Jasenka Kerekeš: Moj Ljubo je obiteljski čovjek, a djeca su nam najveća slabost i snaga

Jasenka Kerekeš, žena i majka popularnih hrvatskih glumaca Ljubomira i Jana Kerekeša, generacija je "šuvarice". U današnjoj Prvoj gimnaziji Varaždin (nekada Gabriel Santo) završila je upravno pravnu struku, smjer upravni referent te je četiri godine u Zagrebu kao odlična studentica studirala pravo.

Na nekoliko posljednjih ispita, kaže nam, nije izašla, a danas joj je smiješno kada se prisjeti kako je usred svečanosti povodom dodjele Rektorove nagrade, premda je bila jedna od od nagrađenih, odjurila na vlak za Varaždin da signe na predstavu u kojoj je glumio njen Ljubo.

Jasenka danas radi u varaždinskom kazalištu na administrativnim i kadrovskim poslovima i, kako smo se mogli uvjeriti, za razliku od muškaraca u njezinoj obitelj nimalo se ne voli izlagati očima javnosti.

Ipak, za portal eVaraždin pristala je na ekskluzivni intervju, prvi u svojem životu, te se prisjetila početaka veze s jednim od danas najpopularnijih hrvatskih glumaca.

Otkrila nam je kako izgleda jedan dan u životu Kerekeša, što ih žalosti i raduje, kakve vrijednosti su se potrudili prenijeti na svoju djecu i još mnogo toga. Što je sve podijelila s nama, saznajte u intervjuu.

Kako ste upoznali svog supruga, danas jednoga od najpopularnijih hrvatskih glumaca?
Mislim da je važna jedna nedjelja prije 30 godina kad sam ga uopće za stvarno "primijetila", to je bila jedna slučajna kava kod Hajvana. Nekoliko mjeseci kasnije, opet slučajna kava i najnovija hit predstava "Ponoćna igra" u Kazalištu. Onda sam ja tu predstavu sama pogledala i drugi i treći puta (Hahaha!), ali nakon toga Ljubo je nestao iz Varaždina. Kada se konačno, nakon dva mjeseca opet pojavio, ovaj put više nije bilo slučajnosti. Saznala sam da je dva mjeseca bio na Dubrovačkim ljetnim igrama. Već kod prvog susreta popili smo piće u dvoje, puno razgovarali (on se pokazao gentlemenom pa tjedan dana nije bilo ni pusice) i znali smo da je to to. Meni je bilo dvadeset dvije, a njemu dvadeset pet godina i izgleda da smo stvarno bili zreli za početak najozbiljnije veze. Eto, traje već trideset godina.

Jeste li bili fan benda Elektra, u kojem je Ljubo nekad pjevao?
Bend se zvao Elektra vrlo kratko, u stvari su bili poznatiji kao Autoput. Bili su jako interesantni i glazbeno i scenski. Ljubo je bio pomalo ekscentričan pjevač i na svakom koncertu je izveo nešto neočekivano. Ja sam sa svojim tadašnjim dečkom išla na njihove koncerte u Graberju, kazalištu, u tadašnjem kinu "Sutjeska", pa čak i u Nedelišće. Inače, Ljubo i ja poznavali smo se i nekoliko godina prije nego što smo počeli "hodati". On je živio u varteksovom naselju, a ja kod 6. OŠ i često smo se susretali i bili na "bok-bok". Svatko od nas je proživljavao svoju mladost u tad nevjerojatno sadržajnom Varaždinu.

S Ljubom imate i dvoje uspješne djece, sigurno ste ponosni na njih?
Preponosna sam na svoju djecu! Oni su moja (a znam i Ljubina) najveća snaga i najveća slabost. Ako me netko u životu može istinski povrijediti, onda je to onaj koji "dira" u moju obitelj. Jan i Ema su dvoje divnih mladih ljudi, individualaca, koji daju smisao našem životu. Jan je apsolutno zrela mlada osoba, sa svojih nepunih 28 godina daleko je odgovorniji, savjesniji i organiziraniji od mnogih puno starijih od sebe. Odgovorniji je i od nas samih u njegovim godinama. Ema je tri godine mlađa, ima izuzetno izražene stavove i na najboljem je putu da realizira sve što poželi. Ema je vizažistica, ima svoj make up studio i uživa u svom poslu. Ne zanima je gluma, ali svi se doma slažemo da je talentirana. Ona u šali veli da ustvari ne želi biti konkurencija dečkima, tati i bratu.

Kada ste shvatili da će Jan krenuti tatinim stopama?
Jan je imao dvije-tri godine kad je gledao predivnu dječju predstavu varaždinskog kazališta "Ribar Palunko i njegova žena" i od tada je kazalište bilo prisutno i u njegovoj igri. Sam se upisivao u dramske grupe tijekom školovanja, recitirao je na festivalima i vidjelo se da uživa na pozornici. Zanimala ga je glazba, bavio se raznim sportovima i u svemu je bio uspješan.U Gimnaziji je odlučio da bi studirao glumu, ali je zbog mene (i hvala mu na tome) u ljetnom roku otišao na prijamni i prošao na politologiji u Zagrebu. Tada sam ja bila "mirnija" pa je na jesen mogao pokušati i glumu na Akademiji. I Jan i Ema bili su odlični učenici, maturirali su s odličnim, a Jan je to zadržao i tijekom petogodišnjeg studija na Akademiji dramske umjetnosti te je i diplomirao već u lipnju.

Obiteljski čovjek

Koje vrijednosti ste se trudili prenijeti na svoju djecu?
U odgoju smo ih učili da nam mogu sve reći, jer kome drugome ako ne roditeljima. Učili smo ih da budu svoji, da imaju pravo na individualnost, da imaju pravo na pogreške i puno smo s njima razgovarali. Danas nam se sva ulaganja vraćaju, Jan i Ema su divne mlade samostalne osobe, grade svoj život i znaju da su roditelji uvijek tu kad nas zatrebaju.

Slušate li rado Janov bend Cold Snap?
Ja sam "groupie" mama benda Cold Snap od samih početaka! Dečki su fantastični, uživam u njima i u njihovoj glazbi, nevjerojatni su mladi ljudi i međusobni prijatelji. Završili su fakultete, zaposlili se, a glazba i život su pred njima. Neke njihove pjesme su malo prežestoke za mene, ipak sam ja starija generacija, ali i danas najradije slušam Doorse i Leonarda Cohena.

Je li vas ikada zanimala gluma?
Često sam odlazila u kazalište, još od školskih dana, ali gluma me nije nikada zanimala. Davno sam shvatila da mi se uopće ne sviđa boja mojega glasa. Naime, još u osnovnoj školi, u novinarskoj grupi morala sam čitati školske vijesti preko razglasa i taj glas, to si nisam bila ja.

Koliko vašem suprugu brojne obveze ostavljaju vremena za obitelj?
Uz sve njegove profesionalne obaveze, mislim da mogu reći da je Ljubo stvarno obiteljski čovjek. Glumački posao je specifičan, ujutro imaš probe, navečer predstave, ako "upadne" i snimanje, tjedan je prekratak. Ljubo je stalno prisutan u obitelji. Sigurno, ne onoliko koliko bi i on sam želio… Međutim, nekad se i kroz sat – dva dnevno može dati i primiti više nego za pola života. Bitno je te trenutke znati prepoznati, a mislim da smo mi u tome uspjeli. Ponekad volimo otići sami u kino pogledati dobar film, počastiti se ručkom u restoranu… Evo nedavno smo bili s prijateljima na koncertu AC/DC u Austriji, a još prije, poslije Nove godine Jan, Ema i Janova djevojka Vika iznenadili su nas poklonom- avionskim kartama za Irsku. Tamo smo, kroz produženi vikend, posjetili drage nam prijatelje.

Kako izgleda jedan uobičajeni dan u vašoj kući?
Najljepši dio dana mi je jutro. Obožavam naše ranojutarnje male rituale; zajedničke kavice, čitanje jutarnje dnevne štampe i kratke razgovore prije odlaska na posao. Rjeđe smo u mogućnosti provesti duže vrijeme svi zajedno. Ljubo i Jan nemaju radnog vremena, obveze znaju biti i ujutro i navečer, Vika (Janova cura) ima često i novinarske terenske zadatke, Ema udarno radi vikendima i prema narudžbama… Ja sam najstalnija u kući. Nitko se ne pobuni protiv moje organizacije, jer kad dolaze, odlaze i kad se navečer svi vrate, već počinju pripreme za sljedeći dan.

Dečki i kuhača

Tko kuha u vašoj kući, jesu li slavni dečki vični krpi i kuhači?
Svi kuhamo, a najčešće Ema. I kuha izvrsno i nevjerojatne kombinacije. Ja uglavnom vikendima, ali ni dečki nemaju nikakvog problema s kuhanjem. Ljubo je vrhunski kuhar, a Jan je na dobrom putu da to postane.

Prilaze li vam ljudi na cesti, ispituju li vas o predstavama, filmovima, mužu, sinu…?
Jedino kad sam u situaciji da negdje moram reći svoje prezime, uvijek me pitaju da li imam neke veze s poznatim glumcem. Jako mi je drago kad onda na svom sugovorniku vidim široki osmjeh. Takvi susreti obično završavaju jako ugodno i sama se iznenadim kad čujem koliko ljudi znaju o predstavama, serijama i filmovima mojih dečki.

Što vas u životu čini sretnom i postoji li nešto što biste promijenili?
Sve one male, obične stvari koje i čine sam život. Sretna sam što imam svoju malu obitelj, sretna sam što Ljubo i ja još imamo svoje roditelje i jako sam sretna što ćemo uskoro u lipnju imati Janovu i Vikinu svadbenu svečanost. Moj život me određuje, a to je stalno i neponovljivo davanje, primanje, stvaranje i izgrađivanje. Moja obitelj mi je daleko u vrhu životnih prioriteta, imam je, obožavam je, tu su pokraj mene i ni za što to ne bih promijenila.

Kako se najradije opuštate?

Ponekad mi to nije baš jednostavno. Dečki su često na putu , na gostovanjima, u autu, na autocesti … Tad se pokušavam opustiti uz film, seriju ili kratko odem na FB. Kad su predstave doma, u Varaždinu, onda si mogu priuštiti i ponešto za pročitati ili susret s prijateljicama. Inače, najljepša opuštanja su mi "na bregima" s našim prijateljima, na Dravi i na moru.