»Atrij županijske palače Štromaru je bio parkiralište, a sad je centar događanja«

„Nije važno što o tebi misle - problem je kad o tebi nemaju mišljenje“. Otprilike tako, pojednostavljeno, glasi formula koja povećava izglede uspjeha ili neuspjeha u svakom javnom poslu, a posebno kada je riječ u politici, u kojoj cvijet uspjeha često izrasta iz jame dvojbe.

Ivan Čehok ili Alen Kišić? Predrag Štromar ili Radimir Čačić? Siniša Jenkač ili Darko Hrenić? Mirko Korotaj ili Tomislav Lazar? Dvojba, napetost, iščekivanje. „Lider ili nesposobni uhljeb?“, govorili su i plakati, a moglo se još čuti: „Jajomati ili rezultati?“. Bilo bi stoga zanimljivo da se moglo i vidjeti Nataliju Martinčević u ogledu s Goranom Habušem, budući da je njezina prepoznatljivost izrasla niotkuda drugdje, nego iz jame raskola koju su HNS-ovci nakon ni dvije site godine vlasti (2011. – 2013.) iskopali samima sebi. No, priča je već poznata, pa čemu je ponavljati.  Unatoč tome što na gradonačelničkim izborima koji su protekli bez Gorana Habuša, a poglavito u znaku pojave Ivana Čehoka - nije ostvarila rezultat, o čemu također razgovaramo u ovom intervjuu – Natalija Martinčević sasvim sigurno spada u red onih na lokalnoj političkoj sceni, čije je političko djelovanje prepoznatljivo otpočetka i o kojima građani zauzimaju stav. U posljednjih godinu dana, međutim, valja primjetiti jednu inverziju. Da je drugačije, nazvali bismo to i „kontroverzijom“... Natalija Martinčević, naime, više ne saziva presice, a čarke s aktualnom gradskom vlasti  uglavnom je prepustila suradnicima koji politički tek stasaju. Pet godina nakon raskola HNS-a i teških riječi koje su s obje strane pale, Natalija Martinčević dodijeljuje nagrade hrvatskog glumišta; organizira turističko-gastronomska događanja; helloween i koncerte; leti balonom i pozira s Bandićem na Jelačić placu... Ukratko, bavi se turizmom i pritom ponovno ne prolazi nezapaženo. A o svemu tome i o mnogočemu drugome, razgovarali smo u ovom intervjuu...

Je li vam je brzo prošlo posljednjih pet godina života?

Preletjelo je.

Jesu li politički udarci na vama ostavili i osobnog traga?

Jako me pogodila spoznaja što su sve ljudi u stanju napraviti zbog malo vlasti. I na kako ružan način su to spremni učiniti. Mogla sam i sama postati dijelom urotničkog klana; koristiti povlastice dogradonačelnice; kao većina pokriti se ušima i čekati da prođe, međutim osjećala sam da je ljudski ispravno bilo izložiti se.

Mora da je u tom „izlaganju“ bio makar tračak vlastite ambicije, ipak ste političarka?

Naravno da sam razmišljala o svojoj budućnosti; mogućnosti da se iz svega može izroditi jedna dobra politička priča, ali to je sve bilo jako daleko i vrlo neizvjesno. U trenutku kada se sve odvijalo željela sam samo građanima prenijeti poruku o čemu se zapravo radi, a tek kasnije smo počeli razmišljati o osnivanju nove stranke i daljnjem političkom angažmanu.

Neki kažu kako niste bili zadovoljni količinom pažnje koju ste imali u HNS-u, pa ste na svoju ruku već tada sazivali presice...

Pa, ja sam poznata po sazivanju presica! (smijeh) Zahvaljujući mom radu i angažmanu, i kao saborske zastupnice i kao dogradonačelnice, imala sam i više nego dovoljno pažnje od strane medija, a posebno od strane građana. Dala sam najveći broj zakonskih prijedloga i odradila velik posao u dobivanju statusa našeg HNK i našeg Sveučilišta Sjever, a bila sam osobito angažirana i oko obrtnika. Vjerojatno je upravo taj „višak pažnje“ smetao Habušu. Habuš se možda osjećao pomalo ugroženim jer su se ljudi zbog njegove nesklonosti donošenju odluka počeli obraćati meni, što su sve dječje bolesti onih koji se prvi put u životu nađu na važnoj poziciji. Iskreno, mislim da me on nije smijenio (na što naravno nije imao pravo jer sam ja bila izabrana na neposrednim izborima) zbog podrške Čačiću, već upravo zbog mog rada i angažmana, što se na kraju pokazalo kobnim upravo za njega. Okružio se nekompetentnim i nesposobnim ljudima i donio cijeli niz krivih oduka. U konačnici je odluka da makne mene, najveću štetu donijela upravo njemu.

Prvi izbori, oni za vijeća mjesnih odbora, Refomistima su dali vjetar u leđa. Kakav rezultat očekujete sljedeće godine?

Koliko god smo imali podršku uslijed revolta ljudi koja se dogodila zbog izdaje u HNS-u, i na tim izborima pokazala se važnost iznimno jake organizacije Reformista, jer HDZ ima disciplinirano, a SDP u Varaždinu, ipak stabilno glasačko tijelo. Naravno, ne treba zanemariti ni veliko nezadovoljstvo ljudi Habuševom i Štromarovom vlašću. Otada se puno toga promijenilo na političkoj sceni. Sada bi me jako iznenadilo da HNS ostvari bilo kakav rezultat, isto kao što bi me iznenadilo da Ivan Čehok uopće odluči izaći na te izbore, s obzirom na to kako se ponaša prema mjesnim odborima. Poslali smo na desetke zahtjeva za rješavanjem problema naših građana, a naišli na potpuno ignoriranje gradske vlasti. Reformisti su sada u dobroj poziciji, jer građani vide što smo sve pokrenuli i odradili u županiji u svega godinu i pol mandata. Svi koji to prepoznaju i žele rezultat, glasati će za nas.

Na posljednjoj sjednici, koju ste napustili, između vas je jako zaiskrilo... U čemu je, ako možete reći ukratko, problem između Reformista i Čehoka?

Iz njegovih izjava razabirem da on osjeća nekakvu ugroženost, za čime stvarno nema nikakve potrebe. Građani su ga izabrali da riješi probleme koje je velikim dijelom sam prouzročio, a Habuš dodatno produbio. Ja sam prema njemu bila iznimno korektna i u kampanji, dapače jedina koja ga nije prozivala zbog optužnica i suđenja. Bila sam korektna i na sjednicama vijeća i davala konstruktivne prijedloge. Reformisti su podržali njegov prvi i drugi proračun u želji da mu zaista omogućimo da riješi probleme i pokrene razvoj grada. Sada smo već na polovici mandata, smeće riješeno nije, a pravni sporovi se dodatno kompliciraju. Svi ozbiljni gradovi i općine danas se razvijaju realizacijom projekata iz EU fondova, dok Čehok razvoj vidi u povećanju cijena komunalnih usluga i financiranjem mini projekata poput farbanja bazena ili uređenja šetnice od 50 m, iz gradskog proračuna. To danas više tako nitko ne radi. Razumijemo da ima ozbiljnih problema, ali kao gradonačelnik mora organizirati ljude i službe koje će taj posao odraditi, jer u protivnom grad će i dalje stagnirati.

Nije li stvar u tome što je Grad Varaždin prerazvijen, pa ni ne može aplicirati na velik broj fondova?

To nije istina, već alibi. Na neke stvari ne može aplicirati, ali na čitavi niz fondova može. Potpuno je neprihvatljivo da Grad obnovu i dogradnju 6. osnovne škole financira kreditom, dok Županija čak 22 škole obnavlja i oprema novcima iz EU fondova. Iskreno me zaprepastila izjava gradonačelnika da će on sa prijavama – čekati. To može reći netko tko zaista ništa ne razumije. Cijela ideja je brzo i kvalitetno pripremiti projekte; prvi aplicirati i uzeti novce. Nema tu čekanja, ovi fondovi se uskoro zatvaraju. U sljedećoj omotnici sredstva iz EU biti će daleko niža, a sufinanciranje s naše strane bitno veće. Dakle, čekanje znači propuštanje prilika i projekata.

Vratimo se još nakratko unatrag u povijest. Danas ste, kao što ste i sami rekli – na polovici mandata. Koliko ste se ozbiljno zabrinuli 2015. godine, kada u III. izbornoj jedinici niste uspjeli osvojiti ni jedan saborski mandat?

Mogu reći da je meni osobno bilo razočaravajuće da ljudi umjesto Radimira Čačića, koji je stvarno puno napravio za ovu regiju – izaberu Vladimiru Palfi iz Živog zida, za koju nakon izbora nitko više nije niti čuo. Ali to je tako u politici. U jednom trenutku oni su bili u medijskoj špici, kao što je svojevremeno bio i Orah Mirele Holy. Odlučili smo nastaviti raditi, stabilizirati stranku i pozicionirati je kao regionalnu stranku sjevera Hrvatske, što su građani na lokalnim izborima prepoznali i potvrdili.

Gradonačelnički mandat ipak niste uspjeli osvojiti?

Prema svim ozbiljnim anketama koje su objavljivale nacionalne televzije, Habijan, Kišić i ja bili smo na postotak razlike. Onda je direktno u moj prostor, u centar, ušao Čehok. Njima je uzeo ponešto, ali uvijek ostaju fiksni birači HDZ-a i SDP-a, dok sa stankama i kandidatima centra nije tako. Ne znači nužno da bih bez Čehokove kandidature pobijedila, ali imala bih ozbiljne šanse.

Sada ste posebna savjetnica župana. Naziv funkcije u svakom slučaju je pamtljiv, što za političara nije loše, no je li mogao biti manje upadljiv?

To pitajte Štromara. On je u statut uveo formulaciju posebnog savjetnika, Skupština je istu potvrdila, a mi smo samo to mjesto popunili.

Koje su dužnosti posebne savjetnice prema statutu?

Koordinirati upravne odjele, tvrtke i ustanove u realizaciji EU projekata, a s posebnim naglaskom na turizam. Zbog toga sam ujedno i predsjednica Turističke zajednice Varaždinske županije.

Turizam je ujedno i područje djelovanja županijske vlasti koje, mora se priznati, u posljednjih godinu i pol dana nije moglo proći nezapaženo: od bučinog ulja i Bučograda do Balona Varaždinske županje na Bandićevim fontanama. Koji su krajnji efekti koje građani mogu očekivati u turizmu do kraja vašega mandata?

Turizma Varaždinske županije, priznajmo, do sada nije bilo, a efekti našeg rada vidljivi su u konkretnim brojkama: 24 posto porasla su noćenja i 17 posto broj dolazaka u odnosu na 2017. Primjera radi, prostor Atrija bivšoj vlasti služio je kao parkiralište, a mi smo ga s više od dvadesetak manifestacija u 2018. pretvorili u centar društvenih događanja u Županiji. Puno ulažemo i u promoviranje naših domaćih proizvoda; varaždinskog bučinog ulja koje je već sada postalo brend; varaždinskog zelja, heljde i ostalih, jer gastronomija je danas nezaobilazni dio turističke ponude. Time pomažemo našim OPG-ima te uvezujemo poljoprivredu, gospodarstvo i gastronomiju u jednu novu i zanimljivu turističku priču Varaždinske županije.

Kako je došlo do suradnje s hrvatskim glumištem?

Na njihov poziv. Budući da su Atrij županijske palače, i sama palača, postali mjestom kulturnih događanja, sada nam se ljudi javljaju sami. Pritom valja primjetiti da je Varaždinska županija jedna od rijetkih koja ima priliku za razvoj kulturnog turizma. Osnivači smo Glazbene škole s tradicijom dugom 190 godina, a tu je i Hrvatsko narodno kazalište, koje je ove godine imalo čak četiri nominacije za nagradu Hrvatskog glumišta, od čega je jednu osvojila naša Hana Hegedušić, na što možemo biti ponosni.

Naša boljka su smještajni kapaciteti, zbog čega ljudi noće u Međimurju, kojemu se onda piše i pozitivna statistika. Odgovor na spomenuti problem vaša vlast vidi u privatnim smještajima u koje sljedeće godine namjeravate uložiti milijun kuna subvencija?

Za ozbiljan razvoj našeg turizma ključno je podizanje smještajnih kapacitete, što će se većim dijelom riješiti kroz projekt obnove Minerve u Varaždinskim Toplicama koji je već u realizaciji, ali i projektima Lovrine kupelji i Konstantinovog doma koji su gotovi i već prijavljeni. Spinalni centar napraviti će značajan iskorak u zdravstvenom turizmu. Varaždinske Toplice naš su najveći biser: na autoputu, u blizini Zagreba i na 5 min do Varaždina. Realizacija ovih projekata staviti će Varaždinsku županiju u samu špicu kontinentalne turističke ponude. Uz te kapitalne projekte krećemo s  projektom „Kuće za odmor s pričom“, koje su danas trend u svijetu. Sufinancirat ćemo ulaganja u razvoj tih objekata, od uređenja samih objekata do bazena, sauna i svega ostalog što danas turisti traže. Prije neki dan uveli smo i Cyclist Welcom mrežu u našu županiju, i to u čak 27 objekata, što je važno jer su biciklisti turisti kontinentalnog turizma. 

Županiji su odobrena 122 projekta u vrijednosti 700 milijuna kuna, što je najviše u Hrvatskoj. HNS kaže da vas je sve dočekalo spremno, jer je riječ o procesima koji ne idu preko noći. Kako to komentirate?

Razumijem njihovu teoriju da je „nemoguće“, budući da je njima i osam godina za pripremu projekata bio prekratak rok. Dočekali su nas, da citiram Štromara, „čisti papiri“. Dakle, prazni papiri bez i jednog jedinog projekta. Postavlja se pitanje kako nama ne padaju projekti, a njima su padali? Kako su nama prošli svi projekti, a njima nije niti jedan? Kod zgrade Palijativne skrbi u Novom Marofu propadali su i temlji, jer oni godinama nisu mogli riješiti problem jedne čestice. Mi smo prije godinu dana gradilište otvorili i godinu dana kasnije prerezali vrpcu. A sada već pripremamo stvari za koje natječaji još nisu ni raspisani. Pričaju oni svašta: te oni pripremili projekte; te oni daju novce; te oni otišli HDZ-u zbog reformi... Hoće od građana raditi bedake, ali na izborima će vidjeti da naši građani nisu bedaki i da jako dobro znaju što tko radi i zašto!

Koliko je Ministarstvo graditeljstva kojemu je na čelu bivši župan dodijelilo sredstava za Varaždinsku županiju?

Štromarovo ministarstvo dalo je određena sredstva za sanaciju klizišta. I to je sve! Najjednostvanije rečeno: Županija je pripremila projekte, aplicirala ih, dobila odobrenje za njih i dobila sredstva iz EU fondova. Fond Europske unije ne uplaćuje novce na žiro račun neke područne škole, nego ih „spusti“ ministarstvu, koje onda opet novce „spusti“ toj školi. Dakle, Štromar je poštar. Zaprimi, poštambilja i dostavi u Županiju. Na tome mu se zahvaljujemo, ali to je sve.

Kako surađujete s HDZ-om?

Korektno. Na županijskom nivou oko svega se dogovaramo i nemamo nikakvih problema. Moram priznati da smo više očekivali od podrške županijskog HDZ-a na državnom nivou, što u smislu vraćanja duga po JPP-u; ukidanja limita za EU fondove ili vraćanja HRT centra u Varaždin. Ipak su oni Vlada i to su stvari koje oni moraju odraditi. Međutim, ide jako teško i s time nismo zadovoljni. Primjerice, da župan nije okupio ostale župane oko inicijative da se ne ograničavaju oni koji su u stanju povući najviše EU sredstava – od toga ne bi bilo ništa.

Za kraj, od početka karijere u privatnom sektoru (crnoj metalurgiji) pa do posljednjih godina u vrlo aktivnoj politici ističete se kao jedna ili čak jedina žena među mnogobrojnim muškarcima. Neću vas pitati kako je biti žena među tolikim muškarcima, u čemu se očito snalazite, nego – što ste naučili o njima?

Kao i žene, mogu biti kvalitetni i odani suradnici, a mogu biti i posve suprotno. U našem političkom i poslovnom svijetu muškarcima često neke stvari idu lakše, po inerciji, dok se mi žene moramo više truditi i dokazivati za isti učinak. Neki su ponekad i pokušali omalovažavati moj rad upravo zbog činjenice da sam žena, ali vjerujte mi da su brzo odustali. (smijeh)