»Nakon lažnih optužbi, moje pacijentice su još više stale iza mene«

Ginekolog Hrvoje Brijačak već je nekoliko godina zaredom proglašen ‘’naj doktorom’’ na temelju komentara pacijentica na jednom specijaliziranom portalu, a pacijentice ga najčešće nazivaju ‘’stručnim, ljubaznim, pažljivim i strpljivim’’. 

Rođen je u Osijeku, a specijalizaciju iz ginekologije i subspecijalizaciju ginekološke endokrinologije i humane reprodukcije završava u Zagrebu.  Nakon 10 godina rada u Virovitici, zajedno je s obitelji odlučio doseliti u Varaždin - sredinu za koju i danas smatra da je jedna od boljih za živjeti i raditi. 

Već nekoliko godina zaredom proglašeni ste naj doktorom od strane pacijenata. Koliko vam ova nagrada znači? 

To je u pravilu timski rad i kada pogledate komentare na toj stranici, žene uvijek spomenu da su zadovoljni sa svim osobljem. Mi radimo svoj posao visokokvalitetno i profesionalno i nema kod nas velikih čekanja. Ja ne radim ništa posebno, sve je to stvar kućnog odgoja. 

Dakle, po vama je varaždinsko rodilište na visokoj razini? 

Definitivno. Mi specijalisti koji sada radimo opravdavamo taj status svojim radom i troje liječnika ginekologa je ove godine bilo proglašeno najdoktorom, mada i drugi doktori to zaslužuju. No mislim da su nas izabrali jer živimo u Varaždinu, pa je možda taj neki kontakt i pristup malo drugačiji. 

Stručan, ljubazan, pažljiv i strpljiv - to su neki najčešći epiteti koje pacijentice pišu o vama. Čitate li te komentare? Posvećujete li se svakoj pacijentici uvijek 100 posto? 

Ili se uvijek morate svakoj pacijentici posvetiti 100 posto ili ne trebate raditi. Ako je čovjek umoran, napet ili nervozan – ja uvijek kažem neka ode doma. Prošli mjesec sam radio 280 sati, a neke mlađe kolege imaju po 80,90 sati prekovremenih mjesečno. I tako radim prekovremeno više od 20 godina i to nam je jedan od glavnih problema – umor i iscrpljenost. Ipak, to pokušavate regulirati da pacijent to ne osjeti. 

Što bi po vama trebalo poboljšati ili promijeniti na varaždinskoj ginekologiji? 

Pet ginekologa nam treba pod hitno jer će ljudi izgoriti i to se već događa.  Nama je odavde u roku dvije godine otišlo petero liječnika, a još nam je u najavi da će ih otići troje ili četvero. Nije to zbog uvjeta, nego zbog preopterećenosti poslom. Uvjeti su nam dobri i mi smo u pravilu zadovoljni, ali nama fali ljudi.  Mi smo stvarno jedan tim i sve je lijepo organizirano, imamo i opreme i prostora, ali je kadar jedan jako ozbiljan problem.  Ako ovdje ostane šest ljudi, a ja više nemam života, ni ja tu ne mogu raditi.  

Kako uklanjate strah ili neugodu koju neke pacijentice osjećaju kod pregleda? 

Morate stvoriti povjerenje i to brzo. Pošto mi radimo hitni prijem, mene žene u pravilu vide prvi puta i onda trebate uspostaviti kontakt povjerenja da ona vjeruje meni, ali i da liječnik vjeruje pacijentu. U pravilu, kod nekih bolesti se može izmišljati da vas nešto boli, ali u ginekologiji je to rijetkost. Nikad žene ovdje ne simuliraju, pogotovo u trdunoći da je nešto boli, ako je ne boli. Mi našim pacijentima vjerujemo i kad stvorite povjerenje, onda se gubi strah. 

Iako se bavite humanom reprodukcijom, moram Vas pitati što mislite o zabrani pobačaja? 

Zakonsko pravo svake žene je prekid trudnoće, a isto tako treba poštivati volju svakog liječnika koji kaže da ne želi raditi prekid trudnoće. Kod nas u Varaždinu svatko tko je podnio zahtjev o prizivu savjesti ne sudjeluje u prekidu trudnoće. Ja sam također podnio zahtjev, ali ljudi koji nemaju priziv savjesti, oni rade. Svatko ima svoj pogled na svijet i nisu svi ljudi jednaki, ali nije dobro ni raditi pritisak na liječnike koji to ne žele. Ja svakako jesam za kontrolirano majčinstvo jer smatram da žena treba roditi kada bude spremna, odnosno kada ona to sama osjeti.

Prisustvovali ste brojim porodima, pa možete li izdvojiti neku najlepšu i najtužniju uspomenu?

Najljepše je kada žena dođe, ima par trudova i porodi se. Žene su uvijek strpljive kod poroda, a onda dolazi sreća, veselje i suze radosnice. Najgora je patologija koja se ne može izbjeći - velika krvarenja i smrt. Ne mogu vam ni opisati kako izgleda gubitak djeteta od 600 grama. To da vidite, ne možete doći k sebi i mi koji to gledamo godinama i nas to pogodi, iako se moramo pretvarati da nas nije pogodilo.

Za kraj Vas moram pitati o incidentu koji se dogodio nedavno u rodilištu, a zbog kojeg ste završili na naslovnicama pojedinih medija. Naime, žena koja je došla u rodilište kao pratnja svojoj prijateljici optužila vas je da ste je fizički zlostavljali..

Veliki dio što je napisano nema uopće veze s tim što se zapravo dogodilo. Sve su analize napravljene i ono što vama mogu reći je to da sam ja postupio pravilno i bez nasilja. Ne mogu sada iznositi detalje preko novina, ali vjerujem da ću svoju satisfakciju dobiti na sudu. Ono što me neugodno iznenadilo je spominjanje moje supruge i djece, odnosno da sam obiteljski nasilnik. Svaka obrana na te lažne optužbe je besmislena, a nakon toga su pacijentice još više stale iza mene. Meni je čak odvjetnik rekao da mogu biti zadovoljan jer je na jedan vrlo ružan članak bilo skoro 80 posto samo pozitivnih komentara, a i to nešto govori.