„Ambiciozan, ali strpljiv do bola.“ Tako je netko opisao Sinišu Jenkača, gradonačelnika Novog Marofa s jednim od najboljih rezultata na posljednjim izborima, koji je u lokalnoj politici zapravo aktivan već gotovo 15 godina.

Sve je započelo, reći će, kada je osnovao karate klub „Okinawa“ koji je upravo ovih dana proslavio 20-i rođendan. Tako je, naime, Jenkač došao u dodir s tadašnjom gradskom vlašću. Sâm se potom ponudio oformiti gradsku mladež stranke kojoj pripada, te se i kasnije uglavnom oslanjao na vlastitu pronicljivost i inicijativu, što mu je ubrzo priskrbilo poziciju člana tadašnjeg Gradskog poglavarstva i ono važnije – neformalnu titulu „trećeg čovjeka“ u gradu, posrednika između Gradske uprave i "terena". Bilo je to sredinom 2000-ih godina kada se na području županije stubokom mijenjala politička paradigma, a vlasti oformljene u ranim 90-ima bile dozrele za promjenu. Baš takav je bio slučaj i u Novom Marofu, jednom od posljednjih velikih uporišta HDZ-a koje je počalo popuštati pred snažnim naletom HNS-a, tada u strelovitom usponu. Međutim, kako je svaka kriza ujedno i prilika, tako je i Jenkač došao na čelo gradskog HDZ-a poslije izbornog poraza HDZ-ovog gradonačelnika 2009. godine u Novom Marofu.

Četiri godine kasnije po prvi put se i sâm okušao kao kandidat, a nakon toga, valjda u skladu s onom „ako želiš nešto biti, onda se ponašaj kao da to već jesi“, počeo je koristiti svaku priliku i svaku prigodu za političku agitaciju. Možda je netko znao reći „Gle' Jenkača, opet stoji uz cestu i uvjerava“, ali... „ako dovoljno dugo stojiš uz rijeku...“ – imaš se čemu nadati, rekao bi San Tzu, kineski mislilac kojega Jenkač često citira. Tako je i bilo, iako ne bez borbe. Ubrzo je, međutim, postalo jasno kako će se tada vladajuća koalicija zapravo urušiti iznutra, kako i u tome ima prste pretendent na funkciju gradonačelnika - naslućivalo se, a sve ostalo je lokalna politička povijest. Jenkač je danas prešao polovicu svojeg drugog (ili prvog "pravog“) gradonačelničkog mandata, te je prije koji mjesec najavio projekt kojim namjerava mijenjati cjelokupnu vizuru grada. Što to godinu dana prije izborne godine 2021. znači za njegovu političku budućnost i je li se zbog toga možda odrekao nekih svojih ambicija, saznajte u ovom intervjuu...

Prije nekoliko mjeseci najavili ste mega projekt izgradnje sportskog centra, za koji vam je potreban još najmanje jedan mandat na čelu Novog Marofa. Znači li to da zasada nemate većih političkih ambicija?

Moj zadatak je da radim projekte bez obzira na moje političke ambicije, jer postoji vrijeme kada je potrebno nešto započeti. Taj projekt je vrlo važan za daljnji razvoj Novog Marofa. Za nas je on nužnost, a sada se dogovaraju financiranja. S druge strane, o bilo kakvim kandidatima za neke funkcije odlučuju stranke i obzirom da sam ja dio stranke, teško je reći što će biti.

Konkretno je bilo govora, a i vaše unutarstranačke kritike išle su u tom smjeru, kako se imate ambiciju kandidirati za župana. Pa, imate li?

Kao što sam rekao, o bilo kakvim kandidatima odlučuju stranke. S druge strane, vrlo je važno i to, kada stranka nekoga odluči istaknuti kao kandidata – da li na vrijeme ili pola sata prije izbora? Imamo aktualnog župana koji radi na sebi, koji se promovira i tko god bi mu na sljedećim izborima želio parirati, morao bi na vrijeme krenuti u borbu kako bi ga građani stigli prepoznati. Hipotetski rečeno, kada bih to bio ja, onda bi stranka morala ozbiljno razmisliti o kandidatu za gradonačelnika Novog Marofa i ozbiljno povesti računa o listi za Sabor. Definitivno ne bih pristao biti kandidat tri mjeseca prije izbora.

Kako kao gradonačelnik surađujete s aktualnim županom?

Suradnja je zadovoljavajuća. Investicije koje su ingerenciji Županije izvršavaju se. Zadovoljni smo što se tiče školstva, možda smo manje zadovoljni što se tiče cesta. Međutim, u Novi Marof ulaže se podjednako kao i u druge slične gradove i ne mogu reći da smo zakinuti.

Nikada to niste eksplicitno rekli, ali stječe se dojam kako pripadate onom dijelu HDZ-a koji zagovara koaliciju s HNS-om i na lokalnoj razini. Možete li sada biti otvoreni po tom pitanju?

Da me intervjuirate kao predsjednika županijskog HDZ-a, možda bih vam lakše odgovorio na to pitanje. Ovako mogu govoriti samo općenito. HDZ-u je potrebna neka koalicija ako želi osvojiti županijsku vlast i imati svojega župana. Trenutno je HDZ-ov župan Radimir Čačić. I ako HDZ ne istakne nekog jačeg kandidata i ne pokaže želju za borbom, HDZ-ov župan i dalje će biti Radimir Čačić. Čačić sigurno neće reći ja idem u mirovinu, idem pecati ribe, dajte vi, HDZ, kandidata za izbore. HDZ, dakle, mora razmišljati s kime i kako preuzeti vlast na županijskoj razini, budući da samostalno to ne može.

HNS?

Možda HNS. Možda Reformisti ako Čačić kaže da ide pecati ribe.

Za vas bi, dakle, uvjet koalicije bio da HDZ ima svojega župana?

Logično. Mi uz SDP dobivamo najviše glasova. Trebamo samo kvalitetnog partnera i dovoljno prijemčivog kandidata. Radimir Čačić jednom je rekao kako samo budala može izgubiti izbore s pozicije župana, gradonačelnika ili načelnika. I ja se s time slažem. Našeg kandidata on je na prošlim izborima uspio pobijediti u trenutku kada se dizao iz pepela, a sada kreće s pozicije župana sa svim resursima koje mu ta pozicija omogućava.

Kako biste koaliciju s HNS-om, koju  prema svemu sudeći zagovarate – objasnili krajnjim biračima koji najčešće pojednostavljeno gledaju na stvari: „Samo da nije HNS!“ ili „Samo da nije HDZ!“?

Promijenilo se vrijeme, a dokaz tome je Ivan Čehok. Teško više neki desni ili lijevi kandidat može pobijediti oslanjajući se isključivo na svoje birače. Kandidati danas moraju biti prihvatljivi jednom velikom dijelu neovisnih birača i birača drugih stranaka. U tome je umješnost predsjednika neke stranke, da ističe upravo takve kandidate. Definitivno to nije jednostavno objasniti biračima, ali ako želite spojiti dva različita pola, onda se na tome mora sustavno raditi četiri godine, zajednički se pojavljivati, i sl. Uostalom, zar Čačić ne radi istu stvar? On je jedan pravi lukavi političar od kojega se zapravo može puno naučiti tko to vidi i razumije. On može i s HDZ-om i s SDP-om, kako mu već odgovara. Pitanje je samo što će mu odgovarati 2021. godine. Osobno ni za jednu ni za drugu stranku ne bih stavio ruku u vatru. Zato, želimo li to mijenjati, moramo izabrati partnera koji je dovoljno jak partner za pobjedu HDZ-a na županijskim izborima.

S ove vremenske distance, možete li otvoreno reći je li vam HNS pomogao u dolasku na vlast 2015. godine?

Ja sam čovjek koji razgovara sa svima. Bilo je jasno da smo mi, HDZ, bili za rušenje proračuna. Međutim, on je morao pasti iznutra. Neki koji su već ranije osjetili da će se sve raspasti, pokušali su se s nama povezati i istina je kako sam bio u kontaktu s nekim istaknutim ljudima iz cijele tadašnje pozicije koja se raspadala. Međutim, tadašnji vrh HNS-a nije se želio miješati. Kasnije sam dobro komunicirao i s tadašnjim županom Predragom Štromarom i s današnjim predsjednikom županijskog HNS-a Alenom Leverićem koji mi je pomogao prodati BBS. Negativnu komunikaciju nisam si mogao dozvoliti te sam to pokušao osvjestiti i našim članovima. U roku od dvije godine trebalo je opravdati pobjedu na izborima.

Krenuli ste s naplatom zaostalih potraživanja, monetizacijom imovine, ali i sa smanjenjem plaća. Kako se to posljednje odrazilo na ozračje u Gradskoj upravi?

Iz ove perspektive gledano, bila je to velika hrabrost i odlučnost, a netko bi možda rekao, i fanatizam i ludost. Međutim, znao sam da je prvih mjesec dana sad il' nikada te da moram izazvati šok, odnosno osvjestiti situaciju  koja je bila jako teška. Znao sam i kako će mi najteže biti s vlastitim članovima koji će očekivati promjenu preko noći, a proračun smo zatekli u katastrofalnom stanju. Upravo zato sam najavljivao da ću prodrmati kompletan grad i što je najvažnije, promijeniti način razmišljanja. Iz toga razloga je trebalo uzdrmati i gradsku upravu, da svi što više "grizemo", što ranije nije bio slučaj. Jer, ako ne grize gradonačelnik, onda ne grize ni nitko drugi oko njega. U tome smo uspjeli i danas svi žele doći raditi u novomarofsku Gradsku upravu koja je izazovna i vrlo dinamična.

Svojevremeno ste bili podosta kritični prema predsjedniku županijskog HDZ-a, a i ovdje iznesene vaše kritike upućene su neizravno prema njemu. S obzirom da prije lokalnih izbora slijede i izbori unutar HDZ-a, možete li otvoreno reći namjeravate li se kandidirati za predsjednika Županijskog odbora?

Teško pitanje. Prerano je da bih na njega mogao otvoreno odgovoriti. Sve ovisi o gibanjima unutar stranke, izborima koji su pred nama i mojim kolegama unutar stranke koji moraju procijeniti jesam li ja taj kojemu je vrijedno dati potporu. Svoje ambicije nikad nisam skrivao, ali nije stvar u mojim ambicijama nego u energiji. Mislim da imam dovoljno energije da smirim tenzije i dovoljno kvalitetne komunikacijske vještine da doprinesem jačanju stranke u bilo kojem pogledu. Kao što sam već naveo, nikome više nisu dovoljni samo vlastiti birači, a danas se točno vidi kako u Novom Marofu za mene više ne glasuju samo birači HDZ-a. Na posljednjim lokalnim izborima osvojio sam 63 posto glasova, što je gotovo 20 posto više od same stranke. Zašto? Zato jer nisam dopustio da me se zarobi u formu stereotipnog HDZ-ovca. HDZ ima 220 tisuća članova od kojih sigurno netko sluša i Lepu Brenu. Ja osobno volim Balaševića. Zbog toga sam inzistirao da se promijeni način komunikacije, te da izađemo iz starih i svađalačkih kanona. U tome smo uspjeli i građani to honoriraju. U politici je uvijek teško reći gdje se čovjek vidi u budućnosti. Često to ovisi o stranci, a ja sam član HDZ-a.

Ključne riječi: nedjeljni intervju, Siniša Jenkač,

Komentari

24.11.2019. 09:00h Zadnja izmjena: 24.11.2019. 09:26

Foto: Luka Šalamun