Učitelj Patrik Majcen: "Pravi učitelj je onaj koji radi balans između onoga gdje je on i onoga gdje su djeca"

Početkom mjeseca ministrica znanost i obrazovanja Blaženka Divjak nagradila je 510 obrazovnih djelatnika, a jedan od njih bio je učitelj Patrik Majcen iz Osnovne škole Trnovec Bartolovečki.

Nekadašnji plesač, danas učitelj biologije te prirode i društva, jedan je od aktivnijih učitelja u našoj Županiji. Zapravo, malo je reći da si je tu nagradu zaslužio. Osim svojeg rada u školi, učitelj Majcen osnovao je kamp Camperion s ciljem da djecu nauči tehnikama preživljavanja u divljini i osnovama ekologije, prirode i biologije, a pokrenuo je i Znanstveni sajam kako bi se djeca što bolje upoznala za STEM područjem.

Za početak, čestitam na nagradi Ministarstva. Kako je uopće došlo do toga?

Postoji mali milijun natječaja od kada smo ušli u Europsku uniju, pa je tako i za ovu nagradu postojao jedan. Ja sam jedini iz ove škole koji je dobio nagradu, ali i jedini koji se prijavio. Mnogo ljudi se nije kandidiralo jer do njih uopće nije došla informacija. Ja sam došao iz jednog drugog svijeta, iz sportskog svijeta, i naučen sam da moram jako dobro pratiti gdje što piše. Mislim da je natječaj dobra stvar, da je ministrica Divjak počela pametno razmišljati jer ne rade svi učitelji i profesori jednako.

Kako to misliš?

Nažalost ljudima nedostaje motivacije i zbog toga često gube interes i mogućnost napredovanja. Izgubili su volju ali ja nisam. Jako puno razgovaram sa učenicima i zato ja i uspijevam u nekim stvarima jer ja njih slušam. Vidim da im je previše štrebanja, previše činjenica. Moj način rada je okrenut prema njima. Vidim kako funkcioniraju. Danas se stvorio veliki generacijski jaz i primjerice, stvari koje smo mi nekad gledali, oni nisu ni čuli za to. Po mom mišljenju, pravi učitelj je onaj koji radi balans između onoga gdje je on i onoga gdje su djeca.

Odakle ideja za kamp Camperion i Znanstveni sajam?

Vidio sam da je učenicima dosadno. Prije sam bio sportaš i ta tranzicija iz sporta u obrazovanje mi je bila velika promjena i to na lošije. Shvatio sam da je potrebno samog sebe, kao učitelja, dignuti na neku razinu jer se inače vrtiš cijelo vrijeme u krug. Ali, lako za tebe, no zašto bi onda generacije ispaštale? Što je meni kao učeniku trebalo a nitko mi nije pružio? To je bila moja misao vodilja i moj rad je prepoznat i u OŠ Trnovec i veliku podršku daje i Općina Trnovec Bartolovečki. Nažalost, konkretno što se tiče kampa Camperion koji se nalazi kod Drave, interes i potpora od strane Grada i Županije je preslaba.

U OŠ Trnovec se eksperimentalno provodi kurikularna reforma 'Škola za život'. Kako ti se čini?

Ja sam zadovoljan kad bilo tko traži promjenu, jer promjena je potrebna. Mislim da je to jedan jako dobar projekt sa puno potencijala, no ima jako puno “fušeraja”. Nije dosta razrađen i rekao bih da ljudi koji su to radili nisu bili potpuno sigurni u ono što rade. Nismo dobili pola opreme i još uvijek ne znam gdje je ta oprema, hoće li stići ili ne. Nije bilo dobro organizirano, previše je bilo borbe između Ministarstva, škola i roditelja. U svemu tome je zakazala komunikacija i sve je strahovito kasnilo.

Planovi za dalje?

Sljedeća faza su mi međunarodni projekti. To mi je želja. Definitivno bih podigao na višu razinu ovo što trenutno radim. Trudim se kroz cijelu godinu, imam puno ideja i vizija. Postoje kratkoročna i dugoročna planiranja i većina ljudi je zapela u kratkoročnim vizijama. Ja imam dugoročnu viziju i mislim da je tu ključna i organizacija, a na taj način učim i svoje učenike. Ovim putem pozivam sve nastavnike da mi se jave ako su zainteresirani za bilo kakvu suradnju.