voditelj tts centra

»Ugostiteljstvo u Varaždinu se probudilo, sramota me jedino narodnjaka u centru«

Jedanaest godina radio je kao estradni menadžer s velikim imenima hrvatske i regionalne glazbene scene, a onda je rođeni Zagrepčanin metropole, velike koncerte i česta putovanja odlučio ostaviti iza sebe.

Piše: Mateja Rak

Objavljeno: 18.11.2018. 09:15

Zadnja izmjena: 18.11.2018. 14:58

Foto: Viktor Hranić

Jedanaest godina radio je kao estradni menadžer s velikim imenima hrvatske i regionalne glazbene scene, a onda je rođeni Zagrepčanin velike koncerte i česta putovanja odlučio ostaviti iza sebe.

Ljubav s odabranicom Mijom, kćerkom poznatog trenera Branka Ivankovića dovela ga je u Varaždin gdje živi već punih 9 godina. U današnjem nedjeljom intervjuu upoznajte Roberta Magića, voditelja TTS Centra. Robert nas je dočekao u Maraschino Craft Baru gdje smo zajedno popili kavu i načeli aktualne teme o kojima Robert govori vrlo strastveno i vrlo otvoreno. Najviše se, možda očekivano, otvorio po pitanju glazbe. Logično, ipak je dugi niz godina plivao u tim vodama. Misli li za sebe da je romantičan?Kakve je probleme imao s bivšom gradskom vlasti? Zašto bi zabranio narodnjake u centru grada? Sve to i puno više saznajte u intervjuu.

Roberte, zbog ljubavi ste promijenili grad i život. Neki bi rekli da je to jako romantično...

Ne vežem za ciglu, auto i materijalno - vežem se za ljude. Branko je sagradio TTS, a Mija osjećala obavezu da mora biti u tome. Tako sam i ja sam odlučio doći ovdje, i svejedno mi je jesam li ovdje ili u Zagrebu. A jesam li romantičan? Pa jesam ponekad. Kakav je to čovjek koji nema barem malo romantike u sebi?

Koji je bio prvi dojam Varaždina kada ste se tek doselili?

Moj prvi dojam je isti kao i danas. Meni je to predivan grad.  Obožavam te male stare gradove s baroknim strukturama i zgradama. To ti ne može ne biti lijepo. Zagreb je doslovno na 40 minuta i Varaždin je sigurno grad koji bi u roku od 3-5 godina trebao postati zanimljivim i razvijati se u nekom dobrom pravcu. Inače, mišljenja sam da se Varaždin otkako tu živim promijenio, ali - na gore. Kada sam tek doselio i nešto trebao, sve se rješavalo brzo, bez nekih problema i s puno zanimljivih projekata koji su se razvijali. Nažalost, bila je jedna rupa od 5 godina i grad je tada stagnirao, čak i nazadovao. Centar grada bio je mrtav. Niste mogli sresti živog čovjeka po gradu, a pogotova bi ta barokna jezgra trebala živjeti. Čini mi se da se stvari ipak sada pomiču. Nadam se da će moja tvrtka Show Concept obogatiti malo ponudu grada, jer spremamo desetak većih evenata sljedeće godine koji će biti raspoređeni po različitim dijelovima grada, između ostalog: Dravski bazeni, Aquacity i Park Vatroslava Jagića.

Kada ste spomenuli ''rupu od 5 godina'' jeste li mislite na vrijeme kada je gradonačelnik bio Goran Habuš? Znamo da su bili neki sukobi između vas...

Nismo mi imali sukobe nego smo tražili gradski servis koji plaćamo. Ako mi uputimo mailove prema određenim adresama i nikad ne dobijemo odgovor, onda tu nešto ne štima. Branko Ivanković radi cijeli život da bi mogao podići ovaj sportski centar u kojem radi 15 ljudi - znači 15 obitelji živi od ovog centra i ako jedan gradonačelnik ne može barem proslijediti mail nekom pročelniku, da se neki problemi riješe, onda to za mene nije gradski servis. Pa, Grad nas je i tužio, i naravno da je izgubio taj proces. To je znak da nešto ne štima. Otkako je Čehok došao na vlast, osobno imam neki ''support'' od Grada - odgovara na moje upite i odnos Grada prema investitorima je 200 % drugačiji nego prije kada je na vlasti bio Habuš.

Škola nogometa, crossfit, masaža, rehabilitacija - to su samo neke od djelatnosti koje obuhvaća TTS. Kakva je važnost ovakvog sportskog centra za Varaždin?

Ljudi iz inozemstva koji dolaze u TTS kažu da je ovakvo nešto rijetko za vidjeti bilo gdje u Europi. Mislim da je veliki značaj ovakvog jednog centra i broj klijenata koji na dnevnoj bazi varira od 800 do 1000 ljudi - to pokazuje. Od rehabilitacija na koje dolazi sve više ljudi, do večernjih termina kada dečki igraju tekme; badminton, košarka, dječje škole sporta,  pa sve do zabavnog dijela u našem kafiću...

Proputovali ste puno, pa kako bi usporedili varaždinsko ugostiteljstvo s drugim gradovima? Pritom mislim na ponude restorana, hranu, kupovnu moć naših sugrađana..

To se jako probudilo zadnjih godinu dana. Ima par dobrih restorana i stalno se neko priključuje s novim idejama. Recimo, Angelus i Bedem imaju jako dobru hranu, a što se kafića tiče tu su Medina škrinja i My way koji su vrhunski. Meni se čini da ugostiteljska scena u Varaždinu nikad nije bila jača i da postoji veliki broj kvalitetnih lokala s odličnom i drugačijom ponudu i ja svima želim da uspiju i da što više prate trendove.

Što treba promijeniti, odnosno poboljšati vezano uz turizam?

Fali smještajnog kapaciteta i to je rak rana ovoga grada. Postoji samo 300 kreveta i to nije dosta. Po meni, budućnost je u malim hotelima i hostelima do 20-tak soba koje se lako popune, gdje nema velikih troškova. Zagreb ne bi nikad napravio ovaj uspjeh da se nije otvorilo jako puno privatnog smještaja i to je već sad bukirano mjesecima unaprijed.

Radili ste kao glazbeni menadžer dugi niz godina i ako je netko kompetentan da govori o glazbi, onda ste to vi. Kako gledate na glazbeni ukus naših sugrađana i na glazbu koja se pušta po klubovima?

Nažalost, glazba koja se pušta po klubovima, odnosno, narodnjaci nisu problem samo Varaždina nego cijele Hrvatske. To je nekvalitetna glazba s nekvalitetnim tekstovima koja nema apsolutno nikakvu vrijednost. Jedno je Halid Bešlić i Miroslav Ilić, a drugo je neka Dara Bubamara. Ne kažem da to treba zabranjivati, ali i na nacionalnoj razini se ta glazba reklamira u pozitivnom smjeru i tu su mediji u zadnjih desetak godina odigrali jako važnu ulogu. Po meni, nitko u centru grada ne bio smio puštati cajke. Mene je nekad sramota kada mi dođu prijatelji iz drugih krajeva Hrvatske i kada me pitaju zašto se u centru sviraju samo narodnjaci. Nažalost, jedva se u gradu nađe neki klub koji ne svira narodnjake. Možda bi gradonačelnik trebao pozvati sve ugostitelje za isti stol i dogovoriti da se takva glazbe ne pušta u centru grada. Ne znam, ja sada govorim napamet, ali nešto se treba poduzeti.

Dakle, ne preferirate te ''istočnjačke zvukove''. Znači li to da ste malo desnijeg svjetonazora?

Ne, ni slučajno. Ja sam prije lijevo nego desno. U principu najviše volim kročiti sredinom. Ja sam Merlinu bio menadžer šest godina i on je napravio album ''Sredinom'', i to je prava i živa istina. 

Komentari