Već na početku mandata Kukuriku vlade, osim neuobičajenim modnim ukusom, pažnju je privukla uvođenjem "zelenog ponedjeljka", potom se sukobila s Čačićem, a najzad principijelno podnijela ostavku i dalje nastavila sama. Kako se čini, uspješno...
Krenulo je, rejting ORaH-a raste. Kako se ovih dana osjećate i što mislite, čemu spomenuto ponajviše možete zahvaliti?
Drago nam je vidjeti rezultate anketa i zadovoljni smo pozitivnom reakcijom građana. Svjesna sam toga da je to rezultat dojma i da nas tek čeka krvav posao na podizanju prepoznatljivosti politika i ljudi ORaH-a u javnosti. Nadam se da ćemo radom opravdati pozitivan dojam građana. Nastavljamo s radom prema Plan rada za 2014. godinu u kojem važno mjesto zauzimaju i aktualni EU izbori te kampanja u koju smo krenuli sa 11 kandidata, 6 žena i 5 muškaraca.
Zašto baš “orah”?
ORaH je skraćenica od Održivi Razvoj Hrvatske, što je puni naziv stranke. No, orah ima i dobru simboliku jer je voćka kombinat, silno održiva biljka. Moguće ju je koristiti na nevjerojatan broj načina, ne samo plod, već i ljuske, koru, grane, listove, deblo. ORah je stvoren da bi ga se koristilo. To nam se činilo zgodno u marketinškom smislu.
Odrasla ste u Zagrebu. Po čemu pamtite svoje djetinjstvo, jeste li bila buntovnica, alternativnka...?
Bila sam istovremeno i ekstrovertirano i introvertirano dijete. Imala sam puno prijatelja i voljela glumiti šeficu, no s druge strane sam bila i pravi povučeni knjiški moljac i bila najsretnija povući se u kutak stana i čitati u miru neku dobru knjigu. Puno sam čitala, i sada dosta čitam, i zbog toga, vjerojatno danas imam veliku dioptriju. Naime, jako sam kratkovidna.
Otac vam je rođen u Češkoj. Imate li u toj zemlji rodbine, koliko ste je puta posjetili i u kojim prilikama?
Imam rodbinu u Češkoj, ali sam u Češkoj bila samo jednom, poslovno, na konferenciji i tom prilikom nisam imala vremena posjetiti rodbinu. No, rodbina je prije dolazila na more u Hrvatsku pa sam ih imala priliku upoznati ovdje. Imamo dosta rodbine i u SAD-u i nešto u Australiji.
Nisam osoba za brak
Izjavili ste da se nikad nećete udati jer brak za vas predstavlja posjedovanje. Možete li spomenuto pobliže objasniti?
Nisam osoba za brak jer smatram da mi ne treba službeni dokument države koji će potvrditi da sam u vezi s nekim koji je zbog toga moj, a ja njegova. U životu najviše cijenim slobodu kod sebe, i kod drugih ljudi. U dugogodišnjoj sam vezi, sada već šesnaest godina s mojim prijateljem i partnerom Sinišom. I dobro nam je.
Gdje u Hrvatskoj ponajviše uočavate neravnopravnost spolova?
U ruralnim područjima.
Ako se npr. kod zapošljavanja određena osoba uzme u obzir samo zbog svoje izražene ženstvenosti ili pak samo zbog toga što je žena, nije li to također diskriminacija?
Je. Pozitivna, iako ponižavajuća pozitivna diskriminacija.
Na što se praktično, u vašem svakodnevnom životu, odnosi vaša ekološka osviještenost?
Na štednju vode, struje, razdvajanje nekih korisnih frakcija otpada, nekorištenje ili izbjegavanje korištenja plastičnih vrećica, vožnju skuterom veći dio godine.
Glede rodnih manjina, za čija se prava također zalažete... Kako objašnjavate da skupine koje se s jedne strane protive patrijarhalnom sustavu vrijednosti, s druge strane donedavno su inzistirale da se njihova zajednice naziva brakom?
Ne razumijem tu potrebu, ali ja nisam u njihovim cipelama da bih prosuđivala potrebu da budu i u tom dijelu potpuno jednakopravni dio društva. To je njihovo pravo, a ja iz pozicije većine nemam pravo uskraćivati im to pravo koliko god mi ta želja bila nerazumljiva. Ali to je prosuđivanje iz mojih cipela, a ja ne težim braku.
Sedam godina bila ste vegetarijanka, a onda su vam liječnici preporučili da zbog zdravlja jedete i meso, te se do danas toga pridržavate. Nije li to zapravo dokaz da je vegetarijanstvo podjednako nezdravo kao i baziranje prehrane isključivo na mesu?
Nije, to znači da vegetarijanstvo nije bilo dobro za mene. Za neke je sigurno jako dobro. Nikada ne treba generalizirati. Svi smo mi različiti i u tome je najveće bogatstvo i ljepota svijeta.
Od čega se sada sastoji vaša prehrana i kako spomenuto uspijevate uskladiti s brojnim obvezama koje proizlaze iz političkog angažmana?
Nastojim se pridržavati dijabetičke dijete koja podrazumijeva svakodnevni balansirani odnos bjelančevina, vitamina i proteina. Jedem tri obroka na dan i dajem si inzulin pet puta na dan. Tri puta za obroke i dva puta bazni inzulin. Politika je stresan posao koji ne ide na ruku uravnoteženoj prehrani, ali se trudim biti disciplinirana, ali to mi nažalost ne uspijeva uvijek.
Strateško razmišljanje
Za sebe ste rekla da ste u politici jer ste ambiciozna. Čini se da ste vlastitu ambiciju uspjeli uspješno pomiriti sa svojim svjetonazorom koji nije nimalo oportun. Zahvaljujete li to svojoj stručnosti u pogledu odnosa s javnošću?
Vrijeme će pokazati jesam li u tome uspješna. Ankete su jedno, izbori su nešto drugo.
Računate na to da je velik dio biračkog tijela “klizni”, kao i na velik broj onih kojima se politika “zgadila”. Tu ste ipak pragmatična. Dakle, bez obzira na idealizam u pogledu nekih stvari, u politici nije moguće uspjeti bez zdrave pragmatike?
Ne mislim se nikome opravdavati jer znam strateški razmišljati i disciplinirano raditi na realizaciji zacrtanih planova. Hrvatskoj bi bilo puno bolje kada bi se u politici više planiralo i radilo na realizaciji tih planova.
Ne znam jeste li gledala dansku seriju “Borgen” (prikazivala se i na HTV-u). Uglavnom, u trenutku kada glavna protagnostica umjerenih političkih stavova dolazi na poziciju premijerke, često biva prisiljena “žrtvovati” svoj svjetonazor zbog “viših” ili dugoročnijih ciljava. Ne mislite da bi se to i vama jednog dana moglo dogoditi?
Nisam gledala tu seriju. Ne vjerujem da će mi se to dogoditi jer bi mi se to već dogodilo da sam takva osoba. Bila sam ministrica i nisam žrtvovala svoj svjetonazor iako sam zbog toga jako riskirala i, na kraju, izgubila.
Na koji način namjeravate zadržati rejting koji ORaH trenutno ima i koje su aktivnosti sada pred vama?
Zalaganjem za javni interesi iskrenošću te dosljednomprovedbom Plana rada za ovugodinu i Strategije djelovanja usljedećih pet godina.
DA SAM POSTALA MODNOM DIZAJNERICOM, BILA BIH GLADNA KRUHA
Sanjala ste da ćete postati modnom dizajnericom. Što vas je odvratilo od tih snova?
Stvarnost. Bila bih kruha gladna.Nemam baš komercijalan ukus.Ono što se meni sviđa, većini ljudise ne sviđa. Čudno im je, a nekimai odbojno.
Kako na vaš stil odijevanja gledaju studentice i studenti s VERN-a kojima predajte, a koji uglavnom furaju “trendy” odjeću?
Ne znam. Nisu imali primjedbi na moj stil.
Ima li ipak nešto od tih stvari što vam se sviđa, primjerice Chanelova profinjena jednostavnost i elegancija? Uostalom, Coco je bila poznata i po svojim stavovima glede ravnopravnosti žena...
Coco Chanel je početkom 20. stoljeća ženama dala slobodu pokreta, oslobodila ih je korzeta koji ne samo da je bio neudoban već je i anatomski izobličavao torzo. Moglo bi se reći da im je dala da dođu do zraka, udahnu punim plućima, kada je pokrenula trend odjevanja udobnih i elegantnih odijela koja su u njezino vrijeme bila provokacija muškom rodu. Imala je i svojih loših strana, ali takvi su ljudi, spoj dobrog i lošeg.
Vaš stil odijevanja, kako se može pročitati na internetu, neki nazivaju “gotičkodarkerskim”. Kako biste ga vi nazvali, kako ste se pronašli u njemu i što njime želite poručiti?
Ne opterećujem se s ladicama identiteta i nikada se ne poistovjećujem s nijednom supkulturnom skupinom. Ljudi bježe u ladice identiteta jer se boje slobode, a ja ne volim biti ograničena ni stilskim, ni drugim ograničenjima. Ako mi se neki dan nosi rozo, nosim rozo.
Koga cijenite od domaćih modnih kreatora i zanimaju li vas događnja poput Cro A Portera?
Volim hrvatske dizajnere i nosim njihovu odjeću. Sviđa mi se Charlie dizajn, Maks, Igor Dobranić, Xenia dizajn, i mnogi drugi. Nažalost, situacija u Hrvatskoj teška je za dizajnere. Treba imati puno ljubavi i entuzijazma da biste se bavili tim poslom. Žao mi je što naši političari i političarke, te imućniji građani ne nose i ne promoviraju naše dizajnere, odnosno radije odijevaju vanjske modne marke. To je pogubno za naše gospodarstvo, posebice nekad jaku tekstilnu industriju. Imamo sjajne dizajnere i šteta je što ih podcjenjujemo. Tu i tamo volim otići na revije i žao mi je što nema više modnih događanja.
Često koristite bijeli puder, a usne naglašavate crvenim ružem. Koje brendove pritom koristite i općenito, koliko pažnje uopće posvećujete njezi kose i tijela?
Ne koristim bijeli puder, već puder u boji mog tena koji je prilično blijed. Nosim ruževe različitih nijansi, u posljednje vrijeme rijetko nosim crveni ruž. Nastojim koristiti prirodnu kozmetiku te kozmetiku koja se ne testira na životinjama poput Dr. Hauska.
SVIĐA MI SE DAŠAK ISTOČNJAČKOG FANATIZMA
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Nemam puno slobodnog vremena. Volim čitati i družiti se s obitelji, prijateljima i psima.
Zna se i da volite pse, pa koliko ih imate i koje su pasmine?
Živim već petnaest godina s prijateljem Penom, zapadno škotskim bijelim terijerom, popularno zvanim westie. Nećakinja koja trenutno živi s nama ima dva psa, maltezera i pomeranskog špica, pa uživamo u društvu tri prekrasna mala bijela psa.
Što ponajviše cijenite od fantasy literature koja vam je, kao što se može pročitati - omiljena, a koga od domaćih klasika?
Nemam miljenike, ali volim čitati Martina i Tada Williamsa. Nije loš ciklus Jacqueline Carey ‘Kushielova strijela’. Hrvatske književnike sam intenzivno čitala tijekom studija. Sviđao mi se Krleža, posebice Povratak Filipa Latinovicza.
Volite putovati, posebno na Daleki istok. Kako objašnjavate toliku ljubav “zapadnjaka” prema istočnjačkoj kulturi, posebno ako imamo u vidu da su one najrazvijenije zemlje u tom dijelu svijeta napredovale baš zbog toga što su se okrenule Zapadnom racionalizmu i tržišnom gospodarstvu?
Ovisno što gledate kao napredak. Cijenim istočnjačku filozofiju, istočnjačku mudrost, strpljivost, skromnost, stoicizam, disciplinu i relativizam sagledavanja sebe i vlastite važnosti u vrlo kompleksnom svijetu. Sviđa mi se i dašak fanatizma jer govori da je tim kulturama važno nešto što se nama čini besmislenim.
Intervju s Mirelom Holy prenesen je iz 89. broja Tjednika eVaraždin, objavljenog 11. travnja 2014. godine.
Komentari