Kako je Gornji Kneginec postao druga najrazvijenija sredina nakon Varaždina

Općina nekada poznata po odlagalištu otpada danas je prema indeksu razvijenosti druga najrazvijenija sredina u Varaždinskoj županiji, na čelu koje se već 15 godina nalazi Goran Kaniški – načelnik kojemu su tek 43 godine, iako obnaša svoj već peti mandat.

Za sebe će reći da je hiperaktivan i nikad do kraja zadovoljan, a u ovom razgovoru otkrit će „tajnu“ preobrazbe Gornjeg Kneginca u sredinu koju zbog kvalitete življenja sve više nastanjuju strani državljani – poglavito kada je riječ o Varaždinbregu koji postaje novi „rudnik“ iz kojega će Kneginec narednih godine crpsti svoje potencijale razvoja. Kaniški rado govori o ambicijama općine u tom pogledu, a nerado o svojim osobnim i političkim ambicijama: načinu na koji namjerava – i namjerava li uopće – stečeni kapital vrlo uspješnoga načelnika koristiti u budućnosti. Kako god bilo, u mirovinu ne namjerava niti sa 67...

U politiku ste ušli vrlo mladi, 1994. sa svega 18 godina. Tijekom tog vremena svjedočili ste i razvoju lokalne samouprave općenito... Što se sve promijenilo?

Situacija je u početku bila dosta kaotična. Nije se znalo koja je uloga načelnika, a koja Vijeća. Dogodilo se da su samo dva vijećnika, od njih ukupno 11 ili 13, srušila načelnika. Također, mi smo bili prva općina u kojoj je Vlada imenovala povjerenika, a u prvih deset godina postojanja (od 1993. do 2003.) promijenili smo sedam načelnika i tri vladina povjerenika. To su, dakle, bili dani kada se brusila demokracija i sve je bilo poprilično neregulirano. Uz dužnosti na razini općine, već 90-tih godina obnašao sam i dužnost vijećnika u Skupštini Varaždinske županije, a kasnije i zamjenika župana.

Otada je prošlo 16 godina... Jeste li zadovoljni učinjenim, s obzirom da obnašate svoj već peti mandat?

Nakon svih tih godina i sâm zaboravim kako je to izgledalo prije, a kao osoba sam uvijek pomalo nezadovoljan - smatram da se može ili se moglo bolje. Hiperaktivan sam, pa mi govore da bih možda mogao "malo stati na loptu". I kad razmislim što smo sve napravili: od novih vrtića u Lužanu i Gornjem Knegincu; novog vatrogasnog doma u Donjem Knegincu (a gradi se jedan i u Gornjem); od Poduzetničke zone na 170 hektara; saniranja deponija, drvoreda, 32 kilometara kanalizacije, nogostupa... - mislim da bih zaista trebao pripaziti da u svoj toj želji da se napravi što više, ne "potrošim" svoje suradnike...

Što je bilo ključno za razvoj općine koja danas u našoj županiji uživa status druge
najrazvijenije jedinice lokalne samouprave nakon Grada Varaždina?

Do toga zasigurno nije došlo preko noći. To je jedan zajednički trud svih čelnika općine unatrag 26 godina, koji su općinu nastojali osuvremeniti kroz zatvaranje odlagališta i izgradnju komunalne infrastrukture. Sada, u novijoj fazi, općinu osuvremenjavamo izgradnjom objekata koji služe društvenom životu naše lokalne zajednice. A nakon vrtića i vatrogasnih domova, slijede nam ulaganja u kulturu. Kod prenamjene bivše zgrade dječjeg vrtića u novu zgradu Općine izgradit ćemo multimedijalnu dvoranu. Građani često projekte vide samo u finalnoj fazi - kada dođu građevinski radnici, međutim to su sve stvari koje smo razvijali godinama. Priprema projekata ponekad se proteže i na nekoliko godina...

Premda ste činili sve da se iz Gornjeg Kneginca makne odlagališta otpada, može li se ipak priznati kako je svojevremeno ono nosilo prihod koji je zapravo dao vjetar u leđa razvoju općine?

Odlagalište otpada je zaista u jednom dijelu razvoja Kneginca imalo veliku ulogu. Bilo je to 1990-ih godina, u vrijeme kada odlagališta otpada nisu bila zakonski regulirana na današnji način, pa je općina mogla dio novca od prihoda na odlagalištu uložiti u izgradnju kanalizacije i nogostupa. Međutim, s novim propisima smetlište ne samo da je prestalo biti "zlatna koka" nego se u njega trebalo sve više ulagati. Država je pomogla sa sedam milijuna kuna, a mi smo sami trebali uložili 30 milijuna kuna. Općina do dana današnjeg troši cca 500 tisuća kuna godišnje na održavanje odlagališta, kontroliranje kakvoće zraka, podzemnih voda i otplinjavanje. Iako smo ga zatvorili i sanirali 2005. godine, imamo obvezu kontroliranja još šest godina, što će biti ukupno 20 godina održavanja i monitoringa.

Kneginec je još 1997. godine krenuo s poduzetničkom zonom, koja je svojevremeno proglašena i najboljom poduzetničkom zonom u cijeloj zemlji. Koliko je zona pridonijela razvoju općine?

Na razvitak naše općine najveći je utjecaj imala upravo Poduzetnička zona. S njome smo krenuli vrlo rano, a u to vrijeme uz nas je to činio još jedino Grad Rijeka. Počeli smo sa zonom Jug kao zonom malog poduzetništva - iz razloga jer su na tom mjestu bile male parcele. Nakon što smo je popunili, s proširenjem na sjever krenuli smo nakon što je Varaždinka otišla u stečaj - čime su se oslobodile državne parcele. Na tom mjestu počeli smo potom razvijati novi dio zone od 100 hektara, a u Zoni se danas nalazi preko 60 poslovnih subjekata.

Ima li novih zainteresiranih investitora?

Pregovaramo. Danas nije problem dovesti velikog investitora, nego je problem kvalificirana radna snaga koje nažalost više nema, a to je prvo što nas investitori pitaju. Iako je to ranije bilo nezamislivo jer se prvo gledala cijena zemljišta pa ostalo, danas se prvo pita za raspoloživu radnu snagu, a taj problem će biti sve izraženiji...

U posljednje vrijeme dosta ulažete u turizam, a vaš najveći projekt u tom pogledu je
izgradnja zabavnog parka. U kojoj je to fazi?

Uspjeli smo dobiti suglasnost Ministarstva obrane za sve zahtjeve vezane uz prostorni plan kojega smo prethodno prilagodili. U suradnji s Varaždinskom županijom, izradili smo i Master plan, kojega smo financirali po pola. Međutim, zapelo je kod suglasnosti MORH-a koji bi, ukoliko ćemo graditi park - trebao izmjestiti vojsku iz sadašnje lokacije na Banjšćini. Zbog blizine autoceste i vidljivosti s autoceste, tu lokaciju smatramo najperspektivnijom, međutim - to sigurno nećemo moći riješiti preko noći. Preostaje nam zato da čekamo trenutak u kojem će MORH odrediti zamjenske kapacitete za skladištenje, što ide jako sporo. Dakle, od projekta nismo odustali, ali rješenje očekujemo tek za tri ili četiri godine...

Za tri-četiri godine vidite se kao načelnik u šestom mandatu?

Vidim se jedino da radim i duže od 67. godine. Nije bitno gdje. Što ću, takve sam naravi...