštite kompletno se obavljaju strojevima, osim berbe koja se bez ljudskih ruku ne može izvršiti.

Od voćnjaka do najmodernije plantaže

Slavko Derk, inače hrvatski branitelj se proizvodnjom jabuka počeo baviti još 1999. godine, na maloj površini, iz entuzijazma. – Polako smo napredovali i 2008. smo iz OPG-a prerasli u firmu Fortuna Agro, a 2010. smo podigli novi nasad na 2,5 hektara s navodnjavanjem iz vlastite akumulacije,  bez kredita kupili novi traktor, mehanizaciju, kompjutorski atomizer. Tako smo stvorili uvjete za intenzivniji razvoj koji smo eto, posljednjih godina i ostvarili – kaže Slavko.

A taj intenzivni razvoj dogodio se zahvaljujući sredstvima iz europskih fondova, konkretno iz programa IPARD. – 2014. godine uskočili smo u „zadnji vlak“ za dodjelu sredstava IPARD-a, što nam je omogućilo rekonstrukciju starih nasada i kupovinu novih zemljišnih površina na kojima smo podigli nove nasade jabuka različitih sorti na 5,5 hektara. Dodijeljeno nam je  nešto više od 1,5 milijuna kuna neto čime smo uz vlastito ulaganje od ko 400 tisuća kuna ostvarili novu najmoderniju plantažu s kompletnom infrastrukturom. Čitava procedura od javljanja na natječaj do dodjele sredstava trajala je od ožujka do studenog, trajala je oko osam mjeseci. Istina je da je trebalo puno vremena, živaca, truda i angažmana oko prikupljanja dokumentacije i ispunjavanja zahtjeva za izradu programa i elaborata kako bi se udovoljilo svim uvjetima oko dobivanja sredstava, ali isplatilo se. No, treba biti pošten i pohvaliti državne strukture,  posebice Ministarstvo poljoprivrede, odnosno ljude u njegovim resorima koji su mi puno pomogli u ispunjavanju svih  postavljenih kriterija i zahtjeva za dobivanje sredstava IPARD-a – sa zadovoljstvom ističe Slavko Derk.

Godina za zaborav – pogled u budućnost 

S ponosom pokazuje i mladi dvogodišnji nasad jabuka nove nepregledno velike, uređene plantaže među čijim su redovima na sigurnoj udaljenosti poskakivale mlade srne. Izvorni je ovo djelić čiste međimurske prirode pa nije čudno što se u njemu može vidjeti i srneća divljač i divlji zečevi, koji znaju načiniti štete, ali na to se treba priviknuti. Teško je međutim, bilo prihvatiti mraz koji je proljetos poharao i Međimurje, pa se ove godine ne može računati na očekivani urod jabuka. Umjesto barem tri kilograma jabuka u dozrijevanju na mladim sadnicama obitelji Derk koliko bilo u normalnim prilikama sada se vidi tek pokoja. Bila je to elementarna nepogoda kakva se ne pamti, pa se Slavko, koji je pretrpio štetu u vrijednosti od oko 700 tisuća kuna,  kao i mnogi hrvatski poljoprivrednici, nada da će Ministarstvo poljoprivrede iznaći način kako da bar djelomično nadoknadi štete koje su pretrpjeli. – S obzirom da su od mraza stradali i poljoprivrednici Slovenije, Mađarske, pa i Austrije, Češke i Slovačke, nadamo se i pomoći iz EU-a – kaže. 
Ovu godinu dakle treba prebroditi s pogledom u budućnost jer jabuke su dugogodišnji nasad, koji će, prema Slavkovim najskromnijim očekivanjima, u „normalnim“ godinama dati urod od 400 tona. I dosad je obiteljska tvrtka Fortuna Agro d.o.o. plasirala svoje jabuke u susjednu Sloveniju i Mađarsku, povremeno i Njemačku, te na domaće tržište od Zagreba do Jadrana, te problema s budućim plasmanima ne bi trebalo biti. Slavkova je prednost što je uspio sam organizirati prodaju bez posrednika, bez otkupljivača koji, kako kaže, zakidaju proizvođače na sve načine.

Sljedeća investicija - hladnjača             

Problem je kako kaže Slavko, skladištenje uroda za što je neophodna izgradnja hladnjače kapaciteta do 500 tona. – To nam je sljedeći cilj jer bez hladnjače smo ovisni od raznih otkupljivača koji nas ucjenjuju i iskorištavaju jer znaju da smo prisiljeni pristajati na njihove uvjete. Stoga bez hladnjače, sortirke i boksova za uskladištenje svake godine gubimo veliki dio realnih prihoda. Zemljište za izgradnju hladnjače smo osigurali i planiramo se javiti na natječaj za dobivanje sredstava iz strukturnih fondova. Tako bi dugoročno osigurali opstanak naše djelatnosti, koju će, nadam se nastaviti sin, poljoprivredni tehničar po struci, te kći koja je još srednjoškolka – realno je optimističan otac Slavko. Kako kaže, ukoliko se ne osiguraju uvjeti za stabilnu proizvodnju, od poljoprivrede je teško živjeti,  pa je mnogi napuštaju, a posebice mladi. – Peklenica je bila poznata po proizvodnji jabuka, još do pred dvije godine nasadi jabuka su zauzimali 40-ak hektara, sada se te površine sve više smanjuju, sve više je zapuštenog i neobrađenog zemljišta. Možda bi mi voćari bolje prosperirali da je bilo više zajedništva u smislu udruživanja i zajedničkog investiranja za ostvarivanje istih ciljeva, ali to nažalost nismo uspjeli ostvariti jer previše je različitih interesa.