»Leverić je početak i kraj loših odnosa s HNS-om«

Alen Runac pojavio se uoči izbora prošle godine, rekli su tada – niotkuda. Kao šef Zajednice sportskih udruga. Danas za njega kažu kako mu je osmijeh neusiljen i zna stisnuti ruku. Ipak je hrvač, ali nije stvar u tome nego – koliko ruku, toliko glasova. Računaju u HDZ-u. Dovoljno da bude kasno, ne i prekasno. Ali tada je malotko vjerovao u Runca. Neprijatelji neprijatelja postali su prijatelji i HDZ se podijelo oko Radimira Čačića i Predraga Štromara. Ne zaboravimo, bilo je to vrijeme kada nitko nije mogao ni sanjati da će potonji Plenkoviću sjediti s desna. Zamislite samo reakciju viničkog načelnika...

Runac dolazi iz policijskih i sportskih krugova, a privatno, poslovno i sportski blizak je Vindiji i drugim poslovnim krugovima. Izbori su prošli kako su prošli i danas je na čelu Parkova. Sklapali su se „dilovi“ i pobjeglo je 16 glasova. Parkovi su inače, rekli bi nezadovoljnici, jedino HDZ-ovo „leno“ u novoj gradskoj vlasti. Ali nije za baciti ni Nadzorni odbor Termoplina. „K'o bog!“, moglo bi se reći s obzirom na HDZ-ov rezultat u gradu. S druge strane, što je bilo – bilo je. Stričak i Čačić danas nazdravljaju pjenušavim vinom i dogovorili su se brzo: Minerva i Skupština. Zdravstvo i politika. Živjelo tijelo! Živio duh! I nezadovoljnih navodno nema.

U novom nedjeljnom formatu eVaraždina namjeravano zavirti u duše lokalnih političkih lica, ali i gospodarstvenika, medicinskih, obrazovnih, te sportskih i kulturnih djelatnika grada Varaždina. Žena i muškaraca. Za ovu nedjelju tako smo pokušali saznati što je na srcu i duši Alena Runca. A što nam je rekao u ovom, inače, vrlo otvorenom intervjuu, pročitajte u nastavku...

Na svečanoj sjednici Županijske skupštine nastupili ste tonom pomalo neuobičajenim za vas ili barem na njega dosada nismo navikli. Prilično oštro ste stali u obranu ministra zdravstva Milana Kujundžića, kazavši da bismo „trebali biti ponizni i zahvalni“... 

Jednostavno sam govorio istinu, ništa drugo. SDP je počeo postavljati pitanja  u stilu „kaj smo mi uopće napravili?“, a ja smatram kako treba reći hvala kada ti netko da i tisuću kuna, a kamoli milijunske iznose. Mislio sam i na medijske naslove poput „Kujudžić oteo Varaždinskoj županiji milijune kuna“. Kako netko može oteti nešto što nikada ranije nije ni bilo dano? SDP i HNS također su imali vertikalu grad-županija-država, pa ulaganja na područje Varaždinske županije niti u promilima nisu bila blizu sadašnjima. Da je ministar mogao dati više, mogao je. Ali je mogao dati i manje. I sigurno je dao više nego svi oni prije!

Spomenuli ste SDP i medijske naslove, no i župan Radimir Čačić je bio kritičan prema ministru Kujundžiću, osobito kada je bila riječ o domovima zdravlja...

Bio je kritičan, ali onda je, ako se sjećate, na svečanoj sjednici rekao kako je ministar Kujudžić negdje uzeo, ali drugdje dao. Uostalom, župan je zajedno sa mnom i g. Stričakom bio na sastanku s ministrom Kujudžićem i tada smo se sva četvorica usuglasili vezano uz ulaganja ministarstva na području Varaždinske županije.

Iz određenih vaših medijskih istupa može se zaključiti kako ste dosta bliski s predsjednikom županijskog HDZ-a Anđelko Stričakom. Na svečanoj sjednici posebno ste stali u njegovu obranu, riječima kako bi on kao saborski zastupnik mogao „biti primjer“ drugim saborskim zastupnicima s područja naše županije...

Jesam! Jer prvo, nemoguće je da vam se taj čovjek ne javi na telefon ili da vas povratno ne nazove. To možete pitati i ljude iz ostalih stranaka. Stričak je uvijek spreman razgovarati i pomoći, a ja smatram kako je upravo to svrha saborskog zastupnika – da bude dostupan građanima Varaždinske županije i svojim suradnicima.

Stječe se dojam kako je HDZ u dobrim odnosima s Reformistima, unatoč tom vašem nastupu na svečanoj sjednici. Postavlja se, međutim, pitanje na koji način ćete se na kraju mandata diferencirati jedni od drugih u smislu zasluga za realizaciju projekata? Valja reći da isto pitanje u kuloarima postavlja i dio vaših stranačkih dužnosnika. Slično pitanje postavili smo i županu Čačiću koji nam je odgovorio kako sve zasluge pripadaju Reformistima koji određuju politike i strategije, dok HDZ projekte podržava samo na „operativnoj razini“. Gotovo na isti način kao SDP ili neki nestranački vijećnici...

Župan ima takav stil, ja nemam. Drago mi je ako mogu pomoći i drago mi je vidjeti da sam pomogao. Opozicija tu ne može ništa pomoći. Jadni si samo mogu prisvojti ono što smo mi napravili. Ušao sam u politiku pošteno, bez skrivenih namjera, i ne mislim se kititi tuđim perjem. Za tim nemam potrebe jer iza sebe imam rezultate. Ne želim uopće raspravljati tko je zaslužan za magnetnu rezonancu ili bilo koju fasadu. Hvala Bogu da je to napravljeno za naše građane! Što se općenito tiče našeg odnosa s Reformistima, naravno da meni nije drago kada u Županiju kao gosti dolaze Stipe Mesić i Ivo Josipović, ali to su gosti Reformista, ne HDZ-a. Na lokalnim razinama samo oni nesposobni u prvi plan stavljaju ideologije.  S Reformistima kvalitetno surađujemo na projektima i za dobrobit Varaždinske županije, nadam se da će tako i ostati. HDZ će sigurno odraditi svoj dio posla.

U redu, ali na koji način to HDZ namjerava kapitalizirati?

Jednostavno istinom! Reći ću vam ono što je i g. Stričak naveo na svečanoj sjednici. Brojke su egzaktne, postoje potpisi i zna se koje je ministarstvo koliko dalo. Može netko pričati što god želi, ali postavlja se pitanje – zašto se prije nisu realizirali projekti kada je također bila posložena vertikala vlasti? Da je SDP bilo što napravio u ovoj županiji, ja bih im pljeskao.

Dosta spominjete SDP, ali dotaknimo se i vašeg partnera na nacionalnoj razini, HNS-a. S njima evidentno niste u dobrim odnosima s obzirom na nedavni slučaj neizglasavanja Zlatana Mošmondora za potpredsjednika Županijske skupštine. Njihov predsjednik Alen Leverić de facto je izjavio kako ne vjeruje u „vašu priču“, kako se „slučajno“ našao jedan HDZ-ov vijećnik koji je glasovao protiv Mošmondorova imenovanja...

Kratko ću odgovoriti na to vaše pitanje. Odnosi HNS-a i HDZ-a u Varaždinskoj županiji su na svim razinama dobri. Odnos predsjednika županijskog HNS-a Alena Leverića prema HDZ-u je, s druge strane, jako loš. Tu je početak i kraj priče. Ne znam zašto g. Leverić stalno ima potrebu po medijima prozivati HDZ i ne želim se miješati. Time se neka bavi rukovodstvo HNS-a.

Zaključimo ovaj politički dio intervjua pitanjem imate li se namjeru ponovno kandidarati za župana? Radimir Čačić već je najavio da ide po još jedan mandat...

Mi smo malo veća i ozbiljnija stranka od Reformista. Nismo „one man“ stranka. Moramo napraviti analize i na svojim sjednicama donijeti zaključke. To se kod nas ipak malo ozbiljnije radi. Nadam se da će me nakon toga moji kolege i za sljedeće izbore podržati.

Nedavno se priznali kako razmišljate o ostavci na mjestu predsjednika Zajednice sportskih udruga. Gradonačelnik Čehok izjavio je kako bi u tom slučaju podržao kandidaturu Željka Črnile. Naposlijetku ste ipak odlučili ostati na čelu zajednice...

Činjenica je da sam zaista opterećen obvezama: politika, Parkovi, sport. Moj radni dan nikad ne traje manje od 12 sati, međutim kada gledam g. Stričaka koji je također od jutra do navečer u pogonu i dostupan, onda i sâm dobijem snagu jer znam da radimo nešto dobro. Što se tiče Zajednice, znamo kako je ona nekada funkcionirala: dugovanja, sudski procesi, nitko nije znao kako se troši novac. Red smo uveli ja i g. Vučetić prije mene. Sada Izvršnom odboru sjede ljudi koji obnašaju rukovodeće pozicije u varaždinskim tvrtkama, a u Zajednici volontiraju. I kada svi oni daju maksimum od sebe a mene su podržali za predsjednika, onda bi s moje strane bilo vrlo nedogovorno da kažem „dečki, ja sam sad ušao u politiku, pa se ne bih više bavio sportom“. U sportu sam od 1979. godine i jako dobro znam većinu skupštinara. Ne mogu ljudima okrenuti leđa. Sport će uvijek ostati nešto primarno u mojem životu.

Grad Varaždin bi od sljedeće godine trebao NK Varaždin financirati s dodatnih 1,2 milijuna kuna, pri čemu će Željko Bunić ući u nadzorni odbor kluba. Prijedlog financiranja tog kluba od strane Županije dao je i župan Čačić. Koje je vaše mišljenje o tome s obzirom da ste ranije izrazili stav kako bi taj klub bilo najbolje privatizirati? I koliko je uopće privatizacija realna?

Privatizacija je realna ako se klub postavi na zdrave temelje. No, zbog ljudi koji se ne razumiju u sport, a skloni su kritiziranju, želio bih se najprije osvrnuti na kategorizaciju sportova od strane Zajednice. Želim zapravo samo podsjetiti da su raspodjelu sredstava za klubove u 2018. godini jednoglasno podržali skupštinari koji predstavljaju 113 klubova, da bi nakon toga neki od njih počeli kritizirati nešto za što su i sami podigli ruku.

Želite li zapravo ovim svojim odgovorom uputiti kritiku Željku Črnili koji je najavio kandidaturu za predsjednika Zajednice? Njegov stav je (a to nije samo njegov stav), kako kategorizaciju sportova treba mijenjati u korist nogometa kao najmasovnijeg i najpopularnijeg sporta?

Gospodn Črnila je dobar dečko, ali ne razumije ono o čemu govori. Ja osobno ne volim pričati o nečemu u što se ne razumijem. Svaka čast njemu i bilo kojem predsjedniku kluba jer je to zaista mukotrpan posao. Skidam kapu i zahvaljujem im se što su se aktivirali. No da se vratimo na NK Varaždin. Grad Varaždin jednostavno mora donijeti odluku o tome je li taj klub perjanica i prioritet varaždinskog sporta. Postoji stavka u proračunu pod nazivom „vrhunski sport“ iz koje se onda taj klub može financirati. Ako Grad donese takvu odluku, ja sigurno neću biti protiv toga.  Daj Bože da u Varaždinu imamo nogometnog prvoligaša.

Rezimiramo li stvari, evidentno je da postoje dva pogleda kada je riječ o financiranju gradskog sporta. Jedan je od njih je spomenuta masovnost i popularnost određenog sporta, ponajprije nogometa. Što vi smatrate najboljim kriterijem za raspodjelu sredstava?

Osobno cijenim sve sportove, ali kada mi dođu čelnici određenih klubova s riječima da su na višoj razini od hrvanja (a slijedom toga smatraju da bi trebali dobiti i više novaca), onda ih samo pitam – pa kako to da ih nisu prepoznali sponzori? Dakle, mjerilo su sponzori i broj ljudi na tribinama. Ali, kako to objasniti nekome tko je važan samome sebi?

U svakom slučaju nogomet zasigurno ima najveći broj gledatelja, a vjerojatno i sponzora...

Nogomet to zasigurno ima i ja sam za to da ga se podrži. Međutim, o tome odluku treba donijeti Grad Varaždin a ne Zajednica sportskih udruga, jer ako sve damo nogometu, onda ostalim klubovima neće ostati ništa. Zajednica sportskih udruga velikoj većini klubova osigurala je prostor za treniranje i financiranje trenera. Tko se razumije u sport, taj jako dobro zna kako su te dvije stvari ključne. I smatram da bi određeni klubovi to trebali malo više respektirati.

Dosta ambiciozno ste ušli u posao kada je riječ o Parkovima i odmah najavili da vas zanimaju iskoraci na tržištu. Prošlo je nekoliko mjeseci otkako ste imenovani direktorom, pa možete li nam reći kakve ste konkretne korake po tom pitanju poduzeli?

Osim uređenja grada Varaždina, sada uređujemo i okoliš bolnica u Varaždinu, Novom Marofu i Varaždinskim Toplicama. Mogli bismo prihvatiti još poslova, međutim nemamo za njih dovoljan broj ljudi. Radimo na uređenju hotela „Park“ u Rovinju s pet plus zvijezdica koji će biti jedan od najljepših hotela na Mediteranu. Hotel izgleda impozantno! Povećali smo promociju naših usluga  na groblju (kao što je sadnja po žardinjerama, dostava vijenaca, pranje grobnica, i sl.), te smo tom segmentu u kratkom vremenu ostvarili četiri puta veći rast prodaje. Ljudi nisu ni znali da Parkovi imaju takve usluge.

U strukturi poslova koje obavljaju Parkovi popriličan dio odnosi se na košnju trave. S obzirom na posljednji rast cijena goriva i permanentni rast cijene rada – koliko će to u budućnosti opterećivati gradski proračun i proračune javnih ustanova i poduzeća koji koriste usluge košnje Parkova?

Zahvaljujem vam se na tom pitanju, reći ću vam i zašto. Najveća stavka troškova Parkova je gorivo. Unatoč tome, Parkovi cijene nisu mijenjali deset godina. Zato ćemo svakako Gradu Varaždinu predložiti povećanje cijena naših usluga. Naravno da to neće biti nešto drastično, ali na određeno povećanje jednostavno smo primorani. Prioritet su nam naši djelatnici koji primaju relativno male plaće, a ja smatram da firma koja nema zadovoljne djelatnike ne može biti uspješnom. Jednostavno se moramo tržišno ponašati i kao direktor ne mogu dopustiti da radimo drugačije.

Upravo ovih dana smo objavili informaciju kako Grad Varaždin namjerava otkupiti sve dionice Parkova. Razlog je taj što ne možete aplicirati na fondove s obzirom da vam  je gotovo četvrtina dionica u privatnom vlasništvu?

Da, jedina smo komunalna tvrtka u Hrvatskoj s takvom strukturom vlasništva. Toga nema nigdje u Hrvatskoj. I zato se ne možemo javljati na natječaje fondova, koji zahtijevaju da  budemo u 100-postotnom vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno u našem slučaju Grada Varaždina. U suradnji s gradonačelnikom Čehokom donijeli smo zato odluku da Grad Varaždin od privatnih vlasnika otkupi dionice. Oni su prema mojim informacijama zainteresirani i pregovori već traju. Nadam se samo da ćemo završiti proces možda već do kraja ove godine, da se što prije možemo početi javljati na natječaje.

Možete li nam otkriti prema kojoj cijeni će Grad Varaždin otkupiti dionice?

Trenutno se radi procijena vrijednosti tvrtke i ne bih želi u to ulaziti. Neka to riješe gradske službe. Nama u Parkovima je jedino važno da se to riješi što prije.

Za koje projekte ćete tražiti financiranje nakon što se to pitanje riješi?

Dvije stvari su najvažnije. Jedna od njih je grobna kuća koja je već isprojektirana. Druga stvar je komunalna oprema koja nam je prijeko potrebna za redovito poslovanje: vozilo, malčer, i sl. Kada ćemo moći aplicirati na fondove, čak razmišljamo o tome da svoje  plastenike grijemo pomoćnu otpadnog drva koje sada ne iskorištavamo. Međutim, sve su to za nas prevelike investicije i zato su nam potrebna sredstva fondova. Za ilustraciju, samo grobna kuća stoji 20 milijuna kuna. Komunalno vozilo milijun kuna, itd.

Parkovi, sport, politika, a ambicije su vam i veće... Što vas "pogoni"?

Lijepo mi je kada se mogu okrenuti iza sebe i vidjeti da sam nešto napravio. Time se ponosim i nemam nekog drugog interesa u svemu tome, osim sportskog nagona za uspjehom i natjecanjem. Kada me supruga pitala zašto sam ušao u politiku, nije bila zadovoljna mojim odgovorom kako „idem pomoći dečkima“. Rekla je da mi fali sportskog natjecanja - i to je istina. Moj pogon je nagon da napravim određeni rezultat i i budem stalno u „pogonu“.