Slobodan Mikac o svojim prvim potezima na mjestu konzula RH u Švicarskoj

Bivši varaždinski dogradonačelnik i direktor Slobodne zone Varaždin mr.sc. svoju uspješnu poslovnu karijeru nastavit će 1. prosinca ove godine u diplomaciji, na mjestu generalnog konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji sa sjedištem u Zürichu. Mikacu, koji je trenutno nastavnik iz predmeta Pravo EU na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu, na mjestu generalnog konzula zasigurno neće biti lako...

Naime, od našeg sugovornika doznali smo kako je na diplomatima da otvore vrata gospodarskoj suradnji, da uklone političke prepreke i političke rizike za nastup hrvatskih gospodarstvenika.

Što je po vašem sudu bilo odlučujuće da vas predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, uz prethodni supotpis premijera Zorana Milanovića imenuje generalnim konzulom RH u Švicarskoj?
Prvo moram reći da sam izuzetno počašćen imenovanjem, tim više jer mislim da se napokon počela uvažavati i struka, odnosno nekakvo životno iskustvo i znanje. Ja sam naime, što možda mnogi ne znaju magistar znanosti s područja Međunarodnih odnosa s naglaskom na međunarodne ekonomske odnose. Posebno područje interesa su mi ulaganja, kako domaća tako i ona strana i siguran sam da nema puno sredina i timova ljudi koji su napravili ono što je početkom stoljeća napravljeno u Varaždinu – priznanje Svjetske banke i isticanje Slobodne zone Varaždin kao najbolje greenfield investicije u jugoistočnoj Europi samo je jedna od potvrda tog rada. Upravo za taj rad sam dobio i nagradu Varaždinske županije 2005.g. i kao jedini Varaždinac, koliko je meni poznato, u povijesti, 2012. godine uručena mi je i prestižnu nagrada Predsjednika Savezne Republike Njemačke – „ Križ za zasluge „ ili „Bundesverdienstkreuz am Bande“ za poboljšanje svekolikih, a posebno gospodarskih,  odnosa između naše dvije zemlje. U to sam vrijeme bio i predsjednik hrvatsko njemačkog društva, te aktivno sudjelujem zajedno s dr. Mamuzićem i prof. Lončarićem kao i mnogim drugim članovima Društva u procesu sklapanja ugovora o prijateljstvu s gradovima Ravensburgom i Koblenzom. Posebno moram zahvaliti i sadašnjem županu Predragu Štromaru, koji je od prvog dana svesrdno podržavao moju kandidaturu.

Poznanstvo s predsjednicom  

Hrvatska predsjednica u svojim dosadašnjim istupima u javnosti više puta je jasno dala do znanja kako će ona “i dalje biti prvi hrvatski gospodarski diplomat". Koliko je i od kada zapravo poznajete?
Gospođu Kolindu Grabar Kitarović poznajem od 2005. godine. Tada sam bio pomoćnik ministra gospodarstva, a ona ministrica vanjskih poslova i EU integracija.  Od sredine 2006.  postajem ravnateljem Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, a gospođa Kolinda Grabar Kitarović je bila članica Upravnog vijeća Agencije, te kao Ministrica aktivno sudjelovala u radu APIU-a. Predsjednica sigurno, zajedno sa svim ministrima ( tu posebno mislim na Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, odnosno na novouvedeni sustav Gospodarske diplomacije), znatno pridonosi  afirmaciji Republike Hrvatske u svijetu, te gospodarskom probitku njenih tvrtki, kao i  privlačenju stranih ulaganja.

U bilateralnim razgovorima naših diplomata s drugim državama često se pojavljuje fraza da gospodarski odnosi daleko zaostaju za političkim. Na koji način ćete nastojati to promijeniti i tko će biti vaši najbliži suradnici?
Kao generalni konzul RH u Zürichu bit ću jedan od zupčanika u kotaču koji se zove Gospodarska diplomacija RH – jedan novi sustav pod direktnom ingerencijom Joška Klisovića zamjenika Ministrice, od kojeg se mnogo očekuje, a moja će zadaća biti da pripomognem njegov snažniji zamah. Nažalost u prošlosti smo često imali situaciju da smo imali (i imamo – sjetimo se samo gđe Weber u Beču) izvsne kulturne atašee, sportske djelatnike i druge, a naši su diplomati u pravilu na sastanke odlazili  bez gospodarskih savjetnika, kojih često nije niti bilo ili su se pokazali nedovoljno stručni. Kao pomoćniku ministra ili ravnatelju APIU-a nikada mi se nije dogodilo da neki diplomatski predstavnik na sastanak  dođe bez gospodarskog savjetnika ili da sam nije bio stručnjak na području gospodarstva. Upravo to zapostavljanje gospodarskih pitanja uz ostale općepoznate probleme unutar funkcioniranje državnih i posebno lokalnih institucija, glavni su razlog stalnog opadanja kako kvantitete tako i kvalitete privlačenja stranih ulaganja. Jeftina radna snaga sigurno nije i ne može biti glavni kriterij za privlačenje stranih ulaganja. No, ona može i mora zaposliti dio nekvalificirane radne snage. Visokokvalificirane pak mlade ljude, u koje su uložena znatna sredstva za njihovo školovanje i specijalizaciju, zadržat ćemo samo ukoliko im ponudimo slična primanja i uvjete rada koje bi ostvarili negdje drugdje. Nažalost, oni često ne mogu naći nikakav posao jer su obično i „prekvalificirani“.  Da se može drukčije, Švicarska je jedan od najboljih primjera: godinama jedna od najkonkurentnijih zemalja – ove godine prva na listi World Economic Foruma – zamlja je poslije Luxemburga, najskuplje radne snage i istodobno najpoželjnija za ulaganje. Od nje možemo sigurno puno toga naučiti.

U vrijeme kada ste na mjestu ravnatelja vodili Agenciju za promicanje izvoza i ulaganja godišnje smo bilježili oko sedam milijardi eura investicija. No, već nekoliko godina to nije slučaj, stoga nas zanima hoćete li raditi na privlačenju švicarskih investitora u Hrvatsku?
To će mi uz pružanje pomoći našim tvrtkama da se probiju ili ojačaju na švicarskom tržištu sigurno biti jedna od glavnih zadaća. Švicarskih ulaganja u Hrvatsku je u odnosu na potencijal jako malo. Austrija je, primjerice, najveći ulagač u Hrvatsku, a ekonomski potencijal Švicarske je veći. Za sada Švicarske nažalost nema ni među deset najvećih ulagača u RH. Tu mislim da ima još dosta prostora, koji se dobro smišljenom i koordiniranom akcijom svih  relevantnih subjekata, može kvalitetno iskoristiti.

U javnosti ste postali poznati između ostalog po projektu Slobodne zone Varaždin, u koju ste uspjeli privući jake investitore. Što je po vama ključan razlog da nova radna mjesta uglavnom otvaraju inozemne proizvodne tvrtke iz Italije, Austrije, Njemačke i u novije vrijeme Poljske, dok ih iz ostalih zemalja gotovo i nema?  
Naše tvrtke, (iako mislim da tu podjele na naše i tuđe ne bi smjelo biti – sve tvrtke koje u RH zapošljavaju, isplaćuju plaće, plaćaju poreze i poštuju zakone RH i direktive EU su naše i dobrodošle) često nemaju dovoljne potencijale za neka veća ulaganja, pa na taj prostor ulaze uglavnom strane. Međutim, kapital nema ni boju ni okus ni miris, pa ako je on „legalan“ nije bitno od kuda dolazi. Bitno je kako se, za što i pod kojim uvjetima troši i koji ima utjecaj na lokalnu zajednicu i državu u cjelini. Koristim ovu priliku i kako bih zamolio sve tvrtke koje imaju interes na bilo koji način surađivati s tvrtkama s područja koje pokriva Konzulat RH u Zürichu, da se jave na internetsku  stranicu MVEP –a i ispune prijavni formular koji je za njih besplatan.

I supruga ima obaveze

Vaš 20- godišnji boravak u različitim zemljama Europe, uglavnom njemačkog govornog područja, zasigurno nije zanemarivo iskustvo za budućeg diplomata...
Studirao sam u Kielu i Münsteru, a bio sam i stalni sudski tumač za njemački jezik. Stekao sam mnogo prijatelja i poznanika širom Europe, pa će mi i to naravno znatno koristiti u budućem radu. Na dužnost ću stupiti tijekom studenog, čim riješim još neka preostala pitanja.

Tko od članova obitelji putuje s vama i što ste sve spakirali u vaš kofer?
Samnom ide i supruga, koja će također imati obaveze. Teniski reketi, golf palice i nekoliko najdražih knjiga, kao i  nekoliko monografija Varaždina koje sam već pripremio biti će u koferu. S mnogim potencijalnim izvoznicima sam već razgovarao, a sve one koji misle da im možemo na bilo koji način pomoći molim da mi se jave i putem redakcije eVaraždina, koja ima moje kontakte.

Izvor: Mjesečnik 30 dana