Rođen u Varaždinu, djetinjstvo je proveo u Njemačkoj,  a prije nego što je postao dožupan, veći dio poslovne karijere radio je s Austrijancima. U današnjem Nedjeljnom intervjuu saznajte tko je Robert Vugrin, načelnik Stožera civilne zaštite Varaždinske županije koji u posljednjih mjesec dana ne silazi s naslovnica...

Robert Vugrin rođen je 1973. godine u Varaždinu. Prvih sedam godina života živio je u Njemačkoj, a danas živi u Jalkovcu. Uz njemački mentalitet veže ga i karijera koju je ostvario u Baumaxu – početkom 2000-ih, uz Pevec, jedinom centru takvog tipa u Hrvatskoj. U zaposlenju mu je, kako otkriva , pomoglo znanje njemačkoga jezika i informatika. Završio je FOI, ali nikada nije radio u struci nego se njome, kako voli reći – uvijek dobro služio, dok ga je život odveo u smjeru prodaje i menadžementa. Četiri godine Vugrin je bio drugi čovjek varaždinskog Baumaxa, nakon čega je imenovan revizorom – ispočetka za Hrvatsku i Sloveniju – a potom za cijelu centralnu i istočnu Europu. Tako je ponovno završio u Austriji, sve do 2009. godine, kada je preuzeo projekt otvaranja Baumaxa u Sesvetama, a nakon toga je postao voditelj varaždinskog trgovačkog centra Baumax. Intermezzo karijere ostvario je kao voditelj prodaje Toplica Sveti Martin, ponovno za tržište Austrijanaca i Nijemaca, a tek nakon toga na red je došla i politika -  a s njome i korona virus. Tko je, dakle, Robert Vugrin, kako se uopće našao u „raljama“ politike, te što se zapravo odvija iza vrata Županijskoga i Nacionalnoga stožera, saznajte u nastavku...

Kada se bili imenovani načelnikom Stožera civilne zaštite, sigurno niste ni pomislili s čime ćete se tri godine kasnije morati suočiti?

Da, nekoliko puta smo bili konfrontirani s poplavom ili visokim vodostajem, ali nikada nismo imali ovako ozbiljan i velik izazov. Sjednice Stožera inače se održavaju kvartalno ili polugodišnje, više su pro forma, tako da nisam mogao ni pomisliti da ću biti toliko zaposlen s jednom takvom situacijom. Kao dožupan zadužen za zdravstvo suočio sam se i s činjenicom da je zapravo 95 posto cijelog zdravstvenog sustava Republike Hrvatske u nadležnosti županija.

Sudeći prema vašem životopisu, svojevremeno niste razmišljali jednoga dana baviti se uopće politikom. Dugo ste, kao što je rečeno, radili za austrijski Baumax. Što možete reći o toj etapi svoje karijere: koja je, primjerice, razlika između Hrvata i Austrijanaca?

Rekao bih da, što idemo južnije, to su ljudi opušteniji. Hrvati su nekako otvoreniji, traže veći socijalni kontakt, dok Nijemce i Austrijance prati glas da su organizirani, precizni i dosljedni. To mogu potvrditi i i osobno. Ali, svatko ima svoje prednosti i mane. Razlike postoje i unutar same Hrvatske.

Nakon 20 godina provedenih u privatnom sektoru, što biste rekli o radu u javnom sektoru?

Postoje velike razlike. Recimo, privatni sektor je manje tolerantan, dok su u javnom sektoru djelatnici bolje zaštićeni. Postoje kolektivni ugovori, sindikati, koeficijenti, više beneficija... Privatni sektor ovisi o poslovnim rezultatima tvrtke, iz čega proizlazi i veća nesigurnost. Vidimo sada koliko privatan sektor trpi zbog korona virusa. Bez posla je moguće ostati preko noći i upravo zato je sada potrebno pokazati solidarnost.

Kako ste završili u politici?

Do prije nekoliko godina, kao što ste i sami primjetili, nisam imao nikakvih dodirnih točaka s politikom. Na politiku sam gledao kao i većih građana – ne baš pozitivno. Još jedna stvar koju sam primjetio kao razliku između Hrvata i Austrijanaca: mi više pažnje posvećujemo osobama te se za mišljenje pita i ljude koji nisu mjerodavni, dok se u austrijskom dnevniku primjerice – više pažnje posvećuje važnim temama. Moj ulazak u politiku bila je djelomično znatiželja a djelomično želja da podržim program koji mi najviše odgovara. Na osnivački odbor Reformista u Zagrebu došao sam samoinicijativno. Dakle, u politici sam relativno kratko, ali član stranke sam od prvoga dana.

U stranci Reformista danas ste važno ime te surađujete s vodećim tandemom Čačić-Martinčević. Kako biste ih opisali?

Oboje su izuzetno autoritativne osobe, ali imaju jasnu viziju i jasne ciljeve. Kao i kod suradnje s bilo kim drugim, treba naći model kojim se u suradnji postiže ravnoteža. Ljudi su različiti, mijenjaju se, a mijenjaju se i okolnosti koje onda na ljude utječu. Zato se  kontinuirano treba prilagođavati. Nas troje, pak, funkcioniramo dobro.

Vratimo se još malo na korona virus. Kada su se pojavile prve naznake pojave problema u županiji i Hrvatskoj?

Mi smo zapravo ovdje reagirali već u siječnju. Kada je korona stigla u Europu, nabavili smo veći kontingent odijela za hitne medicinske usluge, ali nismo znali koliko će to brzo zapravo doći do nas. Sada imamo pune ruke posla, a uz sve to redovito se provode i županijski projekti.

Što vam je osobno najizazovnije u cijeloj situaciji?

Najveći problem mi je naći malo vremena za obitelj. Obitelj sada trpi jako. Pogotovo dijete, jer je tata stalno na telefonu. Zato nam je svima želja da što duže održimo ovaj pozitivan trend, koji jedini može dovesti do mjera opuštanja.

Je li realno da se to dogodi već nakon prvoga svibnja?

Volio bih, kao i svi, ali sada sve ovisi o razvoju događaja i o tome što će reći struka, koja je jedina relevantna donositi takve odluke.

Kad smo kod struke, svakodnevno ste u kontaktu s Nacionalnom stožerom. Tko vas se najviše dojmio?

Ministar Vili Beroš je sigurno taj koji je unio jednu mirnoću u situaciju koja izaziva strah i nastupa vrlo profesionalno. Ali važna nam je i suradnja s dr. Markotić, jer smo time vrlo brzo ostvarili mogućnost da u našem Zavodu sami provodimo testiranja što nam bitno olakšava borbu.

Što vas možda najviše ljuti u cijeloj ovoj situaciji?

Ono što me sigurno razljutilo je nered vezan uz propusnice. Odluku o ograničenju kretanja je trebalo donijeti i to brzo, no na žalost se nakon toga dugo nisu uvažavale naše povratne informacije s terena. Trebalo je neko vrijeme da se to sve uskladi i drago mi je vidjeti da su u konačnici prihvaćeni gotovo svi prijedlozi upućeni s naše strane. Ali, unatoč svemu, bitno je da se mjera pokazala uspješnom, jer Hrvatska nije imala eskponencijalni rast, a i broj oboljelih sada je počeo opadati.

Jeste li se i sami testirali na korona virus?

Nisam se do sada testirao, jer se testiranja vrše prema dva parametra: simptomatskom i epidemiološkom. Stoga, u ovoj fazi ništa ne bi značila da eventualno napravim test, jer bi on, u slučaju da je negativan, davao nekakvu lažnu sigurnost.

Kada se okrenute iza sebe, na svoj prvi politički mandat dožupana i cijelu ovu situaciju s korona virusom, možete li biti zadovoljni?

Zadovoljan sam. Vidim li se i dalje u politici, ne znam. Važno mi je da me posao koji radim ispunjava. Negativne strane politike meni osobno su protokoli, priopćenja i mediji, na što se troši jako puno vremena. Kada završi radni dan, onda započinje taj drugi dio, jer svaka općina i malo veća zajednica u županiji traži svoj trenutak pažnje. U politici je daleko manje slobodnog vremena, pa najviše zapravo pati obitelj, a ljudi s druge strane misle da imaš čarobni štapić kojim u 24 sata možeš riješiti svaki problem. Međutim,  pripadam timovima i projektima koji će ostaviti jedan vidljivi rezultat u našoj županiji. Na to sam ponosan.

Ključne riječi: nedjeljni intervju, robert vugrin,

19.04.2020. 08:48h Zadnja izmjena: 19.04.2020. 09:19

Foto: Luka Šalamun