Patrik Koščak, tajnik Zajednice sportskih udruga grada Varaždina rođen je u Varaždinu 1977.  godine. Osnovnu školu završio je u Knegincu Gornjem, zatim varaždinsku Strojarsku školu te 1995. godine upisuje Fakultet za fizičku kulturu, a 1999. godine je diplomirao na usmjerenju atletika i nogomet. Počeo je zatim raditi u OŠ Kneginec Gornji od 2000. godine, te u još nekoliko škola do 2010. godine kada je došao u Zajednicu na mjesto voditelja za sport i razvojne programe. Od 2014. zaposlen je na mjestu glavnog tajnika Zajednice.

Vrhunski atletičar, hrvatski rekorder u višeboju, odličan nogometaš, vrlo zapažen u trenerskim vodama, a trenutno glavni tajnik Zajednice sportskih udruga grada Varaždina. Svestrana osoba koja s lakoćom rješava probleme vezane uz varaždinski sport ali ih i predviđa te rješava unaprijed.

Pokušali smo saznati kako je postao takva svestrana osoba i koje je sve odluke trebao donijeti u životu, te koje odluke vezane za varaždinski sport stoje pred njim. 

U svojoj sportskoj karijeri na početku je, kao i svi dječaci igrao nogomet, zatim košarku ali u osnovnoj školi dogodila mu se prva prekretnica u sportskoj karijeri za što je dogovorna jedna osoba. Tko je na vas najviše utjecao da ste tako ozbiljno ušli u sport?

- Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi, Miljenko Rožmarić usmjerio me u atletiku primijetivši moju sklonost prema trčanju. Prvo su uslijedile pobjede na školskim krosevima, međuškolskim natjecanjima u atletici, te sam  nakon prvih pobjeda počeo ozbiljnije trenirati u atletskom klubu. Došla su onda državna natjecanja za kadete na 800 m, zatim sam postao mlađe juniorski prvak na 800 m, pa i juniorski reprezentativac gdje sam cijelo vrijeme radio sa trenerom Marinkom Šipošem. Sa 16 godina sam shvatio da mi dobro idu i druge atletske discipline. Odlično sam se snalazio u disciplini  skok u vis, koplje, 400 m prepone i kugla, pa sam krenuo s višebojem. To mi je bila i ostala najljepša disciplina. Tako sam postao mlađe juniorski prvak u višeboju, mlađe juniorski rekorder Hrvatske, juniorski prvak, seniorski prvak, reprezentativac te sam sudjelovao i na europskim kupovima. Onda je došao studij i sa 18 godina morao sam izabrati. Odlučio sam se za studij, ali sam se i dalje po malo bavio atletikom. Po završetku studija, stjecajem okolnosti počeo sam igrati nogomet. Igrao sam u NK Dubravka, NK Mladost Biškupec, a završio u 3. HNL s NK Kućan 99. Tamo sam igrao sa odličnim i školovanim igračima. Obzirom da nisam kao dijete prošao školu nogometa, tehničko-taktičke nedostatke nadomjestio sam brzinom, eksplozivnošću te snagom koji su mi dali prednost te sam postao dobar strijelac. Na kraju te sezone 2003/04. završili smo vrlo visoko, mislim četvrti.

Nakon sportske karijere i završenog fakulteta logično je bilo da je sljedeći korak trenerska karijera. Sportska karijera bila je obilježena vrlo zapaženim rezultatima, pogotovo u atletici pa su zaredali i odlični rezultati u trenerskom poslu. 

- Poslije fakulteta započeo sam  trenersku karijeru u nogometu, ali najviše u atletici. Brojni seniorski atletski reprezentativci trenirali su u mojim grupama u atletskoj školi. Trenirao sam tako Saru Kolak, Luciju Pokos, Doru Paska, Davida Šalamona, Dejana Cepanca i mnoge druge, koji su kasnije postali reprezentativci Hrvatske. Bio sam aktivan i u Hrvatskom atletskom savezu. Radio sam na svim največim atletskim natjecanjima u Hrvatskoj kao povjerenik, sudjelovao u radu Hrvatskog atletskog saveza kao član natjecateljske i stručne komisije. Bio sam i izbornik Hrvatske atletske kadetske reprezentacije. 2011. godine zbog privatnih razloga povukao sam se iz svih aktivnosti klubova i funkcija u Hrvatskom atletskom savezu. Međutim, prije nekoliko mjeseci ponovo sam se vratio u trenerske vode. Spletom okolnosti moje kćerke  se bave atletikom. Velika volja i izuzetno dobre predispozicije za bavljenje atletikom, bile su razlog da se uključim  aktivnije u sportski razvoj svojih kćeri. U dogovoru s čelnicima Atletskog kluba „Sloboda“ Varaždin kluba preuzeo sam jednu grupu vrlo talentiranih mladih atletičara. Samo na  posljednjem Dvoranskom prvenstvu Hrvatske osvojili su pet naslova prvaka Hrvatske i srušili su rekord Hrvatske.

Upoznali ste sport u Varaždinu i kao sportaš i kao trener i sada kao tajnik Zajednice. Na području grada djeluje 120 klubova u 47 sportova, Zajednica ih sve podržava, održava i financira. Nije li to prevelik broj sportova i klubova s obzirom na grad veličine Varaždina?

- Uvijek možemo o tome razgovarati. Previše je u svakom slučaju. Čak i oni koji se ne slažu sa mnom, kad malo bolje razmisle reći će: "Da, previše je.". Zakon dozvoljava da tri osobe osnuju sportsku udrugu, formiraju klub, počnu nešto raditi, učlane se u matične saveze i za godinu, dvije evo ih kod nas. Nešto trebaju, nešto zahtijevaju i uvijek nađu razlog zašto oni moraju dobiti neku pomoć. To je na neki način i razumljivo. Međutim, poanta kreće od toga kako nastaju ti klubovi. Jako malo klubova nastaje entuzijazmom i ljubavlju prema sportu. Većina klubova nastaje nakon prepirke i svađe unutar postojećeg kluba gdje se politike raziđu. Zatim, svatko krene svojim putem i u istoj sekundi dobijete dva kuba. U Varaždinu u nekoliko sportova ima takvih primjera. Ali i u drugim sredinama je tako, nije Varaždin izuzetak. Evo još jedan detalj. Ima klubova koji uvijek naglašavaju mlađe uzrasne kategorije, ali nažalost te mlađe uzrasne kategorije su najjeftiniji dio kluba. Kad bi se iz javnih potreba pokrivao samo taj dio ti klubovi uopće ne bi imali problema. Međutim, njihovi seniorski sastavi su problem. To su poluprofesionalni ili profesionalni pogoni i to nikako ne možemo okarakterizirati kao javne potrebe u sportu grada Varaždina. Za takve sustave i pogone trebaju se iznaći drugi izvori financiranja (kao npr. (sponzori, investitori, prodaja ulaznica i dr). U Varaždinu postoji jedna odlična sportska politika i širina u sufinanciranju programskih područja sporta u kojoj dajemo sportskim udrugama da koriste sportske objekte bez naknade,osiguravamo im liječničke preglede, sredstva za funkcioniranje klubova, za rad trenera, sufinanciramo sportsku rekreaciju, sufinanciramo sportske škole, sport osoba sa invaliditetom, nagrade kategoriziranim sportašima i dr. Onda vam dođe seniorski sastav koji vam pojede šest puta više.

U Varaždinu ali i ostalim sredinama javljaju se razne nedoumice oko modela financiranja i potpora određenim sportovima i klubovima. Što se tiče budućnosti sporta u Varaždinu kakav je stav Zajednice i varaždinskih klubova u kojem smjeru treba krenuti varaždinski sport?

- Javne potrebe u sportu grada Varaždina, financiranje od strane grada Varaždina u posljednjih nekoliko godina ide prema gore. Dakle, sport mladih grada Varaždina nema problem. Mislim da se treba odlučiti i odrediti se što se tiče sportova od posebnog interesa i važnosti, odnosno klubova. Treba sjesti i, u jednom ili dva olimpijska ciklusa, odrediti koji su to sportovi koji će predstavljati i biti prioritetno važni gradu Varaždinu. Sada imamo velik broj sportaša koji visoko kotiraju u raznim sportovima. Ne znam grad koji ima toliko uspješnih sportaša prema broju stanovnika i tako kvalitetnu sportsku infrastrukturu. Nemoguće je sve držati s ovakvim budžetom. Mora se donijeti ta odluka. Kada bi među Varaždincima napravili anketu koji su to sportovi koji predstavljaju nešto u gradu Varaždinu, mislim da se ne bi razlikovali u jednom ili dva sporta ili kluba. To se jako dobro zna. Tu onda trebaju Grad Varaždin i Zajednica sportskih udruga Grada Varaždina čvrsto stati u reći: "To su profesionalni seniorski pogoni koji su za nas važni.".

U principu se zna koji su to klubovi?

- Zna se.

Ali, očito je teško nekome preuzeti odgovornost i to javno izreći.

- Da. To ide ovako, svatko će naći neki detalj koji je bitan u tom sportu, znači u njegovom klubu. Svakodnevno mi dolaze ljudi koji vode klubove i svaki nosi argument zašto je njegov klub i sport važan. Netko ima savršeno organiziranu sportsku školu, netko na području rekreacije ima 200 članova, sljedeći imaju ekipu koja se bori za vrh tablice u nekom sportu, onda dolazi klub koji ima pojedinca za olimpijske igre, neki se bore da ispune kvote za svjetska i europska prvenstva… tako svi dolaze s razlozima da su oni bitni. Mi imamo posložene prioritete ali mora se negdje podvući crta. Idemo najprije rješavati djecu i mlade, da im sve bude dostupno, dvorane, tereni, školske dvorane, ekskluzivni termini i dr. Moramo biti iskreni i priznati da ekskluzivne termine danas ipak dobivaju seniori. Ne treba se brinuti budućnost varaždinskog sporta, treba razmišljati na koji način riješiti vrhunski sport i seniorske ekipe koje su najskuplje i ne spadaju u javne potrebe.

Važna karika u razvoju sporta su kvalificirani i trener spremni na premanentno usavršavanje. Njima i svima ostalima bitna su točno određena pravila i planovi u što spada i strategija razvoja sporta u Varaždinu. Kako napredujemo na tom planu?

- Imamo dobre trenere a i priča o našim izbornicima govori sama za sebe. Ne bi bilo kvalitetnog sporta da nemamo kvalitetne trenere. Uvijek se treba usavršavati i raditi na sebi. Malo i zakon pomaže, a mi u Zajednici pomažemo kroz financiranje školovanja trenera. Na kraju se opet vraćamo na ono kako ih zadržati, kad imate nešto jako, jako dobro onda vam se događa da odlaze. Za velik broj naših trenera možete čuti da rade u Austriji, Sloveniji ali i nekim daljim zemljama. Odlaze i sportaši ali moram reći da smo od prošle godine podigli stipendije sportašima i sada su oko 2.500 kn za prvu kategoriju za olimpijske sportove. Olimpijski odbor je uveo rigoroznije zahtjeve što se tiče dobivanja kategorizacija. Što je dobro, jer se dogodila poplava kategorizacija. Tu se vidi snaga HOO da se odrežu neke stvari. Dat ću vam jedan vrlo jednostavan primjer. U sportu iz kojeg dolazim Sandra Perković je sportašica 1. kategorije HOO-a, no isto takvu kategoriju mogao je steći atletičar ili atletičarka koja je ispunila normu za EP. Mislim da se svi slažemo da to nisu ostvarenja koja možemo staviti u istu grupu.

Strategija je ono što sad slijedi. Mora se donijeti odluka o sportovima koji predstavljaju grad Varaždin i ovdje nešto znače. Puno puta sam znao reći pogledajte povijesni pregled najboljih sportaša, sportašica i klubova Grada Varaždina. Pogledajte iz koliko sportova dolaze ti ljudi. Kad ćete to pogledati, onda će vam biti puno jasnije ono o čemu sam prije govorio, koji su to sportovi od posebnog značaja za Grad Varaždin. Nije valjda da se unazad 56 godina uvijek pogriješilo. Možda se pogriješilo i krivo odlučilo jednom ili dva puta ali ne 56 puta. Te sportašice, sportaše i klubove birali su poznavatelji sporta, novinari… 60 i nešto ljudi svake godine, ne pogriješe valjda svih 60.  Ako se kontinuirano vrti od 8 do 10 sportova, onda ne može biti 47 bitnih sportova za Varaždin. Nedugo smo ugostili predstavnike Središnjeg ureda za sport koji su nam predstavili Nacionalni program sporta, dokument koji je još na raspravi i koji će vjerojatno biti prihvaćen do ljeta ove godine. Ako želite prijaviti neki projekt morate imati svoju strategiju i bilo bi jako dobro da onda bude u suglasju s državnom strategijom. Strategija će biti dokument koji će govoriti apsolutno sve. To su stvari oko kojih trebaju sjesti stručni ljudi, ljudi koji poznaju varaždinski sport, imaju širinu u pogledu na sport i na kraju koji imaju znanje to sve usuglasiti, da sve bude potpuno jasno s definiranim programima/projektima, rokovima, akcijskim planovima, načinima financiranja…. Dokument će na kraju prihvatiti i Gradsko vijeće. Period na koji se rade strategije razvoja sporta obično su osam godina.

Varaždin je grad u kojem nikada nije nedostajalo velikih sportskih događanja pa će tako do kraja godine biti domaćin dva značajna sportska događa iz nogometa i atletike. Hoće li Varaždin biti dobar domaćin?

- Svake godine imamo neku veliku sportsku priredbu i to je lijepo za grad veličine Varaždina. Uz standard velikog stolnoteniskog natjecanja za mlade, koji nas očekuje u rujnu u najvišoj klasi turnira, u lipnju će se u Varaždinu odigrati kvalifikacijska nogometna utakmica Hrvatska – Tunis. Zatim, tu je u kolovozu i Europsko prvenstvo u atletici 2. Liga. Posebno mi je drago što ćemo za ovo natjecanje sve sportaše, suce i gledatelje imati smještene u Varaždinu. Uvijek su do sada uskakale Varaždinske Toplice, Sveti Martin ili netko treći. Drugi su puno profitirali od velikih sportskih događaja koje smo organizirali u Varaždinu. Oko 900 sportaša i sportskih djelatnika iz 12 zemalja koji će tu biti i sedam dana. To će biti oko 4.000 pansiona i sve je već dogovoreno. Idemo u obnovu stadiona, atletske staze, tribina, zatim i nabavku atletske opreme. Deset dana ćemo imati i sve naše najbolje atletičare u gradu Sandru Perković, Saru Kolak, Blanku Vlašić, Stipe Žunića, kompletna reprezentacija. A, deset dana prije tu će biti i PH kao proba za EP. Naglasio bi i veliku povezanost svih sportova, sportaša i klubova u Varaždinu i SC Sloboda. Ne postoji niti jedan ozbiljan sportaš i sportašica u Varaždinu koji na Slobodi barem nešto nije odradio, bilo kondicijske pripreme, specifično-situacijske pripreme, tehničko-taktičke ili samo došli jednostavno …trčati. Svi su korisnici Slobode od rekreativaca i amatera do profesionalaca. U ljetnom periodu kada kreću pripreme tu su rukometaši, odbojkaši, nogometaši, atletičari, streličari, gimnastičari, članovi borilačkih klubova svi su tu. Sloboda je jedan od najboljih atletskih stadiona u Hrvatskoj i njegovim uređenjem svi sportovi će imati koristi. Atletičari će naravno imati najviše koristi jer će biti obnovljeno apsolutno sve i moći će ponovo organizirati najveća atletska natjecanja uz minimalna ulaganja.

Ključne riječi: intervju, patrik koščak, sport,

Komentari

10.03.2019. 08:11h Zadnja izmjena: 10.03.2019. 08:11

Foto: Viktor Hranić