U nikad otvorenijem intervjuu ludbreški gradonačelnik ne ustručava se reći kako privatno možda osjeća krizu srednjih godina, ali i kako se kao roditelj pribojava za budućnost svoje djece u Hrvatskoj.

Ovaj rođeni Banjalučanin, profesor hrvatskog jezika i književnosti, obrazovanjem potkovan i filozofski, na proces odumiranja ljevice u Hrvatskoj gleda u širem kontekstu europskih zbivanja, ali unatoč tome ne može sakriti razočaranje u vlastitu stranku kojoj oporavak na lokalnom području ne predviđa sljedećih najmanje osam godina. Dopušta zbog toga mogućnost da kraj mandata neće ni dočekati kao SDP-ovac, uvjeren da u politici dolazi neko drugo vrijeme – vrijeme pojedinaca ljudima  bližih od političkih stranaka, gdje vidi i svoju eventualnu priliku, zadovoljan onime što je u Ludbregu učinjeno. Zanimljiv odgovor daje na hipotetsko pitanje bi li kao nezavisni kandidat prihvatio podršku HDZ-a. I dalje stoji kod toga da predsjednica županijskog SDP-a neće imati ni njegovu podršku ni njegov glas na predstojećim europarlamentarnim izborima, a u nastavku pročitajte kako kao čovjek s teoretskom podlogom i praktičkim političkim iskustvom razmišlja o trenutku vremena i stanju društva u kojem živimo...

Kada smo posljednji put radili opširniji intervju bili ste saborski zastupnik, SDP u državi na vlasti, a Varaždinska županija na glasu kao „crvena utvrda“. U međuvremenu se dogodilo, što?

SDP je bio najprihvatljivija opcija u Hrvatskoj u trenutku ulaska u Europsku uniju, ali otada se promijenio položaj lijevih stranaka općenito u Europi, koja je postala prilično zatvorena. Građani Europske unije počeli su se bojati da će im netko uzeti stečena prava. Tako se ljevica počela baviti temama koje nisu njezine: nacionalizmom, nekakvim suverenističkim idejama, čuvanjem granica, itd. To se dogodilo i SDP-u u Hrvatskoj u zadnjem dijelu mandata Zorana Milanovića, kada se počeo baviti HDZ-ovim temama: žicom, izbjeglicama, braniteljima...

Nije li zapravo riječ o problematici koja proizlazi naprosto iz trenutka povijesti, kojega je još krajem '80.-ih determinirao filozof Francis Fukuyama, kazavši da će liberalna demokracija postupno dokinuti ideologije, lijevu i desnu, te će se ljudi nadalje baviti samo temama kvalitete života?

Fukuyama je u pravu. Ljevica se povukla u centar, tamo gdje je liberalna demokracija, ali tamo su i demokršćanske stranke. Kao stranke centra sve se teže mogu diferencirati, osim po ekstremizmu. Sve se, dakle, odvija u centru, gdje ljevica nije naučila živjeti, a morala bi biti nemir na vagi koji bi ekstremnu desnicu pomaknuo u sredinu. Zato će upravo ovi izbori za Europski parlament pokazati pokazuje li ljevica neke naznake da bi mogla biti propulzivnija i revolucionarnija. Naravno, ukoliko to građani koji su uljuljkani u standardu Europske unije, žele. Ili će napraviti sve da taj standard sačuvaju.

Vaš preferencijalni glas upravo na tim izborima, kao što ste već najavili, neće dobiti predsjednica županijskog SDP-a Antolić Vupora?

Moj preferencijalni glas će dobiti oni koji su se dokazali kao europski zastupnici, jer rad u Briselu nije sličan radu u općinskom ili gradskom vijeću. To je daleko odgovorniji i složeniji zadatak, koji traži puno više iskustva.

Teme o kojima se raspravlja u europarlamentu, barem načelno, pretpostavljaju i određeni politički habitus, a vašu stranku posljednjih godina potresla su sasvim praktična – sitna egzistencijalna pitanja mnogih od onih koji su je u Varaždinskoj županiji vodili. Nije li to zapravo glavni razlog kadrovske i organizacijske devastacije stranke na ovom području?

Najveći problem je što u Hrvatskoj općenito ne postoji jasna distinkcija između policy (ideje što bi s društvom trebalo napraviti) i politike u smislu političke volje. U politiku se ne ulazi zato što se želi smanjiti nepravda, promjeniti zdravstveni sustav ili učiniti boljom poljoprivreda. Politika je svedena na brojanje ruku – tko je čiji i na koji način može provesti, ne policy - nego nečiju političku volju. To je i suština sukoba u SDP-u. S jedne strane su ljudi koji žele da SDP bude sol zemlje, ili ja možda staromodno razmišljam, a s druge – praktični ljudi koji traže neku svoju nišicu, nevažno da li na vrhu ili pri dnu, važno je samo da je toplo i sigurno. U konačnici, to će dovesti do sloma institucionalne politike i do kaosa.

Je li jedan od uzroka toga bio i loš standard ljudi uslijed tranzicije?

Više poimanje slabog standarda, a ne nužno slab standard kao stvarno stanje stvari. Velika je opasnost što ljudi u političkim strankama vide način ostvarenja svojih osobnih, a ne društvenih ambicija. Sjetimo li se, recimo, učitelja iz 50.-ih i 60.-ih prošlog stoljeća, koji su u školi radili, i još smatrali svojim zadatkom da rade na promicanju higijene, sporta, kulture, cijepljenja voćnjaka..., svega što su znali i što su trebali prenjeti drugima. Danas taj osjećaj odgovornosti prema društvu ne postoji. Dominantan je samo osjećaj odgovornosti prema sebi. U politici se novac nalazi samo u koruptivnim društvima, a ljudi su, figurativno rečeno – naučili živjeti „filmski“: sve mora biti riješeno u dva sata. A kada je nekome moralno načelo Mercedes, onda drugih moralnih načela ne treba.

Gledate li onda kao otac dvoje djece s optimizmom na budućnost?

Moram priznati da se moram jako truditi biti optimističan i vjerovati da će moja djeca jednoga dana moći reći da im je dobro, da su sigurna i da se mogu ostvariti u punini svojih potencijala. Nadam se da sam u krivu, možda je to i kriza srednjih godina, ali sigurno će biti teško. Upravo to čini generaciju danas staru 40 ili 50 godina, kojoj i sam pripadam i koja trenotno najviše brine o djeci – rezigniranom. I upravo zato sve je više apstinencije toga sloja društva od političke djelatnosti i generalnog nepovjerenja u sustav.

A kako gledate na budućnost svoje stranke na ovom području, bazen glasova evidentno postoji?

Na sjeveru imamo nekoliko ozbiljnih gradova poput Čakovca, Koprivnice, a tu je i mali Ludbreg. Ti gradovi propagiraju način na koji SDP upravlja svojim sredinama, i to je ono što ljudi mogu vidjeti. Sve ostalo moraju vjerovati. Bazen glasova evidentno postoji i još uvijek nam dio ljudi vjeruje. Ne toliko samim ljudima, koliko ideji SDP-a. Nadam se da ćemo kao stranka uspjeti sačuvati ideju socijaldemokracije povrh svega, dok se u sljedećih osam godina možda ne stvori neka kritična masa koja će omogućiti SDP-u da preuzme i neke druge sredine.

Dakle,  ne računate na bilo kakve promjene za dvije godine?

Predstojeći izbori za EU parlament pokazat će je li ekipa koja vodi SDP, kao što kaže - "preokrenula trend". Želio bih da SDP osvoji četiri mandata, ali ja sam poput običnog građanina potpuno koncentriran samo na svoju sredinu i prilično izoliran od nacionalne politike, koju gotovo više i ne pratim. Koncentriran sam i na neke stvari koje vidim da mogu promijeniti kroz Udrugu gradova. U ovoj sadašnjoj konstelaciji na županijskoj razini ne znam ni kako ćemo izaći na sljedeće lokalne izbore: hoćemo li imati svojega kandidata ili koalicijskoga partnera koji će nas pratiti; ili ćemo mi možda pratiti njega? Nadam se da će vodstvo županijske organizacije pokazati mudrost u vremenu koje dolazi.

Doimate se poprilično razočaranim u vlastitu stranku. Koga smatrate odgovornim?

Taj proces odmiranja SDP-a traje poprilično dugo. Dio odgovornost svakako snosi i Zoran Milanović koji je bio lučonoša ideje SDP-a, ali oko sebe nije okupio ljude koji bi tu svjetlost socijaldemokracije mogli proširiti. Posljednji unutarstranački izbori bili su problematična igra, a do kuda će to ići i hoćemo li pasti ispod 10 posto, pokazat će izbori. Međutim, činjenica je da se ljudi danas sve više okreću jednom puno bliskijem obliku politike od parola i letaka – ljudima. U političaru žele prepoznati svojega susjeda, osobu koju poznaju.

U takvom trendu vidite i eventualnu svoju šansu?

Nikada u životu nije mi se nikuda vrtoglavu žurilo, jer sam od onih ljudi koji stvari rade temeljito. Tako sam u posljednjih šest godina sa svojim suradnicima i Ludbreg temeljito promijenio, a do kraja mandata to će biti sasvim drugačiji grad od onoga u kojemu smo živjeli. Još uvijek imam želju napredovati, a sljedeći korak, naravno, bio bi mi krenuti u smjeru Županije. Hoće li se to dogoditi, ne ovisi samo o meni, nego o puno faktora. Mislim da ovakav način rada, kako radimo u Ludbregu, ima smisla, i u konačnici ljudi ga prepoznaju. Uostalom, činjenica je da je i Radimir Čačić dobio izbore na svoje ime. Nije ih dobila njegova stranka! A na sljedećim izborima stranke će biti još slabije, te će pojedinci i skupine oko njih moći ostvariti dobre rezultate.

Znači li to da postoji mogućnost i  vašeg izlaska iz SDP-a?

Nisam siguran hoću li ostati u SDP-u. Nije nužno da čovjek u jednoj stranci ostane cijeli život, jer stranke se mijenjaju i ne ostaju vjerne onoj ideji u koju smo se zaljubili. Trenutačno u SDP-u kao običan član gledam što se događa, pa ćemo kao zajednica sličnomišljenika vidjeti na koji način će ta stranka krenuti dalje. Zajedno sa svojom zamjenicom na posljednjim izborima dobili smo 60 posto glasova, a stranka 50 posto. Dakle, 10 posto ljudi koji su glasovali za nas nisu nužno vezani za ideju SDP-a.

Hipotetski, i s obzirom na to što kažete, biste li kao nezavisni kandidat prihvatili podršku HDZ-a?

Uvijek postoji mogućnost da vas netko drugi podrži, što sam pokazao i na primjeru mjesnih odbora, koje nismo ukidali nego smo ih jačali. Super surađujemo s HDZ-ovim predsjednicima mjesnih odbora u kojima SDP ima većinu, jer nam nije bila važna politička opredjeljenost, nego podrška onima koji žele raditi i razvijati svoju zajednicu. Meni to nije problem i zato mislim da me ljudi nikada i nisu precipirali kao nekog „stranačkog vojnika“.

Na Reformiste u Ludbregu, s druge strane, ne gledate s takvom simpatijom?

Razmimoilazimo se u samom poimanju funkacija i rada. Moje obrazovanje mi ne dopušta da slijepo vjerujem jednoj osobi. Ja vjerujem ideji i po tome se razlikujemo. Ima stranaka koje funkcioniraju poput sljedbi, što osobno nikako ne mogu prihvatiti. Dok god funkcioniraju kao sljedbe jednoga čovjeka, dogodi se kao nedavno na primjeru nogometa. Kao sportaš u svome gradu morate podržavati šefa i zalagati se da novac kojega nema dovoljno ni za vlastite potrebe ide nekomu koji ga ionako ima dovoljno. Teško se nosim s takvim principima bespogovorne poslušnosti, ali to je dio mene – mišljenja uzimam osobno.

S obzirom da je moguće i da izađete iz SDP-a, i da prihvatite hipotetsku podršku HDZ-a, ali i da se kandidirate za župana, kako da zaključimo ovaj intervju?

Sa svojim suradnicima činim sve da Ludbreg postane gospodarsko i turističko središte toga dijela županije. Omogućit ćemo najveći mogući standard našoj djeci, zbog čega i tražimo, poput sada i Grada Ivanca, osnivačka prava nad Osnovnom školom. Ludbreg je već sada primjer poštenog pristupa, gdje se ne libimo povećati komunalnu nakandu jer Ludbrežani vjeruju gradskom vodstvu i svjesni su da ne možemo grad graditi čekajući s torbama u Zagrebu. Ne trošimo iz proračuna na bakanalije, nego se ponašamo odgovorno. Trenutno nam je vrlo važan projekt APN stanova zbog budućnosti djece koja dolazi na svijet i onih koji će se početi vraćati u Ludbreg.

Onda ne strahujete za još jedan mandat?

Ne, jer uz sebe imam dobre suradnike uz međusobno povjerenje i uvažavanje. Ali, upisao sam MBA studij, ne prestajem učiti i pripremam se za još bolji rad u politici ili izvan nje. Tko zna što će nam budućnost donijeti.

Komentari

17.03.2019. 08:56h Zadnja izmjena: 17.03.2019. 09:20

Foto: Viktor Hranić