Marko Rog: Nedostaje mi domaća hrana, a moj kajkavski razumije jedino Glavina

Objavljeno: 26.05.2015. 19:27

Zadnja izmjena: 17.02.2016. 11:13

Foto: FOTO: Facebook

Marko Rog, mlada nogometna zvijezda iz našeg kraja, ispričao nam je kako se živi pod okriljem hrvatskog nogometnog kluba, koje su mu preokupacije i kakve ima ambicije. Nogometom se bavi od malih nogu, a njegov životni san počeo se ostvarivati.

Rođen je 19. srpnja 1995. u Varaždinu, odrastao je u Nedeljancu, gdje je pohađao i prva četiri razreda osnovne škole. Druga četiri razreda osnovne škole završio je u Vidovcu, nakon čega je upisao i završio II. Gimnaziju u Varaždinu.

Kakva su bila tvoja maštanja u djetinjstvu, jesi li očekivao da ćeš se profesionalno baviti nogometom?

Moji se bave poljoprivredom, a ja da ne igram nogomet upisao bih neki fakultet. Međutim, moja maštanja oduvijek su bila vezana uz nogomet, koji sam počeo trenirati od svoje šeste godine. Vjerujem da su i maštanja ostalih dečki bila slična. Meni su se, hvala Bogu, neka od njih već i ostvarila, a nadam se da će se ostalo ostvariti u budućnosti. Obitelj mi je u tome bila velika podrška. Najvažnije osobe u mojem životu su roditelji i braća. Oni su uvijek uz mene i oni mi u Splitu najviše nedostaju. Općenito smo kao obitelj jako povezani, imam puno bratića i sestrični, koji mi isto tako fale kad nisam doma.

Što ti je iz školovanja posebno ostalo u sjećanju, jesu li ti profesori gledali kroz prste zbog tvoje sportske karijere?

Najviše su mi u sjećanju ostalo prijatelji iz osnovne i srednje škole i sve što smo prolazili zajedno u to vrijeme. U nižim razredima jedva smo čekali odmor ili tjelesni pa da odigramo nogomet na igralištu. Zbilja je bilo lijepo i uživali smo. U osnovnoj školi bio sam odličan đak, a u Gimnaziji vrlo dobar. Većina profesora stvarno je imala puno razumijevanja. No, ne svi…

Ostao sam isti

Kako te dočekuju u Nedeljancu kad se vraćaš iz Splita, gledaju li te vršnjaci kao zvijezdu?

Kad se vraćam iz Splita većinu vremena provodim uz obitelj i prijatelje. Nema nikakvog posebnog dočeka, ali uvijek se lijepo vratiti doma i biti sa svojima. Ne znam stvarno gledaju li me kao zvijezdu, to morate pitati njih. Samo znam da sam ja kao osoba ostao isti.

Kako se osjećaš u Splitu, razumiju li tvoj kajkavski dijalekt?

U Splitu je super, brzo su me prihvatili suigrači i ljudi u klubu i htio bih im zahvaliti na tome, jer ipak sam došao iz  jednog drugog grada i nisam poznavao nikoga, ali brzo sam se prilagodio i sad mi je super. Moj kajkavski baš i ne razumiju. Jedino s Glavinom razgovaram koji put tako, pošto je on iz Međimurja.

Tko su ti još prijatelji u Splitu, kako se zabavljate i kakvu glazbu slušate?

Ima puno dobrih dečki u Splitu i teško mi je izdvajati nekoga od njih. Bagarić mi je jedan od boljih prijatelja, ali ima i drugih dobrih suigrača. Kad ne treniramo, družimo se na kavi, igramo Fifu, pogledamo zajedno utakmicu.,.. Slabo izlazimo, jer nemamo puno slobodnog vremena. Što se muzike tiče, ja slušam sve, a najdraži pjevač mi je Massimo. Ostali slušaju kako tko voli, ovisi od osobe do osobe.

Nedostaje domaća hrana

Kako općenito izgleda jedan tvoj dan u Splitu?

Svaki dan imamo trening, nekad ujutro, nekad popodne, a nekad i dva. Većinom treniram, a kad ne treniram, odmaram, igram igrice, družim se s dečkima. Smješten sam u stanu odmah pored stadiona. Hranimo se tu u restoranu i sve je to organizirano od kluba. Ima nekih jela koja se kod nas baš ne jedu. Na primjer pašticada. To je neko meso u umaku. Ja sam ipak više za domaću hranu.

Hoćeš li imati vremena za kupanje na ljeto?

Hoću, nađe se uvijek vremena za to jer imamo dva puta duže pauze. Kroz zimu je najduža oko tri tjedna, a sad na ljeto nekih deset, petnaest dana.

Imaš li djevojku?

Hahaha! Moram li baš o tome?

Kakvi su ti nogometni planovi?

Nadam se zdravlju, što boljim igrama i nadam se da ću imati još puno uspjeha.

Što bi poručio mladima koji sanjaju nogometne snove, isplati li se krenuti tim putem?

Pa isplati se, naravno, ali sve je uzalud ako oni ne vole nogomet. Jer svi koji krenu tim putem, krenu zbog radosti koju osjećaju kad su na treningu ili utakmici. Moraju biti jaki u glavi, talentirani i puno trenirati. Ako vole nogomet, preporučio bih im da probaju. Ali tu ima lijepih i manje lijepih stvari, kao i u svemu…

Komentari