Dao nam je jedan od rijetkih intervjua - u Varaždinu snimao jednu od najvećih uloga

U srijedu navečer od još nepoznatog uzroka te u dobi od 67 godina preminuo je jedan od najvećih hrvatskih glumaca, Ivo Gregurević. Ovaj velikan hrvatskog glumišta, čije su uloge obilježile generacije, bio je poznat kao čovjek koji ne daje intervjue, no ipak, jedan od posljednih (možda je najbolje reći) „nešto dužih razgovora“, ne intervjua - dao je za naš portal 19. srpnja 2014. godine.

>>Ivo Gregurević: Razgovor s čovjekom koji ne daje intervjue

Bilo je to na setu filma Branka Schmidta „Imena višnje“ u Jamničkoj gorici (u blizini Lučkog) u „posljednjoj kući na jednome o posljednjih brijegova u tom kraju“, kako je tada pisalo u uvodu, a što je bila „cijena“ razgovora s ovim velikanom, zbog čega je i sam naslov teksta glasio „Ivo Gregurević: Razgovor s čovjekom koji ne daje intervjue“. Naime, autor ovih redaka čak je nekoliko godina zaredom, u vremenskim intervalima „Gregurevićevih relacija“, pokušao dogovoriti termin intervjua, no jednom je njegov odgovor glasio: "Probajte me nazvati iza Božića, za pola godine..." Drugi put: „Za godinu dana...“, a jedna od konverzacija je išla otprilike ovako: "Znam da ne volite davati intervjue, ali..." - "Ne, to je gotova stvar...", odgovorio je vrlo kratko, odnekud iz tišine, Gregurević, i spustio slušalicu.

Ipak, tog vrućeg dana mjeseca srpnja prije četiri godine, zahvaljujući susretljivosti Branka Schmidta kojemu smo prenijeli „u čemu je problem“, stvorila se prilika legendarnog Gregurevića priupitati – pa, zašto ne voli davati intervjue? „Ne volim, to je tako. Prije sam volio, ali sad sam već u godinama, pa znam i što ću reći i što će me pitati. Uglavnom, mislim da sam već sve rekao“, glasio je Gregurevićev odgovor, a odgovorao je polako, uz dim cigarete i u najpreciznijem značenju – „vrlo kratko“. Koliko je za sada poznato, posljednji film u kojem ćemo ga gledati je „General“ Antuna Vrdoljaka, a tijekom karijere ostvario je 147 filmskih i TV uloga. Uloge prema kojima će možda najviše biti zapamćen su one rabijatnih i grubih „narodskih tipova“, kakva je i uloga Čaruge u filmu Rajka Grlića iz 1991. godine, koji se dijelom snimao u Varaždinu, a u kojem je glavnu žensku ulogu tumačila neprežaljena Ena Begović.

„Ostvario sam možda četiri ili pet jako dobrih uloga. Prosječno dobrih bilo je možda i više, ali ove su jako dobre. Općenito mislim da svaki glumac na svijetu nema više od četiri ili pet vrhunskih uloga“, rekao nam je Gregurević, potvrdivši kako i sâm smatra da je Čaruga upravo jedna od takvih njegovih – ponajboljih uloga. „Mislim da je jest“, rekao je kratko, u svom stilu. Na koji način se pripremate za uloge?, pitali smo dalje Gregurevića – „Zavisi to, od filma do filma. O nekim trenucima, o trenucima scenarija, lika... Da li je lik karakteran ili nije. Ja uglavnom igram karakterne likove, tako da u svim situacijama pokušavam dati jedan dio karaktera nekog čovjeka kojega vidim, upoznam ili kojega zamišljam. Mislim da to činim na jedan način koji je zanimljiv.“

Još jednu od velikih uloga, ali sporednih, Gregurević je ostvario u filmu u kojem je jednu od svojih najboljih uloga ostvario i naš Ljubomir Kerekeš. Riječ je o ratnoj drami „Bogorodica“ Nevena Hitreca iz 1999. godine, u kojoj Kerekeš tumači stolara Kuzmu, Lucija Šerbedžija njegovu životnu ljubav, a Gregurević njegovog predradnika Radeta koji ga izda prešavši na neprijateljsku stranu i uzevši mu ženu. „Kerekešu poručujem da sam uhvatio soma od 9 kilograma i šarana od 12,5 kila, pa ga pozivam u Orašje na pecanje, jer oko Varaždina baš nema takvih komada“, poručio je Gregurević i zaključio naš kratak intervju.

Zbogom, Ivo.