Inoxmont – VS, tvrtka sa sjedištem u Sigecu Ludbreškom, nalazi se na visokom četvrtom mjestu u djelatnosti po prihodima u Hrvatskoj. Njihovi strateški partneri dolaze iz najrazvijenijih svjetskih zemalja, a INOXMONT je danas suvremeno poduzeće za projektiranje, proizvodnju i montažu dijelova ili čitavih postrojenja u
procesnim industrijama na području Europske unije s naglaskom na tržišta Njemačke i Skandinavije.

Posluje u sklopu gospodarskog interesnog udruženja INGRA-DET, koje im pruža sve usluge, od pravnih pa do knjigovodstva. Imaju 190 zaposlenih, ukupno 60 milijuna prihoda godišnje i prosječnu plaću od 9.000 kuna. Inoxmont – VS zajedno su prije nešto više od 10 godina zajedno stvorili Zlatko Sova i Mladen Vidović, a isti moto imaju i danas: samo ulaganja u tehnologiju, a posebice u svoje radnike, jedini je recept za uspjeh. Razgovarali smo sa jednim od direktora, Zlatkom Sovom, koji je u metalnoj industriji već punih 27 godina. Nakon što je 1989.godine završio školu za strojarskog tehničara, radio je terenske montažerske poslove na prostoru cijele bivše Jugoslavije, a zatim je došao Domovinski rat. Kao dobrovoljac šest je mjeseci preboravio na nekoliko bojišta, a onda ga je put 1993. godine odveo u Njemačku u Frankfurt gdje je izbrusio svoj zanat. Nakon godina provedenih u Njemačkoj, ali i rada po čitavoj Europi te stjecanja znanja o montaži i gradnji industrijskih postrojenja, 2003.godine osnovao je svoj prvi vlastiti obrt. Udružuje zatim snage s Mladenom Vidovićem te 2008., u jeku gospodarske krize - nastaje Inoxmont...

Tvrtku ste osnovali 2008.godine kada je u Hrvatskoj i u svijetu vladala kriza... 

Mi smo tu krizu prepoznali i ja sam 2009. godine intenzivno posjećivao potencijale poslovne partnere te ugovorio dovoljno posla za nadolazeće godine. Prepoznali smo situaciju da cijenu treba i smanjiti kako bi postali konkurentni na tržištu. Moja vizija je da je takva situacija sada opet nakon 10 godina, ali vrijeme će pokazati. Italija je već u recesiji, njemački BDP pada, pa možda nam već to nešto govori. Ipak, vele ljudi da u Hrvatskoj ništa nije uspjelo, pa neće ni kriza, ali se ona ipak tu zadržala 5-6 godina i vrlo lako ''pokosi'' gospodarstvenika koji ima 200 ili 1200 radnika. 

Koliko je zahtjevno biti konkurentan na europskom tržištu? Inoxmont je za sada prisutan u Njemačkoj, Norveškoj, Švedskoj... 

To je slična borba kao i u ratu, samo što sada nemamo oružje nego neke druge instrumente. Uvijek moraš biti prvi, informirani, znati što se događa, sakriti svoje, a dobiti informacije od konkurencije. Vremena su se promijenila i nekada je vladao onaj tko je imao informaciju, a danas vlada onaj tko je može sakriti.  

Kako idete u korak s novom tehnologijom? Pretpostavljam da je to vrlo bitno s obzirom da je konkurencija na tržištu velika.

Zaposlili smo više inženjera tehnologa u zadnjih nekoliko godina i ja sam zadovoljan, ali nisam potpuno zadovoljan jer neke planove nismo do kraja ostvarili. Što se tiče primjene novih visokih tehnologija, moramo imati puno volje, znanja i školovanih ljudi, ali i entuzijazma. Kupili smo sve nove mašine sa novim softverima, ali to je tek jedan dio. Čuli smo za industriju 4.0 gdje bi mašine i strojevi trebali komunicirati između sebe i voditi proces proizvodnje, međutim bez ljudskih faktora koji će te parametre postaviti to ne ide. Ipak, bez te visoke tehnologije nećemo biti konkurentni jer će naše cijene biti previsoke jer se troši previše radnih sati i previše koraka u proizvodnji. Mi se borimo koliko možemo, ali fale nam ljudi koji će se odgajati, školovati i graditi zajedno s poduzećem. 

Kada kažete da ''fale ljudi koji će s graditi s poduzećem''. Mislite li na učenike i mlade s diplomom koji dolaze raditi bez ikakvog praktičnog znanja? 

Nakon što se zaposle ljudi koji završe srednju školu ili fakultet, vi dobijete čovjeka, ali on neće znati raditi bez mentora koji će ga učiti poslu. On sam sebe mora graditi s poduzećem, a nažalost danas je takvih primjera sve manje. Za vrijeme bivše Jugoslavije ljudi su se školovali direktno unutra u proizvodnom pogonu za poslove koji taj proizvodni pogon treba. Danas je najveći problem sinergija između škola i tvornica, a s druge strane je pitanje tko će pak u tvornicama mentorirati ljude. Mi smo primjerice odškolovali oko 230 ljudi tokom zadnjih 11 godina 

Kako to školovanje funkcionira u vašoj firmi? 

Školujemo ih za zanimanja cjevar, izometričar i tig zavarivač jer je to u našoj domeni. Sada opet imamo novu grupu naučnika, a to su osobe koje su završile srednju školu ili pak netko tko radi već dugi niz godina pa se želi prekvalificirati i točno ih usmjeravamo na ono što trebamo. Edukacija se sastoji od teorije i prakse uz nadzor majstora stručnih učitelja i poslovođa. Nakon toga polažu završno testiranje da vidimo što su savladali i možemo reći da imamo uspjeh. 60% zaposlenika koji trenutno rade u firmi prošli su tu edukaciju. Na nivou čitave Hrvatske trebalo bi napraviti da svaka veća firma ima učionu u kojoj će majstori učiti pripravnike, a njih bi trebalo financirati dijelom iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ljudi koji rade u obrazovanju se protiv toga bore jer bi im oni uzeli jedan dio kolača, a nekada profesori u školi niti ne znaju za nove tehnologije koje postoje u firmi. Ja putujem po svijetu i svaka veća firma ima upravo to - svoju učionu u sklopu firme i svi su povezani dualnim sustavom obrazovanja.  

Kakve su radne navike tih mladih praktikanata? Možete li usporediti to s razdobljem kada ste vi tek ulazili u posao? 

Jedan je stari radnik , Slavonac, rekao: ''Ja isto kad sam bio mlađi, nije mi se radilo. Em si prljav, em ti je vruće, a Njemaci su nas drilali i drilali i naučili su nas da mi volimo raditi''. Mi vidimo čovjeka u kojem ima potencijala, a opet ima ljudi koji nemaju uopće potencijala. Zainteresiranost za građevinska i zanatska zanimanja je pala. Ako recimo gledamo nivo Hrvatske, ako će ove godine školu završiti 25 tisuća učenika, mi nećemo dobiti više od 2 - 2,5 tisuća ljudi koji su se opredijelili za strukovna zanimanja i naravno da tu postoji problem jer moramo uvoziti radnu snagu. Mi smo se za to pripremili i zato smo izgradili proizvodne pogone gdje radnici rade sa sofisticiranim mašinama jer mladi za to imaju puno više volje nego raditi teške poslove na vrućini, hladnoći i visini.  

Planira li Inoxmont uvoziti radnu snagu? 

Mi imamo strane radnike iz Bugarske i Mađarske koji već dugo rade kod nas i iako druge firme uvoze radnu snagu, ja nisam za to. Ja bih uzeo strane firme kao kooperante i na njih prenosio odgovornost. Imate 100 ljudi i 10 problema, 200 ljudi i 20 problema, a kada imate 500 ljudi imate i puno problema. 

Zanimljivo je da se metalna industrija jako razvija na području Sjeverozapadne Hrvatske... 

Naš kraj je poznat po marljivim radnicima. Bila je jaka i obućarska industrija, ali tu ne možemo više biti konkurentni sa cijena istočnom tržištu. Što se metalne industrije tiče, ona je tu oduvijek bila snažna, a kada su velike firme propale, nastalo je puno novih i manjih firmi. Moramo znati da je to rezultat naših vrijednih, stručnih i marljivih radnika. Kada pogledamo njemačko i austrijsko tržište, Hrvati su vrlo cijenjeni radnici, kako muškarci, tako i žene i ako savladaju jezik i osnovnu tehnologiju, vrlo brzo napredaju s plaćom i zato ih toliko odlazi iz Hrvatske. 

Želite li reći da su Hrvati stručniji od Nijemaca, barem što se vaše grane industrije tiče? 

Nijemci se ne školuju za strukovna zanimanja. Njima su bitna znanstvena istraživanja., nove tehnologije i razvoj novih proizvoda. Oni ostale radnike uvoze već 50 godina iz tranzicijskih država, ali otpuste vrlo brzo onoga tko ne zadovolji njihove kriterije. Što se pak obrazovanja u Hrvatskoj tiče, mi djecu forsiramo u nešto što na kraju oni uopće ne rade. Školstvo treba raditi sinergiju između gospodarstva i javne uprave, donijeti pametne odluke, pitati ljude što misle i bilo bi dobro nešto i kopirati i to uvesti. Doduše, mi jesmo nešto kopirali, ali samo stvari koje se nama sviđaju.  

Ključne riječi: inoxmont, nedjeljni interv, zlatko sova,

Komentari

19.05.2019. 05:41h Zadnja izmjena: 19.05.2019. 07:28

Foto: Viktor Hranic