"Nisam 'mesija', ali na čelu tima za SDP mogu puno"

Tijekom ljeta Kišića se viđalo u društvu Radimira Čačića, zbog čega su se pojavile glasine da vodi „pokret otpora“ prema HNS-u jer smatra da SDP u koaliciji dobiva premalo, a njegova ambicija je biti župan. Gotovo da nema događanja na kojem se tada nije pojavio, promijenvši ponekad u istom danu i po tri odjevne kombinacije – što nije moglo ne „upasti u oko“...

Habušev prosvjed s odvoženjem bale smeća u Zagreb nazvao je „igrokazom“, a onda se pojavila glasina da ga vrh SDP-a želi vidjeti kao kandidata za gradonačelnika Varaždina. Bila bi to samo glasina, da Kišić nije promijenio boravište, u gradu iznajmnio stan u kojega će do konca godine preseliti zajedno s cijelom svojom obitelji. Kako je političar „dječačkog izraza lica“, blag i smiren – kakav ostavlja dojam te široj javnosti poznat uglavnom iz protokolarnih događanja, došao u kontekst da se o njemu više od pola godine spekulira kao u kandidatu za župana, gradonačelnika, zamjenika ministra, čak i ministra, a onda i šefa gradskog SDP-a? Pokušali smo to doznati u intervjuu za eTVbesplatan mjesečnik 30 dana, za potrebe kojega nam je, kako i doliči čovjeku na glasu kao „novinarima uvijek dostupnog“, ekskluzivno otvorio vrata svog varaždinskog doma.

Tvrdite da vaše političke ambicije ni na koji način nisu utjecale na odluku o preseljenju u Varaždin. Imate li ipak veće ambicije od ponovne kandidature za mjesto zamjenika župana?

Čovjek bez ambicija nije ispunjen čovjek. Naravno da imam i gotovo sa sigurnošću mogu reći da neću biti zamjenik župana još jedan mandat. Imam ambicija biti nešto više, no što je to – vidjet ćemo. Međutim, moje ambicije ni na koji način nisu utjecale na odluku o preseljenju u Varaždin. Riječ je o teškoj životnoj, obiteljskoj odluci. Dnevno će mi ostati sat vremena više koje bih inače provodio u automobilu, a Varaždin – grad u kojem sam rođen, igrao rukomet i magistrirao, pruža mi više u sportskom i kulturnom smislu. Iako sam se bavio odnosima s javnošću i na vrlo visokoj razini menadžmenta, predajem o tome i na VERN-u, nisam mogao pretpostaviti da će to izazvati toliki interes medija.

Dakle, u ovom trenutku ne možete potvrditi niti da ćete se kandidirati za mjesto predsjednika gradske organizacije, niti da vas stranka želi kao kandidata za gradonačelnika Varaždina?

Mogu potvrditi samo to da vrlo ozbiljno razmišljam o kandidaturi za predsjednika gradske organizacije SDP-a nakon što sam kao potpredsjednik županijske organizacije obišao jedan dio ogranaka. Također, jako puno stranačkih kolega izrazilo mi je iskrenu dobrodošlicu zbog preseljenja i predložilo da se s time uhvatim u koštac. Nedavno sam susreo čovjeka koji se u SDP uključio još u prosincu 1990., a prošle godine je izbrisan zajedno s drugih 200 članova. Rekao mi je: „Ako se Vi primite toga, ja ću se vratiti u stranku.“ To su stvari koje me ohrabruju. Ako mi je jedina mana da sam „dotepenec“, kako su me pogrdno nazvali, onda mane nemam. Ne vjerujem u „mesijanska“ rješenja, ali vjerujem u tim koji radi i koji na čelu ima kvalitetnog čovjeka.

U vašoj stranci trenutno je u tijeku rat dviju struja, čitamo čak i o prijetnjama. Jesu li se i konfrontacije s nacionalne razine preselile na lokalnu?

Za sadašnju situaciju ne mogu reći da je dobra. Previše se bavimo sobom, činjenica je da smo podijeljeni i mislim da se trebamo izdići iznad toga. Stavljeni smo u neku korelaciju s događajima u stranci na nacionalnoj razini, a gradska organizacija prethodno je raspuštena upravo zbog podjela i prepirki kroz medije. G. Radelić nije si stvorio političko ime kao što ja to pokušavam na razini županije. Bilo je previše bavljenja sobom, ne služenja građanima – što smatram biti svakog političara. Zbog toga, unatoč ogromnom potencijalu stranke u gradu Varaždinu, što su pokazali izbori za vijeća mjesnih odbora, oni nisu mogli biti do kraja iskorišteni, premda je bilo dobrih prijedloga poput npr. besplatnih udžbenika.

Je li upravo zbog „takvog SDP-a“ kakvim ga opisujete HNS dobio više mjesta na listi za parlamentarne izbore 2011., ali i prošle godine? Može se čuti da zbog toga ima dosta nezadovoljnika u vašoj stranci...

Naravno da smo željeli više – apsolutno nema dvojbi o tome da vrijedimo više, ali trebalo je pomiriti jako puno stvari: tri županije, odnos s HNS-om koji je ovdje najjači, po jedno mjesto trebalo je dati Laburistima i HSU-u. Generalno gledajući, mi i dalje imamo zastupnika te u tom smislu nismo prekinuli kontinuitet. HDZ, koji je vrlo jaka stranka, u prošlom sazivu nije imao ni jednog zastupnika, mi smo ih imali dva. Da su danas izbori, naša lista bi, vjerujte mi, dobila devet, možda čak deset mandata. Međutim, politika je ponekad križaljka.

Dakle, smatrate da je SDP učvrstio svoju poziciju u odnosu na 2011. godinu. Hoćete li zato na lokalnim izborima sljedeće godine zahtijevati svojeg kandidata ili za župana ili gradonačelnika?

Bolje kotiramo sigurno! Djelomično je za to zaslužna županijska organizacija, možda i ja kao najeksponiraniji u izvršnoj vlasti na mjestu zamjenika župana, ali jednim dobrim dijelom isto tako i nacionalna politika. SDP se uspio profilirati! U gradu Varaždinu mi danas vrijedimo više od 30 posto. Tako da ono što će biti moje traženje (a riječ je o mojem osobnom mišljenju, jer odluku o tome donosi županijski ili gradski odbor), biti će da – minimalno jedno mjesto, ono kandidata za župana ili gradonačelnika, SDP mora imati. Vjerujem da će to kolege iz HNS-a percipirati. O tome je još rano razgovarati zbog unutarstranačkih izbora u jednoj i drugoj stranci, ali u svakom slučaju očekujem da će se to percipirati.

Sudeći prema tome, Reformisti nakon neuspjeha na parlamentarnim izbor više nisu vaš izgledan koalicijski partner?

Vrlo otvoreno ću vam odgovoriti na ovo pitanje. U ovom trenutku na području Varaždinske županije možemo razgovarati s HNS-om, Laburistima, HSU-om, Reformistima, pa i s HSS-om. Možda i još nekim manjim strankama, to nije sporno. S kime ćemo prvo razgovarati? S HNS-om! To je politička pristojnost. Dva mandata smo relativno uspješno obnašali zajedno te imamo svoju određenu povijest. Čitav niz situacija prošli smo zajedno i zajedno iznjedrili čitav niz projekata. Međutim, naravno da očekujemo da HNS prihvati neke od „novina“, da ih tako nazovem. Želimo veći udio i ne možemo više pristati na to, da omjer na listi za županijsku skupštinu bude dva člana HNS-a – jedan član SDP-a. No, to su stvari za pregovore. S HNS-om ćemo u svakom slučaju razgovarati, ali otvaramo prostor i svima drugima.

"Nisam bio u sukobu sa Štromarom“

Tijekom prošle godine često vas se viđalo u društvu Radimira Čačića. Poručili ste da vama nitko neće određivati s kime ćete piti kavu, zbog čega se govorili da imate ambiciju biti župan. Izgledalo je to kao otvoreni sukob s Predragom Štromarom...

Zaista želim biti slobodan čovjek, na način da mi nitko nikada neće određivati s kime ću piti kavu. S g. Čačićem srećem se često, kao uostalom i članovi HNS-a, što je i normalno – budući da su dugi niz godina zajedno gradili stranku. Prilikom jednom takvog susreta popili smo kavu, samo što ste vi imali sreće pa ste nas fotografirali. Winston Churchill rekao je da je uvijek spreman učiti, premda nije uvijek spreman da ga podučavaju. Mislim da je to dobar odgovor na ovo pitanje. Volim razgovarati s ljudima koji su puno duže od mene u politici, bez obzira na političku provenijenciju. Kavu pijem i s kolegama iz HDZ-a, a g. Čačić ima respektavilnu karijeru iza sebe. Međutim, nitko iz HNS-a zbog toga me nije prozvao niti mi što zamjerio. S g. Štromarom nikad nisam bio u sukobu. Dao mi je puno prostora, povjerenja i ja to ničim nisam izigrao. Kad bih jednom postao župan, gradonačelnik ili ministar, volio bih da sa svojim zamjenikom imam suradnju kao što je imamo g. Štromar i ja.

"Habuša cijenim unatoč rejtingu"

Za Vjerana Radelić otvoreno ističete da nije dobro obnašao funkciju dogradonačelnika. Što mislite o radu gradonačelnika Habuša? Njegov prosvjed s balama nazvali ste „igrokazom“ i stali na stranu tadašnjeg ministra Zmajlovića.

Gradonačelnik Habuš jedan je od meni boljih prijatelja u politici i čovjek kojeg cijenim unatoč slabom rejtingu kojeg u javnosti evidentno ima. Mislim da radi puno više nego što mu to rezultat daje za pravo. Naime, politika je percepcija, a glede gradonačelnika Habuša percepcija je da se stvari ne vode dovoljno dobro. Na to utječu i mediji, a krucijalni problem pritom je smeće. Tada nisam ušao ni u kakav sukob s gradonačelnikom, nego sam samo dao mišljenje SDP-a – da nećemo podržati priču oko odvoženja bala u Zagreb. Nazvao sam to igrokazom i mislim da sam upotrijebio dobru riječ, jer – to nije slika Varaždina. Ne može Varaždin biti prva ili druga vijest na nacionalnim dnevnicima po tome što je gradanačelnik u Zagreb došao s balom smeća. Međutim, Habuš je glavni, ali ne i jedini krivac. Problem je nastao prije njega, a nesnalažnja je bilo i od strane ministarstva.