"Na brendu Kerekesh Teatra u Varaždinu ćemo izgraditi kulturni centar koji će osim scenskih objediniti i druga kulturno-društvena događanja u gradu, te u Varaždin preseliti i dobar dio zagrebačke kulturne scene, kao objektivno najpropulzivnije scene u Hrvatskoj."

Otprilike tim riječima može se sažeti glavna poruka glumca Jana Kerekeša - umjetničkog voditelja Kerekesh Teatra, idejnog začetnika i voditelja projekta izgradnje kulturnog centra u Varaždinu - za hrvatske prilike temeljenog na pravoj rijetkosti - kulturnom brendu s tržišnim principom poslovanja. Naime, neprofitna organizacija pod nazivom "Kerekesh Teatar" u ovom treutku je takvog boniteta da posve samostalno može financirati čak 20% troškova pokretanja investicije kulturnog centra, ali od Grada Varaždina traže institucionalnu podršku kako bi samu izgradnju i opremanje objekta vrijednog milijun eura mogli financirati pomoću sredstava Europske unije. Zašto su pritom odlučili progovoriti o stanju u varaždinskom HNK, saznajte u ovom intervjuu...

Za početak, ono što bi vas mogao pitati i određeni broj građana: treba li gradu Varaždinu uopće kulturni centar, i to kao sasvim novo zdanje?
O toj problematici već sam govorio kao član Kulturnog vijeća Grada Varaždina, međutim, s time treba biti upoznata i šira javnost. Iako to možda zvuči grubo, moram reći da velikom broju korisnika nacionalnog kazališta - zapravo nije mjesto u kazalištu već u kulturnom centru (kao što je to slučaj u drugim gradovima koji imaju i nacionalno kazalište i kulturne centre), odnosno - sada koriste HNK zato što drugog mjesta nemaju. Govorimo o folklornim događanjima, školskim i raznim drugim svečanostima. Umjesto da nacionalno kazalište ima termine ispunjene s takvim događanjima (kakva se u drugim nacionalnim HNK ne mogu vidjeti), ono bi se moralo posvetiti organizaciji predstava, opera, baleta, velikih gostujućih dramskih predstava... Trebalo bi, uostalom, time opravdati svoj nacionalni status koji je trenutno na "klimavim nogama". Zadatak kulturnog centra bio bi, s druge strane, rasteretiti nacionalno kazalište i pomoći gradu da veliki broj skupina ljudi svih generacija, profesionalaca i amatera - kanalizira na mjesto gdje takve skupine pripadaju - u kulturni centar.

Ne bi li se možda prostor Kina Gaj mogao koristiti za takve svrhe?
Ta dvorana možda može poslužiti za neke od navedenih događanja, međutim za izvedbenu umjetnost - jako teško. Dvorana trenutno nema niti nus prostorija niti "skrivene" komunikacije prednje i zadnje strane, gdje bi se npr. 50 folkloraša i tamburaša moglo presvući. Drugi problem je jako visoka scena - oko dva metra, a ispod scene smještena je kotlovnica čije bi micanje bilo izrazito skupo. Scena je također plitka (oko 2,5 metra) i kao takva jednostavno je nefunkcionalna, te bi eventualno mogla poslužiti za dodjele nekih nagrada, predavanja, prezentacije i sl., za što se trenutno i koristi. Mislim da je dvorana kina Gaj napravljena baš za kino, ne za kulturni centar.

Spomenutu ste problematiku, kako ističete, iznijeli i gradskoj upravi...
Sredinom sedmog mjeseca ove godine projekt izgradnje kulturnog centra prezentirao sam zamjenici gradonačalnika, gđi. Sandri Malenici. Malenica je na sastanku projektom bila oduševljena, te je i sama rekla kako bi ga trebalo predložiti za europske fondove.

Gdje je onda zapelo?
Sve je stalo na tome kako je to "super projekt". Očekivao sam, iskreno, puno veći feedback, ali feedbacka na temu kulturnog centra otada više uopće nije bilo. Predao sam tlocrte kulturnog centra, 3D vizuale, gđa. Malenica je rekla da će sve prezentirati gradonačelniku i nakon toga ništa. Na prvoj sjednici Kulturnog vijeća Grada Varaždina, kulturni centar ne bi bio ni spomenut da nisam ukazao na to kako sam pokrenuo internet ankete i da je podrška građana izrazito velika.

Je li vas nezadovljstvo takvom reakcijom potaknulo da objavite podatke o financijama HNK, o kojima se u kuloarima zapravo već dugo govori?
To sam učinio iz razloga što se borim za kazalište kao kazalište, a ne za HNK Varaždin ili za Kerekesh Teatar. Stalo mi je do kazališta u Varaždinu, izvedbenih umjetnosti i svih kreativnih ljudi, malih i velikih. Uostalom, u varaždinskom HNK zaposleni su i moji roditelji, a bio sam zaposlen i sâm. Dobivao sam i stipendiju (i vjerujem da sam još kao student "odradio" tu stipendiju, čekajući isplate honorara za izvedene predstave, čak i po šest mjeseci, ali dobro...). Ono što zapravo želim reći jest, da smo otac i ja svoje plaće zaradili kao glumci s najviše odigranih predstava u muškom dijelu ansambla u svakoj sezoni – dok nekolicina glumaca/glumica za istu plaću ne odigra ni jednu predstavu tijekom cijele godine. Nisu krivi glumci - kriv je sistem, no ponekad se treba i izboriti za posao...

Na Facebook profilu Kerekesh Teatra objavili ste i neke konkretne financijske podatke. Možete li ih sumirati u nekoliko rečenica?
Kao što će iz tablice koju prilažem moći vidjeti i vaši čitatelji, Kerekesh Teatar je sa dvije zaposlene osobe u 2018. godini ostvario 40% veći prihod od ulaznica i usluga od varaždinskog HNK u kojemu je radilo 60 ljudi: točnije 2,3 milijuna u odnosu na njihovih 1,6 milijuna kuna. Uz to, važno je spomenuti da je Grad Varaždin HNK u Varaždinu financirao s više od 9 milijuna kuna, a Kerekesh Teatru financijski pomogao s 15.000 kn za kazališne programe i 50.000 kn za dugometražni igrani film. Pritom se u spomenutih 1,6 milijuna kuna prihoda HNK ubraja i prihod koji kazalište ostvaruje od najma prostora. To je, dakle, gotovo 40 puta manja produktivnost po zaposleniku, a Grad Varaždin je unatoč tome - HNK u Varaždinu ove godine još povećao dotacije. Zašto? Mislim da takav raspored sredstava ne koristi nikome. Spašava se nekoga tko tone, a "kikiriki-koštice" dobiva netko tko posluje odlično.

Ne možete, međutim, reći kako Grad Varaždin 2019. godine nije subvencionirao i Kerekesh Teatar...
To nitko ne tvrdi, niti sve ovo iznosim kako bismo se s nekim svađali. Gradonačelnik Čehok prepoznao je vrijednost Kerekesh Teatra i 2019. godine smo od Grada dobili najviše dosada: 150.000 kuna, dok je HNK u godinu dana dobio više od 9 milijuna kuna. Županija se, s druge strane, od nas sasvim distancirala i dodjelila nam 3.000 kuna - što nas čudi, s obzirom da je "Tjedan smijeha" jedan od najvećih projekata i najposjećenija manifestacija na području Varaždinske županije. Na "Tjednu smijeha" okupimo ljudi više nego Barokne večeri, a prema dotacijama nas se uspoređuje s nekom udrugom od desetak članova koji održe dva programa godišnje.

Kako god bilo, od projekta Kulturnog centra "Kerekesh Teatar" ne namjeravate odustati?
Mi ćemo, kao dionici civilnog društva, iskoristiti brend Kerekeš koji je građen godinama, počevši od mojeg oca. Pokrenut ćemo crowdfunding, imamo najbolji publiku na svijetu, imamo mnogobrojne velike partnere koji podržavaju naš rad, a već smo razgovarali i s bankama i s consulting kućama. Zahvaljujući urednom i transparentnom poslovanju, jedna smo od rijetkih neprofitnih organizacija koja može doći do velikih kredita, a s druge strane - upravo nam je u Tehnološkom parku rečeno kako Europska unija takve projekte financira u iznosu od 80 do 100 posto. Sam objekt stajao bi milijun eura, a Grad Varaždin, Županiju i državu zajedno bismo tražili da financiraju 80 posto troškova kupnje zemljišta, izrade glavnog projekta i građevinske dozvole ili da Grad Varaždin ustupi zemljište za izgradnju kulturnog centra, te da zajedno s nama krene u projekt.

Neki bi možda mogli reći: ako društvena zajednica daje novac, zašto bi onda budući kulturni centar nosio naziv "Kerekesh Teatar"?
Zato jer je riječ o najpoznatijem brendu takvog tipa u Varaždinu, odnosno na cijelom našem području i vjerujemo da i taj naziv možemo donijeti samo dobre stvari u suradnji sa svima. Trenutno nema ni jedne udruge koja posluje financijski i programski tako uspješno i koja okuplja toliki broj publike. Nitko drugi ne može garantirati da može pratiti i hladan pogon takve ustanove, jer ne ostvaruju ni 10 posto naših prihoda. S druge strane, mi smo neprofitna organizacija i sav svoj profit investiramo u nove projekte (za dežurne dušebrižnike: takav je slučaj i kod našeg filma - ništa nismo zaradili, nego smo sva naša sredstava investirali u promociju. Produkciju filma smo isplatili u potpunosti, a promocija je cijela ostala kao naš trošak).

Koliko bi konkretno stajao hladan pogon kulturnog centra,  na koji način bi se financirao i koliko bi osoba zapošljavao?
Glumci Rene Bitorajac i Branko Đurić otvorili su kazalište "Luda kuća" u Zagrebu te nam puno pomažu svojim savjetima. Mjesečno bi režije takvog kulturnog centra stajale oko 27.000 kuna, te ne bi imao više od 6 zaposlenih, koliko otprilike ima i "Luda kuća". Pritom, kao ni dosad, ne bismo imali ni jednog zaposlenog glumca, jer je naša politika oduvijek bila da glumac bude plaćen po broju odigranih predstava. Kulturni centar pod svoje okrilje smjestio bi sav društveno-kulturni život u gradu, a HNK bi na taj način "prodisao" i konačno se mogao posvetiti onome što mu je i svrha. Jedan dio prihoda kulturnog centra činila bi i gostovanja predstava i drugih kulturnih programa iz drugih gradova, pogotovo Zagreba, koji je - ne zaboravimo: samo sat vremena daleko od Varaždina, zbog čega nema ni jednog razloga da kvalitetne zagrebačke kulturne programe ne gledamo u Varaždinu već drugi dan. Predstava, koncerte, folklorne nastupe, amaterske izvedbe, radionice, izložbe i druga kulturna događanja.

Imate li podršku i svojih kolega glumaca u Varaždinu?
Meni je, kao njihovom kolegi, jako krivo zbog podjela i nezadovoljstva koje vlada u varaždinskom kazalištu. To je i jedan od razloga zašto sam dao otkaz u HNK. Radi se preveliki broj novih predstava, kojima se niti glumci niti propaganda ne stignu posvetiti, a na kraju se iste predstave izvedu tek nekoliko puta (2-3 puta, nekad ni toliko...). U godinu dana predstave HNK posjeti manje ljudi nego "Tjedan smijeha" Kerekesh Teatra tijekom samo deset dana. Na naš "Tjedan smijeha" dolaze i velike gostujuće predstave iz kazališta diljem Hrvatske, ali iz varaždinskog HNK dođe ih pogledati tek nekoliko kolega. Žao mi je zbog toga, ali s druge strane - drago mi je zbog podrške koju dobivamo iz drugih gradova i kolega glumaca i redatelja diljem Hrvatske. U svakom slučaju, od izgradnje kulturnog centra ne namjeravamo odustati i u sljedeće tri - četiri godine Varaždin će imati svoj Kulturni centar Kerekesh Teatar na raspolaganju svima.

Komentari

15.09.2019. 08:59h Zadnja izmjena: 15.09.2019. 09:27

Foto: Luka Šalamun