Zbog rada na zemlji napustila je siguran posao, a onda je došao poziv za kandidaturu

Višegodišnji rad na izvršnim pozicijama u Zagorje Tehnobetonu zamijenila je povratkom na obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u rodnom Vidovcu. U dva je mandata bila vijećnica Općinskog vijeća Općine Vidovec te predsjednica Povjerenstva za razvoj ruralnog turizma Općine Vidovec, a zatim se kandidirala za zamjenicu župana. Dolazi iz ruralne sredine, kraja nadaleko poznatog po poljoprivrednoj proizvodnji, a svoje radne navike i moralne vrijednosti pripisuje obitelji. Kako nam je rekla u razgovoru, svoje je odrastanje provela kao i svaki tinejdžer, a sjećanje na to zajedništvo u njoj budi nostalgiju. U današnjem Nedjeljnom intervjuu saznajte tko je Silvija Zagorec, zamjenica župana Varaždinske županije te načelnica Stožera civilne zaštite Varaždinske županije. 

• Završili ste Geotehnički fakultet, naizgled "muško" zanimanje. Kako je došlo do toga?

Kad imate usađenu ljubav i poštovanje prema zemlji, a ujedno godinama slušate o problematici kao što je okrupnjavanje zemljišta, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, zaštita okoliša, onda je jedan takav studij u moje vrijeme predstavljao logičan slijed. Je li geotehnika bila nešto što o čemu sam maštala kao mala? Moram priznati da i nije... Smatram da se ta ljubav dogodila nekako postepeno, kroz moje sazrijevanje, odrastanje. I zato mi je draža. Danas je moj smjer sastavni dio Inženjerstva okoliša – zanimanja budućnosti ili sadašnjosti jer već sada moramo rješavati probleme otpada koje su proizvele generacije prije.

• Nakon "muškog" fakulteta dolazite u "muški" sektor.  Po čemu pamtite dane provedene u građevinarstvu?

Vidjeti ženu na terenu, u radnim cipelama, narančastom prsluku i zaštitnoj kacigi na glavi i nije česta pojava. Međutim, ja sam zaista sretna i zahvalna što sam svoje zvanje "brusila" u jednoj tvrtki kao što je Zagorje-Tehnobeton i to na izvršnim pozicijama i segmentu izvođenja radova. To je dio mog života u kojem sam definitivno puno toga naučila i imala divne kolege i mentore. 

• Varaždinsko je građevinarstvo 2000-ih bilo najjače u Hrvatskoj, a i sada je jedno od najjačih industrijskih grana naše županije – kako vidite budućnost građevinarstva s obzirom na nedostatak radne snage?

Varaždinska županija prepoznala je značaj takvih struka. Stoga iz godine u godinu objavljuje natječaj za stipendije koje se dodjeljuju za zanimanja od posebnog interesa za Varaždinsku županiju. Tu je i mreža programa Centara izvrsnosti Varaždinske županije koju čine i strukovni centri izvrsnosti za pojedine sektore obrazovanja, kao i dodatno ulaganje u infrastrukturu i opremu. Sve to, moglo bi rezultirati većom zainteresiranošću učenika za upis takvih smjerova, a samim time dovesti i do povećanja prijeko potrebne radne snage u građevinarstvu.

• Osobno ste posao u struci, u građevinarstvu, zamijenili radom u vlastitom OPG-u. Poprilično odvažan korak, može se reći.. Kako ste se odlučili na tako nešto?

Moram priznati da je bilo pitanja okoline zašto se vraćam raditi na OPG-u. Govorili su mi neka ostanem u svojoj struci. Kao da je najveća sramota raditi na zemlji. No, nisam se dala smesti. Rad na zemlji je nešto što je oduvijek bilo u mom srcu, meni prirođeno. Tako sam jednostavno spojila ekonomska i geotehnička znanja i vještine s poljoprivredom i mogu reći da je to dobitna kombinacija. Žena sam koja prihvaća izazove, bilo da je riječ o građevini, ili radu na zemlji. Možda je tome još svemu pridonio i moj nemiran duh, upornost, jaka volja i radišnost. Poljoprivreda je zanimanje budućnosti jer su potrebe tržišta sve veće. Međutim, zemlju treba voljeti, na zemlji treba raditi. Varaždinska županija ima izvrsne uvjete da se ljudi bave poljoprivredom i želja mi je da se mladi ljudi ohrabre pa da se krenu vraćati zemlji.

•  I tako, iz  "mira" obiteljskog OPG-a ponovno ste u "nemiru" koji donosi politika. Što vas je na to nagnalo?

Već odmalena trudila sam se da se čuje moj glas, borila sam se za svoja prava među braćom. Znači ja sam bila ta koja je unosila pozitivan „nemir“. (smijeh) Kad živiš u jednoj maloj sredini, među radišnim ljudima, tada se s godinama upoznaš s problematikom i primarnim potrebama svoje sredine. Kao osoba koja ne može sjediti prekriženih ruku i čekati da netko drugi riješi moj problem ili problem moje zajednice, smatrala sam kako svojim angažmanom u politici, mogu doprinijeti da se neke stvari promijene i to na bolje. Koliko god percepcija javnosti bila negativna prema politici i političarima, stava sam da je politika častan i odgovoran ne posao, već poziv. Dužnost zauzimati se za dobro svih i svakoga u zajednici. I time se vodim u svojoj političkoj karijeri.

• Kako je započela suradnja s Anđelkom Stričakom i kako biste ga opisali kao suradnika?

Sa županom Varaždinske županije Anđelkom Stričakom surađujem duže vrijeme. I ne samo s njim već i s brojnim članovima HDZ-a čija je zajednička nit vodilja bolji život za sve stanovnike Varaždinske županije. Župan Stričak ima izuzetnu socijalnu, ali i političku inteligenciju, te jako puno političkih vrlina. Međutim, ono što je učvrstilo moju odluku da zajedno kao tim izađemo na lokalne izbore, a shodno tome i da smo kao tim spremni odgovoriti svim izazovima u vođenju Varaždinske županije je ta najveća županova odlika – samozatajan rad koji sa sobom donosi rezultate. I tu smo „kliknuli“ – zajedno, u suradnji sa svim političkim akterima, ali i građanima, raditi na razvoju županije.

• Što je ključno što biste htjeli da ostane nakon Vašeg mandata?

Rezultati i to oni koje smo si zacrtali na početku ovog mandata ili idućeg. (smijeh) Međutim, ono što je meni osobno ključno i čime bi ispunjena srca napustila fotelju zamjenice župana su zadovoljni stanovnici Varaždinske županije. Sve to što sada radimo, svi ti projekti, aktivnosti koje provodimo ne bi imali smisla da nije na zadovoljstvo svih nas.

• Što biste poručili žiteljima Varaždinske županije, a naročito onom dijelu ljudi gdje smatrate da ćete dati najveći doprinos?

Moja vrata otvorena su svakom stanovniku Varaždinske županije. Uvijek sam za otvoreni dijalog, jer smatram da samo razgovorom s ljudima, prisustvom među njima, mi koji smo na određenim funkcijama možemo dobiti odgovore, ali i sugestije kako Varaždinsku županiju učiniti još boljim, ugodnijim i sigurnijim mjestom za život.

• Što mislite, iz vlastitog iskustva, o današnjem položaju žena u politici – koliko se promijenio te gdje ima mjesta za napredak?

Smatram da se danas sve više žena uključuje u neki vid političkog života. Međutim, to je još jako daleko od onoga koliko bi trebale biti uključene. Žene sa sobom u politiku unose drugačije pristupe, interese, poglede na politička pitanja. Žene zanimaju teme jednakosti plaća, rodne ravnopravnosti, teme socijalnog prava, obrazovanja – sve su to pitanja i problemi s kojima se žene svakodnevno susreću u svom životu i za koja traže kvalitetna rješenja. A bez žena u politici nema ni pozitivnih promjena. Da nam se često čini kako je teško biti žena u politici, čini nam se. Stvaramo li same sebi stakleni strop? Često. Je li žena ženi vuk? Nije to ništa novo. Hoće li nas to ili treba li nas to obeshrabriti? Smatram da ne. Vidimo to iz niza pozitivnih primjera, uspješnih žena u politici.