S viljamovkom rakijom Jožeka Plečka nazdravljalo se i u Švicarskoj i Americi

Dugogodišnji djelatnik Streljačkog kluba Mladost iz Varaždina Josip Plečko odgojio je generacije i generacije varaždinskih streljača, a malo tko zna za njegov hobi. Naime, Plečko već 15 godina uzgaja prvoklasne kruške viljamovke i peče vrhunsku rakiju s kojom se nazdravljalo čak i u Švicarskoj i Sjedinjenjem Američkim Državama.

O njegovom hobiju, o streljaštvu u Varaždinu i Hrvatskoj, o budućnosti tog sporta, uspjesima novopečene olimpijke Tanje Perec koju je on praktički stvorio te ostalim zanimacijama u mirovini, popričali smo s Plečkom u intervjuu za eVaraždin.

Kako to da ste se odlučili ući u streljaštvo i što vas je ponukalo da se njime počinjete baviti?

Pokojni djed, ujak i otac bili su lovci, no mene nikad nije zanimao lov. Kao klinci učili smo gađati, a u streljaštvo sam se zaljubio u vojsci gdje sam na selektivnim natjecanjima postizao vrlo dobre rezultate. Nakon povratak s vojske radio sam u ljevaonici, a 7. travnja 1981. godine pružila mi se prilika da postanem profesionalni trener u klubu.

Tako ste sigurno podigli sve na višu razinu?

Nakon smrti Josipa Broza Tita bila je nestašica raznih potrepština pa i plina pa smo trenirali na temperaturama ispod ništice. Uspjeli smo 'dopelati' plin i začas smo omasovili taj sport. Naravno bilo nam je lakše nego danas budući da je svaka tvrtka tada imala streljačko natjecanje, a osnovne i srednje škole imale su svoja natjecanja.

Godine 1984. momčad Streljačkog kluba Mladost bila je proglašena najboljom u gradu. Jeste li tada imali kakve beneficije?

Dobro je bilo da smo se tada svi treneri mogli baviti isključivo radom u klubu, a ne da se danas moramo baviti time gdje i od kuda nabaviti novac. Nagrade su tada za najbolju sportsku ekipu bile tek simbolične.

Streljaštvo danas i nekad

Koliko se toga promijenilo od tada pa do danas u streljaštvu?

Streljaštvo danas i nekad je nebo i zemlja. Riječ je o vrlo skupom sportu. Najskuplje je streljivo koje stoji dvije kune po komadu, a kad znate da se po jednom treningu ispuca 150 metaka, jasno vam je o čemu govorim. No, gdje je još sva ostala oprema koja je također vrlo skupa. Danas je također vrlo teško privući djecu na streljaštvo za koje je potrebno mnogo strpljenja.

Bez obzira na sve probleme, još uvijek imate rezultate. Tanja Perec napravila je jedinstven uspjeh i plasirala se na Olimpijske igre u Rio de Janeiru.

Istina. Tanja je jedinstven fenomen. Riječ je o djevojci koja je već 13 i pol godina u samom vrhu hrvatskog streljaštva, uz to nije zapustila školske i fakultetske obveze. Nadam se da to nisu njezine posljednje Olimpijske igre.

Jožekova rakija

Malo tko zna da se bavite proizvodnjom rakije viljamovke. Kako ste krenuli u to?

Iz čiste znatiželje. Prije sam uzgajao golubove, no s obzirom na to da sam znao biti odsutan zbog streljačkih natjecanja, golubove su mi znali napadati štakori. Kasnije sam se počeo baviti svojim voćnjakom u Grabrovcu. Zasadio sam sto stabala kruške viljamovke te nešto oraha, kupina, jabuka i malina. Jednostavno to mi je pravi lijek za dušu. Također zanimalo mogu li napraviti dobru viljamovku rakiju. Svi je hvale pa sam valja i uspio.

Što je najvažnije za dobro rakiju viljamovku?

Najvažnije su dobre kruške i nešto što vam ne želim otkriti. Naravno proces pečenja je krucijalan, a kada pravim rakiju pečem po četiri do pet kotla od jedanput. Naravno tijekom pečenja, rakija se proba kako bi se okusile arome, no to se naravno ne proguta jer bi začas završili pod kotlom.

Vašu rakiju varaždinski sportski dužnosnici nosili su u Švicarsku i Sjedinjenje Američke Države kao poklone. Što kažu stranci?

Kazao je Runac da su Amerikanci bili oduševljeni, kao i Švicarci. Valja onda nešto moj trud i vrijedi.

U mirovini ste i uz klupske obveze proizvodite rakiju, imate li još hobija?

Imam vrt na kojem uzgajam sto posto ekološko povrće za svoje potrebe. Važno je znati što jedeš.